Mahmud Ahmadinežad

Mahmud Ahmadinežad (perzijski: محمود احمدی‌نژاد) (Aradan kraj Garmsara, 28. listopada 1956.)Službene stranice Mahmuda Ahmadinežada - Biografija (president.ir) bio je šesti predsjednik Islamske Republike Iran. Predsjednikom je postao 6. kolovoza 2005. nakon pobjede na iranskim predsjedničkim izborima 2005. godine.BBC: Iran hardliner hails poll victory (lipanj, 2005.) Ahmadinežad je nakon 24 godine Islamske Republike postao prvim predsjednikom Irana koji nije svećenik.Democracy Now: Conservative Tehran Mayor Wins Upset Victory in Iran Run-Off Presidential Election (lipanj, 2005.) Unatoč tituli predsjednika, on nije najmoćniji čovjek u državi; ta uloga pripada vrhovnom vođi Irana ajatolahu Aliju Hameneiju, prema članku 113. iranskog ustava. Prije predsjedničkog mandata, Ahmadinežad je obnašao dužnost gradonačelnika Teherana i ostandara Ardabilske pokrajine.

Ahmadinežada su kritizirale Sjedinjene Države i Izrael, a jačao je veze s Rusijom, Venecuelom, Sirijom i državama Perzijskog zaljeva.Babak Dehghanpisheh: Bear Hugs (WorldPress.org)Jane's: Oiling the axis - Iran and Venezuela develop closer ties (srpanj, 2007.)

Iranski nuklearni program Ahmadinežad je opisao kao mirnodopski i nužan državi zbog stalnih povećanja državnih energetskih potreba. Iran je stoga odbio prestati s obogaćivanjem urana unatoč rezoluciji UN-a koja je to zahtijevala.BBC: Iran president ‘ready for talks’ (veljača, 2007.) Ahmadinežad je uvjeravao da su zapadne sankcije Iranu zbog nuklearnog programa ilegalne i kako će se Iran nastaviti pridržavati pravila Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) oko svog nuklearnog programa.

Ahmadinežad je također pozvao na raspuštanje države Izrael za koju je rekao da joj je mjesto u Europi,CNN: Iran president says U.N. sanctions unlikely (travanj, 2006.)USA Today: Iran president: Israel flies Satan's flag (kolovoz, 2007.) a pozivao je i na slobodne izbore na Bliskom istoku. Zalagao se i za prava Palestinca ističući kako bi Palestinci trebali na demokratskim izborima odlučiti svoju sudbinu.New York Times: U.N. Scrutiny Won't Make Iran Quit Nuclear Effort, President Says (Nazila Fathi, siječanj 2006.)

Jedna od Ahmadinežadovih najkontroverznijih izjava bila je ona, prema prijevodu izraelskog Jerusalem Posta, kako Izrael treba izbrisati s karte svijeta, što su iranski dužnosnici i sam predsjednik kasnije opovrgnuli kao pogrešno protumačene izjave. Također, optužen je i za nazivanje Holokausta mitomBBC: Holocaust comments spark outrage (prosinac, 2005.) zbog čega je optužen za antisemitizam, no službeni Teheran tvrdi kako je izjava pogrešno protumačena, odnosno preuzeta iz drugog konteksta.IRNA: Polling only solution to Palestine problem, President (GlobalSecurity.org, prosinac 2005.) Kao odgovor na te kritike, Ahmadinežad je izjavio Ne, ja nisam protiv Židova, jer ih jako poštujem,BBC: Iranian leader not anti-Semite (rujan, 2006.) te Nisam izjavio kako se holokaust uopće nije dogodio. To uopće nije moja prosudba.Free Speech: Ahmadinejad's speech videos (rujan, 2007.)

Za vrijeme svog mandata, Ahmadinežad je pokrenuo racionalni plan korištenja plina u cilju smanjenja državne konzumacije nafte. Također, uveo je rezove na kamatne stope koje privatne i državne banke mogu naplaćivati svojim korisnicima.Guardian: Iran interest rate cut sparks panic selling (Robert Tait, svibanj 2007.)

Uvod

Ahmadinežad, rođen je kao Mahmud Saborjhian 28. listopada 1956. u selu Aradan pokraj grada Garmsara kao sin lokalnog kovača. Kada je bio star godinu dana njegova obitelj se preselila u Teheran, te su prezime Saborjhian promijenili u Ahmadinežad zbog religijskih i ekonomskih razloga.Guardian: A humble beginning helped to form Iran's new hard man (Robert Tait, srpanj 2005.)

Godine 1976. Mahmud Ahmadinežad pristupio je nacionalnom testu za upis na fakultete, pri čemu je ostvario 132. mjesto od ukupno 400,000 pristupnika te godine.BBC: Iran's president launches weblog (kolovoz, 2006.) Upisao se na Iransko sveučilište znanosti i tehnologije (IUST), na smjer građevinarstva.

Godine 1979. postaje predstavnik Elm-o Sanaat studenata u Uredu za jačanje jedinstva između sveučilišta i teoloških srednjih škola, koje će kasnije postati poznato kao OSU.Iran Chamber: Mahmoud Ahmadinejad OSU je igralo glavnu ulogu u zauzimanju američkog veleposlanstva u Teheranu 1979. Dio tadašnjih talaca će kasnije tvrditi da Ahmadinežad bio glavnog otmičara, ali će on zanijekati svoje navodno sudjelovanje u upadu u veleposlanstvo dok će CIA ustvrditi da nema dokaza za tu tvrdrnju.CNN: Sources: CIA finds Iranian president likely not hostage-taker (kolovoz, 2005.)Reuters: CIA: Ahmadinejad not man in Tehran embassy photo (Redorbit.com, srpanj 2005.)

Prema mnogim izvorima, nakon što je irački diktator Saddam Hussein 1980. napao Iran, Ahmadinežad je priključio Revolucionarnog gardi u kojoj je služio kao obavještajac i savjetnik sigurnosti,Global Security: Mahmoud Ahmadinejad no prema riječima iranskog dužnosnika Mojtaba Samareh Hashemija, „Ahmadinežad nikada nije bio članom Revolucionarne garde, već članom volonterske paravojske Basija“. Nakon studija, godine 1986. primljen je na postdiplomski studij na istom fakultetu gdje je radio kao predavač, a 1997. godine doktorirao je na temu građevinskog planiranja prometa i trasporta. Tijekom pripremanja doktorata služio je kao guverner iranske pokrajine Ardabil (1993. – 1997.). Na fakultetu je radio kao stalni predavač od 1989. godine.

Ahmadinežad je oženjen i ima dva sina i jednu kćer. Jedan od dvojice sinova studirao je na teheranskom politehničkom Fakultetu znanosti Amirkabir.

Početak političke karijere

Ahmadinežad je svoju političku karijeru započeo kao farmandar Makua i Hoja u iranskoj pokrajini Zapadni Azerbajdžan tijekom 1980-ih godina. Poslije je dvije godine služio kao savjetnik ostandaru Kurdistanske pokrajine, nakon čega je 1993. imenovan ostandarom Ardabilske pokrajine. Godine 1997., tadašnji iranski predsjednik Muhamed Hatami smijenio je Ahmadinežada s pozicije guvernera, pa se vratio predavanju na teheranskom sveučilištu. Ipak, 2003. vraća se na političku scenu nakon što ga je gradski odbor grada Teherana imenovao na poziciju gradonačelnika, poslije pobjede njegove stranke Islamske udruge inženjera na lokalnim izborima. On je sam živio skromno i provodio jaku socijalnu politiku, što ga je učinilo omiljenim u narodu.

Nakon dvije godine gradonačelničkog mandata, Ahmadinežad je 2005. uvršten na listu 65 finalista za najboljeg svjetskog gradonačelnika i dospio je u uži krug od azijska tri kandidata na svjetskih top deset, no nakon ostavke skinut je s liste.The 2005 World Mayor finalists (WorldMayor.com) Od 550 nominiranih kandidata, samo devet ih je bio iz Azije.

Prilikom kandidature za iranskog predsjednika Ahmadinežad nije bio vrlo poznat izvan Teherana, u kojem su ga poznavali zbog reformi soclijalne politike. Nakon što je pobijedio na predsjedničkim izborima, Ahmadinežad je dao ostavku na mjesto gradonačelnika Teherana. Njegova ostavka prihvaćena je 28. lipnja 2005.

Član je političke stranke Islamska udruga inženjera, no prilikom izbora presudna je bila potpora političkog saveza konzervativnih stranaka poznatijeg kao Abadgaran

Predsjedništvo

Predsjednička kampanja 2005.

Ahmadinežad se tijekom kampanje zalagao za konzervativni pristup politici i jačanju socijalne politike, što su američki analitičari protumačili kao pokušaj pridobivanja potpore religioznih konzervativaca i iranske niže klase.Washington Post: Hard-Line Figure In Iran Runoff (lipanj, 2005.) Moto predsjedničke kampanje mu je bio „To je ostvarivo i mi to možemo“.

Prilikom predsjedničke kampanje Ahmadinežad je ciljao na populistički pristup s čestim spominjanjem svog skromnog načina života, i uspoređivanjem sebe s Muhamed-Alijem Radžaijem, drugim iranskim predsjednikom. Obećao je kako ima plan od Irana stvoriti „politički primjer za sve narode svijeta“. Za sebe je tvrdio kako se drži svojih načela, koji su u skladu s principima iranske Islamske revolucije. Jedan od njegovih ciljeva bio je dostupnost fosilnih energenata iranskom narodu, aludirajući pritom da iranska niža klasa ima probleme pristupu naftnoj zaradi.

Ahmadinežad je bio jedini predsjednički kandidat koji je govorio protiv mogućih odnosa sa Sjedinjenim Državama. U intervjuu za iranske medije nekoliko dana uoči izbora, optužio je UN za pristranost. Također, protivio se i ovlastima pet vodećih članica UN-a na pravo veta u Vijeću sigurnosti. U istom intervjuu dodao je kako „nije pošteno da svega nekoliko zemalja svijeta ima pravo veta u razmjerima globalne politike, dok muslimanska populacija koja broji 1.5 milijardi ljudi nema nikakvih ovlasti“. Branio je i iranski nuklearni program pri čemu je optužio „nekoliko arogantnih sila“ kako pokušavaju spriječiti iranski industrijski i tehnološki napredak na nuklearnom i drugim područjima.

Tokom kampanje za drugi krug predsjedničkih izbora izjavio je kako se Iran bori protiv međunarodnog terorizma s ciljem da poboljša međunarodne odnose, pri čemu je pozvao na veću suradnju s iranskim susjedima i na ukidanje viznog režima u regiji ističući kako „ljudi imaju pravo slobodno putovati gdje žele“, aludirajući pritom na vjerska hodočašća i turistička putovanja.

Ahmadinežadov ideološki i duhovni mentor bio je ajatolah Muhamed Tagi Mesbah Jazdi iz grada Koma, osnivač misaone škole Hagani diljem Irana. On i njegov tim snažno su podržavali Ahmadinežadovu kampanju prilikom iranskih predsjedničkih izbora 2005. godine.Prospect: Divide and empower (Nazenin Ansari, lipanj 2006.)

Predsjednički izbori 2005.

Ahmadinežad je postao šesti iranski predsjednik 6. kolovoza 2005., nakon osvajanja 62% glasova što je otprilike dvosturko više od njegovog glavnog suparnika Akbar Hašemi Rafsandžanija. Potvrdu mandata dobio je od vrhovnog vođe ajatolaha Hameneija 3. kolovoza 2005. godine.BBC: Iran hardliner becomes president (kolovoz, 2005.) Prilikom službene ceremonije poljubio je ruku Hameneija, izražavajući mu svoju lojalnost. Prvi Ahmadinežadov predsjednički mandat završio je u kolovozu 2009. godine, nakon čega je imao mogućnost kandidirati se još jednom.

Ahmadinežad je bio obavezan u roku od 15 dana predložiti ministre iranskom parlamentu, poslije čega je parlament u roku od tjedan dana morao donijeti odluku o prihvaćanju ili odbijanju popisa. Popis ministarskih kandidata poslan je parlamentu 14. kolovoza 2005. godine.

Parlament je održao sastanak 5. kolovoza gdje je Ahmadinežad predložio trojicu ili četvoricu kanidata za svako ministarstvo, a službena lista je konačno prihvaćena 14. kolovoza. Nakon nekoliko dana rasprave Ahmadinežadov ministarski kabinet je izglasan 24. kolovoza 2005.

Prvi službeni sastanak ministara održao se 25. kolovoza u gradu Mašadu, gdje je obećano kako će se redovito sastajati u svim većim iranskim gradovima.

Ministarstvo Ministarski kandidat Poljoprivreda Muhamed-Reza Iskandari Trgovina Masud Mirkazemi Komunikacije i informatička tehnologija Muhamed Sulejmani Suradnja Muhamed Abasi Kultura Muhamed Husein Safar-Harandi Obrana Mustafa Muhamed Nadžar Gospodarstvo Husein Samsami Obrazovanje Alireza Aliahmadi Energija Parviz Fateh Vanjski poslovi Manučeher Motaki Zdravstvo Kamran Bageri Lankarani Graditeljstvo Muhamed Saedikija Industrija i rudarstvo Aliakbar Mehrabian Obavještajni ured Golam Husein Mohseni-Edžehej Unutarnji poslovi Sajed Sadek MahsuliBBC: New Iran interior chief approved (studeni, 2008.) Sudstvo Golam Husein Elham Radništvo Muhamed Džahromi Nafta Golam-Husein Nozari Promet i transport Hamid Behbahani Znanost, istraživanje i tehnologija Muhamed Mehdi Zahedi Skrb i socijalna sigurnost Abdol-Reza Mesri

Mahmud Ahmadinežad

Źródło i licencja