Jugoslavenska nogometna reprezentacija predstavljala je Kraljevinu SHS/Jugoslaviju (1918. – 1943.) i Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1946. – 1992.) u međunarodnim nogometnim natjecanjima. Tijekom razdoblja svojega postojanja, reprezentacija je postala dvostruki europski i trostruki olimpijski doprvak, uz dva četvrta mjesta na Svjetskim nogometnim prvenstvima. Zbog ratnih zbivanja na prostoru bivše SFRJ, Ujedinjeni narodi zabranili su joj 1992. mogućnost nastupa u međunarodnim nogometnim natjecanjima.

Srpsko-crnogorska, a poslije srpska nogometna reprezentacija sebe smatra jedinom službenom nasljednicom reprezentacije Jugoslavije, a zbog nepoznatih razloga FIFA i UEFA još uvijek tako to drže u statistikamaHistory at FSS official website, Preuzeto 4. listopada 2012. Serbia at FIFA official websiteNews: Serbia na službenoj stranici UEFA-e, objavljeno 1. siječnja 2011., preuzeto 4. listopada 2012. premda je Badinterova komisija još 1991. izričito zaključila da Srbija i Crna Gora nisu nikakva jedina sljednica bivše SFRJ, nego je sljednica kao i sve druge države.Andrassy - Bakotić - Vukas, Međunarodno pravo 1., Zagreb 1998., str. 276. - 277.pitanje sukcesije država treba rješavati na temelju načela međunarodnog prava, te na temelju pravičnosti, uzimajući u obzir da su sve države kojih se to tiče vezane kogentnim normama općeg međunarodnog prava, posebice onima o poštovanju temeljnih prava čovjeka, prava naroda i prava nacionalnih manjina (mišljenje broj 1. i 9.);nijedna država sljednica sama nema pravo nastaviti članstvo SFRJ u međunarodnim organizacijama (mišljenje broj 9.);SR Jugoslavija je nova država koja se ne može smatrati sljednicom SFRJ (mišljenje broj 10); Još nisu poznata imena dužnosnika UEFA-e i FIFA-e koja su donijela tu odluku, niti temeljem kojeg su ključa dopustili isključiti sve ostale republike iz diobe športske baštine i pripojiti ih isključivo Srbiji,Branimir Korać: Hrvatske medalje u Jugoslaviji , Sportnet.hr, 5. kolovoza 2008.Bernard Jurišić: Sportski velikani i medalje koje hrvatska sportska povijest ne smije zaboravljati , Sportnet.hr, 31. srpnja 2012.Bernard Jurišić: Ako nam Srbija krade prošle olimpijske medalje, hoće li nam Luksemburg ukrasti buduće? , Sportnet.hr, 24. srpnja 2012. unatoč izričitim odredbama UN-a i Badinterove komisije, osobito uzimajući u obzir da su na drugim poljima sve sljednice bivše SFRJ po određenom ključu podijelile baštinu bivše države, unatoč tome što je Srbija htjela svu baštinu (imovinu) prisvojiti sebi i nije prihvaćala nikakvu podjelu imovine (a dugove je htjela podijeliti).Goran Rotim: Nikad sazvana ostavinska rasprava , Banka.hr, 11. ožujka 2011."Srbija ni danas ne dopušta podjelu. ...Štoviše, prema Ugovoru o sukcesiji, bila je dužna dopuniti popis od 123 nekretnine. Srbija to nije učinila. ..Potpisom Bečkog ugovora 2001. sljednice su, od Slovenije do Makedonije, preuzele svaka svoj dio dugova bivše SFRJ. Pod pritiskom međunarodne zajednice "oprostile“ su Srbiji milijarde dolara bivših saveznih deviznih rezervi koje je Milošević ionako opljačkao - što prenio sebi, što financirao ratove. "Oprostile“ su i onih 2 milijarde dolara štete Miloševićeva "upada u monetarni sustav“ (tiskanja novca) uoči samog raspada pokojnice i nestanak dinara kao zajedničke valute. Trebalo je podijeliti nekih 590 milijuna dolara prijavljenih na računima mješovitih banaka u inozemstvu. Većina tih banaka više ne postoji. Novca nema i Srbija do danas ne otkriva gdje je. Kopije arhiva mješovitih banaka u posjedu su bivše Narodne banke Jugoslavije, tj. Srbije, koja opet ne dopušta uvid u njih. Iako to od Beograda traže sve ostale sljednice i iako je obvezan i prema Ugovoru o sukcesiji omogućiti uvid u arhive..."

Povijest

Prva organizirana reprezentacija bila je 1919. u Kraljevini Jugoslaviji koja je postojala između dva svjetska rata. Nogometni savez Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osnovan je u Zagrebu 1919. godine pod imenom Jugoslavenski nogometni savez (službeno priznat od FIFA-e), a reprezentacija je svoju prvu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala na Ljetnim olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. godine. Protivnik je bila reprezentacija Čehoslovačke, a igrači koji su u toj povijesnoj utakmici zaigrali su bili: Vrđuka, Župančić, Šifer, Tavčar, Cindrić, Rupec, Vragović, Dubravčić, Perška, Granec i Ružić. Reprezentacija Čehoslovačke na kraju je uvjerljivo pobijedila 7:0.

Godine 1929. država je promijenila ime u Jugoslavija, pa je nogometni savez preimenovan u Fudbalski savez Jugoslavije te je svoj stožer prebacio u Beograd. Jugoslavenska reprezentacija sudjelovala je na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine, u okrnjenom sastavu budući su se hrvatski igrači, te na kraju i izbornik, povukli iz reprezentacije. Reprezentacija je završila na četvrtom mjestu. 1930 FIFA World Cup Uruguay , fifa.com, pristupljeno 4. travnja 2019. U prvoj utakmici prvenstva Jugoslavija je iznenadila moćni Brazil pobijedivši ga 2:1, a igrači koji su tom prigodom igrali bili su: Jakšić, Sekulić, Tirnanić, Ivković, Bek, Đokić, Marjanović, Arsenijević, Vujadinović, Mihajlović i Stefanović. Za ovu su reprezentaciju igrali isključivo srpski igrači, budući su je hrvatski igrači bojkotirali zbog preseljenja stožera Saveza iz Zagreba u Beograd.Фудбалски Савез Србије - HISTORY

Rad kompletne reprezentacije i Saveza potom je prekinuo Drugi svjetski rat. Za vrijeme rata na području Hrvatske i BiH postojala je reprezentacija NDH. Nakon rata formirana je socijalistička federacija, a rekonstituiran je i Savez. Savez je bio jedan od osnivača UEFA-e, a organizirao je i domaćinstvo Europskog nogometnog prvenstva 1976. godine koje se igralo u Beogradu i Zagrebu. Jugoslavenska reprezentacija je za vrijeme SFRJ nastupila na osam Svjetskih prvenstava, četiri Europska te osvojila zlatnu olimpijsku medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1960. godine (također su osvojili srebro tri puta kao drugi, te jedanput broncu, završivši treći).

Dragan Džajić ima najviše nastupa za jugoslavensku reprezentaciju (85) između 1964. i 1979. godine. Najbolji strijelac reprezentacije je Stjepan Bobek s 38 pogodaka postignutih između 1946. i 1956. godine.

Jugoslavenska reprezentacija do 21 godine osvojila je prvo UEFA-ino prvenstvo 1978. godine.

Jugoslavenska reprezentacija do 20 godina osvojila je Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine održano u Čileu.

Raspuštanje reprezentacije i UN-ov embargo Nakon završetka hladnog rata u zemljama u kojima je do tada dominirao Komunizam počela su se stvarati demokratska načela. Zbog zahutkale atmosfere nacionalne tenzije podigle su se na dotad neviđenu razinu. Tijekom prijateljske utakmice između Jugoslavije i Nizozemske održane 1990. godine (pripremne utakmice za nadolazeće Svjetsko nogometno prvenstvo u Italiji) hrvatski navijači u Zagrebu zviždali su jugoslavenskim igračima i samoj himni, mašući nizozemskim zastavama (koja dijeli izrazitu sličnost s hrvatskom zastavom). Raspadom SFRJ raspala se i dotadašnja nogometna reprezentacija, a ono što je od nje ostalo bilo je diskvalificirano s Europskog prvenstva 1992. godine održanog u Švedskoj. Odluka o diskvalifikaciji donesena je 31. svibnja 1992. godine - samo 10 dana prije službenog početka natjecanja.

Iako je nogometna reprezentacija Jugoslavije kvalifikacije za Euro '92 završila na prvom mjestu, na tom natjecanju joj nije bilo dopušteno natjecanje zbog UN-ovog embarga. Umjesto Jugoslavije na prvenstvo je, stoga, došla reprezentacija Danske koja će u konačnici i osvojiti turnir. Jugoslavija je u to vrijeme već bila postavljena za nositelja Skupine 5 u kvalifikacijama za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u SAD-u 1994. godine, ali joj niti tu natjecanje nije bilo dopušteno što je samu kvalifikacijsku skupinu učinilo znatno slabijom od očekivane.

Razdoblje nakon raspuštanja Nakon raspada SFRJ, a samim time i raspuštanja nogometne reprezentacije Jugoslavije istu je naslijedila reprezentacija Srbije i Crne gore. Ta je reprezentacija nastavila nastupati na službenim natjecanjima pod imenom Jugoslavija sve do 2003. godine kada su i država i nogometna reprezentacija službeno promijenile ime u Srbija i Crna Gora. Ta će, pak, reprezentacija postojati do 2006. godine kada će se ove dvije države razjediniti i oformiti svoju vlastitu autonomiju, a samim time i reprezentaciju.

Nogometne reprezentacije nastale nakon raspada Jugoslavije su: Hrvatska nogometna reprezentacija Slovenska nogometna reprezentacija Crnogorska nogometna reprezentacija Nogometna reprezentacija BiH Srbijanska nogometna reprezentacija Makedonska nogometna reprezentacija Kosovska nogometna reprezentacija Nogometna reprezentacija Srbije i Crne Gore

Dresovi kroz povijest

Međunarodna natjecanja Svjetska prvenstva +GodinaFaza natjecanjaPozicijaUta.Pob.Izj.*Por.Po.Pr. 1930.poluzavršnica432017720x22px|border 1934.nisu se kvalificirali------- 1938.nisu se kvalificirali------- 1950.1. krug5320173 1954.četvrtzavršnica7311123 1958.četvrtzavršnica5412177 1962.poluzavršnica46303107 1966.nisu se kvalificirali------- 1970.nisu se kvalificirali------- 1974.četvrtzavršnica7612312720x22px|border 1978.nisu se kvalificirali------- 1982.1. krug16311122 1986.nisu se kvalificirali------- 1990.četvrtzavršnica5531186Ukupno8/14'36168136046

Europska prvenstva GodinaFaza natjecanjaUta.Pob.Izj.*Por.Po.Pr. 1960.završnica210166 1964.nisu se kvalificirali------ 1968.završnica311123 1972.nisu se kvalificirali------ 1976.četvrto mjesto200247 1980.nisu se kvalificirali------ 1984.1. krug3003210 1988.nisu se kvalificirali------ 1992.kvalificirali su se*Ukupno4/9102171426

Diskvalificirana zbog UN-ovih sankcija. Umjesto nje na natjecanje otišla je reprezentacija Danske koja je tada osvojila titulu prvaka.

Mediteranske igre Nastupi na Mediteranskim igrama.

prvaci: 1971., 1979. doprvaci: treći:

1951. - nije bio nogometni turnir

1955. - (nije sudjelovala)

1959. - (nije sudjelovala)

1963. - (nije sudjelovala)

1967. - (nije sudjelovala)

1971. (zlato) - Ivan Ćurković, Dušan Drašković, Ljubiša Drenovački, Todor Grebenački, Dušan Jovanović, Ilija Katić, Josip Kečkeš, Aleksandar Milojković, Bora Milutinović, Mesud Nalić, Marjan Novak, Aleksandar Panajotović, Ognjen Petrović, Josip Pirmajer, Branko Radulović, Vladimir Savić, Ištvan Šanta, Momčilo Vujačić Trener: Aleksandar Tirnanić

1975. – 5. mjesto

1979. (zlato) - Aleksandar Stojanović, Zoran Vujović, Nikica Cukrov, Boro Primorac, Vedran Rožić, Nenad Starovlah, Blaž Slišković, Mišo Krstičević, Ismet Hadžić, Rajko Janjanin, Miloš Šestić, Zlatko Vujović, Predrag Pašić, Srećko Bogdan, Tomislav Ivković, Miloš Hrstić, Dragan Okuka. Trener: ?

1983. - (nije sudjelovala)

1987. - (nije sudjelovala)

1991. – 4. mjesto. Milojević, Grak, Stanić, Jokanović, Mijalković, Saveljić, Vukov, Varupa, Novak, Petrić, Bogdanović, Živković, Vlaović

Poznati igrači

SR Bosna i Hercegovina: Dušan Bajević Mirsad Baljić Mehmed Baždarević Miroslav Brozović Josip Bukal Asim Ferhatović Mirsad Fazlagić Džemal Hadžiabdić Faruk Hadžibegić Vahid Halilhodžić Sulejman Halilović Mirko Jozić Davor Jozić Josip Katalinski Enver Marić Rizah Mešković Muhamed Mujić Fikret Mujkić Vahidin Musemić Husref Musemić Ivica Osim Blaž Slišković Safet Sušić- Pape Sead Sušić Semir Tuce Franjo Vladić

SR Crna Gora: Vojin Božović Miodrag Božović Dragoljub Brnović Zoran Filipović Milovan Jakšić Nikola Jovanović Vojin Lazarević Dragoje Leković Slobodan Marović Predrag Mijatović Ante Miročević Janko Miročević Petar Nikezić Danilo Popivoda Željko Petrović Ljubomir Radanović Duško Radinović Branko Rašović Nikola Radović Lazar Radović Slavko Radović Dejan Savićević Niša Saveljić Zoran Simović Milutin Šoškić Momčilo Vukotić Dragan Vujović Miljan ZekovićSR Hrvatska: Đuka Agić Milan Antolković Aljoša Asanović Zvonimir Boban Alen Bokšić Dragutin Babić Nikola Babić Vladimir Beara Bruno Belin Rudolf Belin Ivica Belošević Ljubo Benčić Aleksandar Benko Stjepan Bobek Ante Bonačić Mirko Bonačić Mihovil Borovčić Kurir Miroslav Brozović