Benedict Arnold (Norwich, 14. siječnja 1741. – 14. lipnja 1801.) bio je general američke vojske tijekom Američkog rata za neovisnost.
Najpoznatiji je po zavjeri za predaju američke utvrde West Point Britancima tijekom Američkog rata za neovisnost. Istaknuo se kao heroj na počecima rata. Njegova lukavost i hrabrost kod Utvrde Ticonderoga 1775., pohod na Kanadu, napad na Montreal i opsada Quebeca, bitka kod otoka Valcour na Jezeru Champlain 1776., Bitka kod Danburyja i Ridgefielda nakon čega je promaknut u general-bojnika i na kraju u bitci kod Saratoge 1777. Unatoč tome, Benedict Arnold se odlučno protivio odluci kongresa da napravi savezništvo s Francuskom.
Nezadovoljan ponajprije uvredama Kongresa (bez obzira na duljinu njegova radnog staža i njegova postignuća, Kongres ga nije promaknuo, nego je promaknuo brigadne generale koje su imali veze u kongresu). Patio je od velikih dugovanja jer je praktički sve vojne operacije na početku rata financirao on. Bio je i pritisnut kod kuće od svoje druge žene Peggy Shipen britanske lojalistice i Arnold je odlučio prebjeći na britansku stranu.
U rujnu 1780., napravio je svoje vlastite sheme koja bi, ako se uspije provesti, dala Britancima područje oko rijeke Hudson i prepolovila Ameriku na dva dijela. Plan je bio ometan, ali je Arnold uspio pobjeći u New York gdje su se nalazile britanske trupe. Za svoju izdaju bio je nagrađen s činom general-brigadira i sa smanjenom nagradom od 6000 funta.
Životopis Mladi dani Benedict Arnold rodio se kao treće dijete u njegovoj obitelji u Norwichu, Connecticut 1741. Dobio je ime po svom pradjedu, jednom od prvih guvernera Rhode Islanda, koji je bio jako cijenjen u obitelji. Jedino su on i njegova sestra Hannah doživjeli odraslu dob, dok je ostale ubila žuta groznica (izuzev jednog brata koji je umro nepoznatim razlogom).
Arnoldova obitelj financijski je dobro stajala sve dok Arnoldov otac nije napravio nekoliko poslovnih dogovora koji ih su uvukli u dugove. Kada se to dogodilo, njegov otac se okrenuo alkoholu kao rješenju. Zbog velikih dugova, Arnold se s 14 godina morao ispisati iz škole jer roditelji više nisu mogli podmiriti dugove.
mini|desno|250px|Zapovjednik francuske vojske Louis Josheph Marquis de Montcalm pokušava spriječiti Indijance da pobiju zarobljenike (Britance) Očev alkoholizam i loše zdravlje okrenuli su ga od nauma da sina uči obiteljske trgovačke zanate, ali se njegova majka pobrinula da Arnold ima osiguran smještaj kod njihova dva rođaka. Započeo je ljekarstvo i trgovačku školu u Norwichu.
Francuski i Indijanski Rat S 15 godina Arnold se upisao u miliciju Connecticuta. Išao je u pohode u Albany i u Lake George kako bi zaustavio francuski napad u bitci kod Utvrde William Henry. Međutim, Britanci su pretrpili ponižavajuć poraz u toj bitci od francuske vojske vođene zapovjednikom Louisom Josephom Marquisom de Montcalmom.
Nakon bitke Francuzi su pregovarali s Britancima o časnoj predaji. Kad su se Britanci predali odvedeni su u Utvrdu Edward gdje su bili zarobljeni. Kad su Indijanci, koji su bili na strani Francuza, vidjeli neprijatelje u svojoj utvrdi sve su ih pobili. Francuzi nisu mogli učiniti ništa.
Smrt roditelja Arnoldova majka s kojom je bio jako blizak umrla je 1759. Nakon toga, djeca su morala preuzeti brigu o bolesnom ocu i mlađoj sestri. Očev alkoholizam porastao je nakon ženine smrti; čak je bio i uhićen nekoliko puta zbog pijanstva u javnosti i jer je odbacio Crkvu. S očevom smrti, 1761. dvadesetogodišnji Benedict vratio je obiteljsko ime na uzvišen status i opet je imao prilike uživati.
Prije ratna karijera lijevo|mini|250px|Masakr koji se dogodio u Bostonu tijekom Arnoldova boravka u West Indiesima. U 1762., uz pomoć dalje obitelji, Arnold osniva svoj vlastiti posao kao ljekarnik i kao prodavač knjiga u New Havenu u Connecticutu.
Arnold je bio vrlo ambiciozan i agresivan pa mu je posao brzo cvjetao. 1763. otkupio je obiteljsko gospodarstvo koje je otac založio kad su bili u velikim dugovima. Godinu dana kasnije opet ga je prodao i dobio veliku dobit. Nakon toga, 1764. Arnold stvara prijateljstvo s Adamom Babcockom, još jednim mladim i nadobudim trgovcem. Služeći se profitom od prodaje gospodarstva, Arnold kupuje tri trgovačka broda i pravi unosan biznis u West Indiesima. Tijekom njegove odsutnosti, njegova sestra Hannah uspješno održava posao u ljekarni. Benedict je često putovao upravo zbog posla od New Englanda preko Quebeca do West Indiesa gdje je i zapovijedao jednim od svojih trgovačkih brodova.
31. siječnja 1767. Arnold počinje s demonstracijama zbog donošenja nekih odluka britanskog parlamenta i njihove kolonijalističke politike. Kada su to čuli, Britanci su doslovce poludjeli. On i njegova posada bili su optuženi za piratstvo i dobili novčanu kaznu od 50 šilinga za uznemiravanje javnog reda i mira.
Okrutni britanski porezi doveli su do uništenja mnogih trgovaca u Novoj Engleskoj (Naziv za Ameriku prije Američkog rata za neovisnost), i sam Arnold došao je do ruba uništenja; zapao je u dugove od čak 15 000 funta što je tada bila astronomska cijena.
Arnold se također borio u mnogim dvobojima. U Hondurasu, britanski kapetan Arnolda je nazvao: "Prokleti Yankee koji je lišen dobrih odlika svakog gentlemena" i ovaj ga je odmah izazvao na dvoboj. Arnold je pobijedio u dvoboju i ranio kapetana i koji mu se bio prisiljen ispričati.
22. veljače 1767., oženio se s Margaret, kćeri Samuela Mansfielda. Imao je tri sina: Bendicta, Richarda i Henrija. Margaret je umrla 19. srpnja 1775. god.
Ratna karijera U ožujku 1775. grupa od 65 dobrovoljaca iz New Havena oformila je neku vrstu paravojske nazvana Governor’s Second Company of Connecticut Guards (Guvernerova druga satnija Connetikanskih čuvara). Arnold je bio odabran za njihovog satnika te je organizirao treninge i vježbe za rat. 21. travnja 1775. kada su vijesti o oružanom sukobu kod Lexingtona i concorda došli do New Havena, nekoliko studenata s Yalea pridružilo se pokretu Benedicta Arnolda i zajedno su krenuli prema Massachusettsu kako bi se pridružili revoluciji. mini|desno|300px|Oružani sukob kod Lexingtona
Na putu za Massachusetts Arnold je sreo pukovnika Samuela Hordena Parsonsa, zakonodavca Connecticuta. Njih su se dvoje složili da bi izravan napad na Ticonderogu bila kardinatna greška koja bi Amerikancima izazivale mnoge žrtve, zato su poslali ekspediciju vojnika koji bi osvojili Ticorandogu bez sukoba s njihovim topovima.
Parson je zatim otišao u Hatford gdje je donirao novac Amerikanskoj vojsci pod vodstvom Kapetana Edwarda Motta. Mott se spojio s Ethanom Allenom i Allenovim postrobajma zvanim Green Mountains Boys (Zeleni Planinski Dečki) u Vermontu.
Za to vrijeme, Arnold je otišao u Massachusetts gdje se uvjerio u postojanje Massachusetts komiteta za sigurnost u kojem se skupljao novac za Američku vojsku. Imenovali su ga pukovnikom i zajedno s još nekim satnicima koji su ga poslali u Massachusetts gdje bi se pridružio vojsci.
Kako su se njegovi satnici pridružili vojsci Arnold je otišao na sjever gdje se sastao s Allenom i preuzeo mjesto zapovjednika operacije.
Bitka kod Ticonderoge mini|300px|desno|Smrt Richarada Montgomerija U početku svibnja američka vojska bila je sklopljena. 24. srpnja 1775. Ticorandoga je napadnuta i zauzeta bez bitke, Amerikanci su bili šokirani malobrojnošću Britanaca. Ekspedicije u Fort George i Crown point su također bili uspješne kao i prepad kod utvrde St. Johns u Quebecu ali ipak su se iz St. Johnsa Amerikanci morali povući zbog dolaska britanskih trupa iz Montreala.
Tijekom cijele kampanje, Arnold i Allen su se svađali. Na Kraju je Allen povukao svoje trupe i ostavio Arnolda da sam vlada trima utvrdama. No ta njegova vlast nije dugo trajala. Ubrzo nakon što je Allen otišao, došlo je novo pojačanje pod pukovnikom Benjaminom Himanom od 1000 ljudi. Po nalogu Kongresa, Himan je zamijenio Arnolda na vodstvu utvrda. Taj potez Kongresa naljutio je Arnolda, koji je toliko truda uložio u revoluciju. Arnold je dao ostavku na mjesto pukovnika i vratio se u Massachusetts.
Quebec Ubrzo nakon sklapanja Regularne Američke vojske u srpnju 1775., general bojnik Philip, zapovjednik Odsjeka sjever, napravio je plan kako okupirati Kanadu preko utvrde St. Johnsa do Jezera Champlain. Cilj je bio oduzeti Lojalistima važnu bazu odakle su mogli napadati gornji dio New Yorka. General Richard Montgomery zapovijedao je vojskom.
Arnold je predložio da druga vojska uz sporazum sa Schuyerom napada putujući uzvodno rijekom Kennebec u Maineu i nizvodno rijekom Chaudiere sve do Quebeca. Arnold je vjerovao da, ako bi Amerkanci osvojili Montreal i Quebec, većina bi se francuskih kolonijalista pridružila Amerikancima u borbi protiv Britanaca. General George Washington i Kongres dopustili su tu izmjenu plana i promaknuli Arnolda u pukovnika Američke voske te su mu dali da vodi napad na Quebec. mini|lijevo|300px|Britanski napad na Amerikance kod utvrde St. Johns Upravo prije Arnoldova napuštanja Mainea, saznao je za ženinu smrt. Zaustavio se u New Havenu kako bi pogledao zdravlje svoje djece, na njegov zahtjev Arnoldova im je sestra Hannah postala zamjenska majka.
Vojska od 1 100 ljudi ukrcala se na brod s kojim su krenuli iz Newburyporta u Massachusettsu 19. rujna 1775, a stigli su u Maine 22. rujna 1775. Tamo su napravili primarne dogovore s bojnikom Reubenom Culburnom da sagrade 2000 brodova koji bi prevozili trupe uzvodno rijekama Kennebec i Dead i nizvodno rijekom Chaudiere, što je bilo sukladno Arnoldovom planovima.
Britanci su bili uplašeni Arnoldovog pristupa te su uništili najbolje brodove i ostali pribor na južnoj obali. Dva ratna broda, fregata Lizard i šalupa Hunter, konstantno su čuvali stražu da nitko od Amerikanaca ne bi prešao rijeku i došao u Quebec. Ipak, Arnold je bio u mogućnosti nabaviti dovoljno jako brodovlje kako bi došao u Quebec, što je i napravio 11. studenog 1775. Nakon prelaska je shvatio da njegova vojska nije dovoljno jaka da zauzme grad i poslao obavijest Montgomeriju tražeći pomoć.
Tijekom ovih događanja u Quebecu general Richard Montgomery išao je u pohod prema Montrealu s otprilike 1700 vojnika. Zauzeo je Montreal 13. studenog. Montgomery se početkom siječnja pridružio Arnoldu i s kombiniranom vojskom od 1325 vojnika napao Quebec. Amerikanci su u Quebecu pretrpili strašan poraz od britanske vojske vođene Generalom Guyem Charletonom. Montgomery je ubijen vodeći napad, a Arnold je teže ranjen. Mnogi drugi su umrli, bili ranjeni ili pak zarobljeni.
Ostaci Američke vojske, sada smanjeni na 350 dobrovoljaca vođenih pukovnikom Arnoldom, još su uvijek neuspješno borili s Britancima. Konačno je u proljeće 1776. Arnold dobio pojačanje koje je predvodio general brigadir David Wooster. Nakon dolaska pojačanja, Arnold se vratio u Montreal s ostacima svoje vojske.
Promaknuće mini|desno|200px|General bojnik David Wooster Arnold je zaradio promaknuće u generala brigadira nakon bitke kod Quebeca 1776. Kongres mu je dao zadatak da čuva sjevernu granicu od britanskih prodora.
Otprilike u to doba, početkom ljeta, Arnold je upoznao Betsy Deblois, kćer dobro znanog Lojalista u Bostonu. U to doba bila je opisivana kao najljepša žena Bostona. Arnold se udvarao Betsy i pokušavao ju i zaprositi, no bilo kako bilo ona ga je odbila nakon zaruka.
Istok Pred kraj 1776. Arnold je dobio zapovijed o priopčenju od general bojnika Joshepa Spencera novopostavljenog zapovjednika za odsjek istok. 8. prosinca 1776. poveća je britanska vojska ušla u Newport na Rhode Islandu. Arnold je proveo samo tjedan dana sa svojom obitelji u New Havenu koju nije vidio gotovo godinu dana. Nakon toga stigao je u Providance u Rhode Islandu i 12. siječnja 1777 dobio je zadatak braniti Rhode Island kao izaslanik odsjeka Istok. Arnold je na Rhode Islandu imao vojsku od 2000 ljudi, međutim kad je vidio 15 000 Britanaca kako dolaze povukao se nazad.