Vojislav Šešelj (Sarajevo, 11. listopada 1954.), srbijanski je političar, bivši narodni zastupnik, odvjetnik, ratni huškačAnte Nazor, Suđenje Karadžiću i Šešelju. Presuda Šešelju kao amnestija Vučiću , Vijenac, br. 577, 14. travnja 2016., pristupljeno 17. ožujka 2017. i pravomoćno osuđeni ratni zločinac. Predsjednik je Srpske radikalne stranke, četnički vojvoda i bivši potpredsjednik Vlade Republike Srbije.
Šešelj je istaknuti širitelj kroatofobije - te je raspirivanju mržnje prema Hrvatima posvetio, između ostalog, veliki dio knjige "Ideologija srpskog nacionalizma" iz 2002. godine, "Ideologija srpskog nacionalizma", Vojislav Šešelj, u izdanju "Velika Srbija", Beograd, 2002. te čitavo "kapitalno" djelo (više od 1.000 stranica) "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije" iz 2007. godine.
Godine 2003. izručen je Haškom tribunalu, gdje mu se od tada bez prijekida sudilo za ratne zločine počinjene početkom 1990-ih godina. U rujnu 2014. godine zbog liječenja od karcinoma otpušten je iz pritvora; Šešelj taj otpust koristi za provociranja javnosti radikalnim i šovinističkim izjavama, na način na koji je koristio i pravo iznošenja svoje obrane na dugogodišnjem suđenju u Haagu. "Šešelj: Ne vraćam se u Hag, neka me hapse", "Politika" (Beograd), 30. ožujka 2015.
Haaški sud ga je prvostupanjskom presudom 31. ožujka 2016. godine oslobodio krivnje po svim točkama optužnice.vijesti.hrt.hr , "Haški sud oslobodio Šešelja - Odluka o žalbi za nekoliko dana", objavljeno i pristupljeno 31. ožujka 2016. Drugostupanjskom presudom osuđen je na 10 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti koje uključuju progone, protjerivanje i prisilno premještanje vojvođanskih Hrvata u selu Hrtkovci 1992. godine, no nije se vraćao u zatvor jer je Žalbeno vijeće u izdržavanje kazne uračunalo vrijeme provedeno u pritvoru gdje je bio od 2003. do 2014. godine.
Životopis Rani život Vojislav Šešelj rođen je u Sarajevu 1954. godine. Nakon što je 1976. godine diplomirao i već iduće godine magistrirao (na temu "Marksistički koncept naoružanog naroda") na Sveučilištu u Sarajevu, u studenome 1979. godine doktorirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu s disertacijom "Politička suština militarizma i fašizma". Kako je već sa 17 godina postao članom Saveza komunista, mogao je na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Sarajevu raditi kao asistent profesora na predmetu "Teorija o ratu" (1981. – 1984.). Vojislav Šešelj, otvoreniparlament.rs, pristupljeno 20. svibnja 2015. Najmlađi predavač na fakultetu osvajao je simpatije studenata, ali nije pokazivao dovoljno opreza, koji se očekivao od prosvjetnog radnika u komunističkoj državi: nakon sukoba s politički dobro povezanim kolegom kojega je optužio za plagiranje i neopreznog pisanja o islamističkoj "Zelenoj knjizi" šefa Jugoslaviji prijateljske Libije Muammara al-Gaddafija, izbačen je iz Saveza Komunista,"Šešelj od zlatnog dječaka do crnog đavola", "Azra.ba", 12. studenog 2014. Pristupljeno 16. listopada 2024. pokrenut je protiv njega kazneni progon zbog pisanja s pozicija srpskog nacionalizma, te je izgubio mjesto asistenta na Sveučilištu u Sarajevu."EVO KO JE BIO OTAC VOJISLAVA ŠEŠELJA: Frapiraćete se", "Espreso", 17. kolovoza 2022. Pristupljeno 16. listopada 2024.
Politička karijera desno|thumb|250px|Vojislav Šešelj 1990. godine sa skupinom nacionalista uklanja sliku Josipa Broza Tita
Političku karijeru započeo je ranih 1980-ih godina kao disident, tj. oporba komunističkom režimu. U to vrijeme bio je primljen u Društvo filozofa i sociologa SR Hrvatske u Zagrebu. Tada je (1984.) uhićen, suđen i zbog "kontrarevolucionarnoga djelovanja", odnosno srpskoga nacionalizma osuđen na 8 godina zatvora.Barić, Nikica. Srpska radikalna stranka u Republici Srpskoj Krajini, 1992.-1995. (s naglaskom na Slavoniju i Baranju) // Scrinia slavonica, sv. 10, br. 1, (2010.), str. 495.-525., , str. 495. Branitelj mu je bio hrvatski odvjetnik i kasniji predsjednik Hrvatskoga sabora, Vladimir Šeks. Kazna mu je smanjena pa je 1986. godine izašao na slobodu i otišao u Beograd. Dok se nalazio u Srbiji nastupao je s krajnje desnih, antikomunističkih i nacionalističkih pozicija. Godine 1989. posjetio je Sjedinjene Američke Države i tada mu je četnički zapovjednik iz Drugoga svjetskoga rata, komandant Dinarske četničke divizije, Momčilo Đujić, dodijelio naslov četničkoga vojvode.Barić, Nikica. Srpska radikalna stranka u Republici Srpskoj Krajini, 1992.-1995. (s naglaskom na Slavoniju i Baranju) // Scrinia slavonica, sv. 10, br. 1, (2010.), str. 495.-525., , str. 496. Taj mu je naslov bio oduzet nakon rata zbog političkog paktiranja s ljevičarskom Socijalističkom partijom Srbije Slobodana Miloševića. Iste te 1989. godine u Münchenu održao je govor u kojemu je predložio premještanje glavnog grada SR Srbije i SFRJ na Kosovo s ciljem ponovnog posrbljenja te tadašnje pokrajine.
Zajedno sa svojim kumom Vukom Draškovićem, 1989. godine, Šešelj je osnovao stranku pod imenom Srpska narodna obnova. Međutim, kumovi su se uskoro posvađali pa se i stranka raspala. Naredne 1990. godine, Šešelj je pokušao osnovati Srpski četnički pokret koji je ubrzo zabranjen. Tako je i sam Šešelj vrlo brzo uhićen, a 9. prosinca te godine (na prvim višestranačkim izborima u Srbiji) bio je jednim od predsjedničkih kandidata i osvojio je blizu sto tisuća glasova.
Dana 23. veljače 1991. godine Šešelj je u Kragujevcu osnovao Srpsku radikalnu stranku. Sredinom iste godine, uspio je, nakon dopunskih izbora, ući u Skupštinu Srbije ispred izborne jedinice Rakovica: njegov politički program tada je, a i kasnije, bio nedvosmisleno velikosrpski.
Domovinski rat Svoj ratni pohod na Hrvatsku počeo je porukama o "budućoj zapadnoj granici Velike Srbije" na crti Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Djelovao je po mitinzima u Hrvatskoj u ožujku, travnju i svibnju 1991. godine a koji su održavani u selima naseljenim srpskim stanovništvom na području istočne Slavonije i Baranje kao i na području Plitvica gdje je davao potporu pobunjenim Srbima i poticao srpsko stanovništvo na otpor hrvatskim vlastima.Barić, Nikica. Srpska radikalna stranka u Republici Srpskoj Krajini, 1992.-1995. (s naglaskom na Slavoniju i Baranju) // Scrinia slavonica, sv. 10, br. 1, (2010.), str. 495.-525, , str. 500. Tako je na mitingu u Baranji, u Jagodnjaku, govorio: "svakog tko kaže da to nije srpska zemlja treba ubiti kao kera". Njegovi dragovoljci sudjelovali su u sukobu u Borovu Selu kraj Vukovara, 2. svibnja 1991. godine. U Srijemskoj Kamenici se angažirao u istjerivanju medicinskog osoblja i pacijenata hrvatske nacionalnosti iz tamošnjeg Kliničkog centra (zloglasni upad u vojnoj uniformi). Bivši čelnik srbijanskoga KOS-a, Aleksandar Vasiljević, Šešeljeve postrojbe označio je kao izvršitelje pokolja na Ovčari koji se dogodio u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.
Suđenje u Osijeku Zbog toga što je na mitinzima Srba u Hrvatskoj na području Beloga Manastira, pozivao na uspostavu velike Srbije, protjerivanje Hrvata iz Baranje i poticao na zločine Šešelj je bio uhićen 23. travnja 1991. godine te potkraj travnja iste godine pušten.1991. , centardomovinskograta.hr, pristupljeno 3. travnja 2016.M. Marković, Dokumenti – Šešelja je sud u Osijeku 1998. godine oslobodio zatvora, maxportal.hr, 2. travnja 2016., pristupljeno 3. travnja 2016. Nakon toga, 21. srpnja 1992. godine, Vojni sud u Osijeku ga je u izočnosti oglasio krivim "zbog kaznenog djela - protiv Republike Hrvatske, izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti" te osudio na kaznu zatvora od 4 godine i šest mjeseci. Šest godina nakon toga, 30. lipnja 1998. godine, Županijski sud u Osijeku obustavio je postupak izvršenja kazne temeljem Zakona o oprostu.
Predsjednik Općine Zemun Za predsjednika Općine Zemun izabran je 1996. godine (nakon općinskih izbora) kojeg je pretvorio u švercersku tržnicu. Za njegova mandata počeli su izgoni Hrvata iz stanova. I one koji su ih branili po dužnosti, odvjetnike izgnanih hrvatskih obitelji, šešeljevci su premlaćivali.
Izbori za predsjednika Srbije Na prvim višestranačkim predsjedničkim izborima u Srbiji koji su održani 9. prosinca 1990. godine Vojislav Šešelj bio je kandidatom ispred skupine građana i dobio je 96.227 glasova (1,91 %). Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije od 9. decembra 1990. godine, str. 2. , rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. U jesen 1997. godine, 21. rujna, na izborima za predsjednika Srbije, Vojislav Šešelj dobio je 1.126.940 glasova a Zoran Lilić (kandidat SPS, JUL i ND) dobio je 1.474.924 glasa te zbog to ga što nijedan od kandidata u prvome krugu nije dobio većinu prva dvojica s najviše glasova išla su u drugi krug, 5. listopada iste godine. Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije održanih 21. septembra i 5. oktobra 1997. godine, str. 1. - 3., rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. U drugome krugu Vojislav Šešelj dobio je 1.733.859 glasova a Zoran Lilić 1.691.354 glasa, Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije održanih 21. septembra i 5. oktobra 1997. godine, str. 4., rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. no pobjeda mu nije priznata. Po Republičkoj izbornoj komisiji Srbije na izbore je izašlo manje od polovice ukupnoga broja upisanih glasača i nijedan kandidat nije dobio potrebnu većinu te su se izbori morali ponoviti. Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije održanih 21. septembra i 5. oktobra 1997. godine, str. 5., rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. Na ponovno organiziranim izborima, u prvome krugu 7. prosinca 1997. godine, dobio je 1.227.076 glasova a novi Miloševićev kandidat, Milan Milutinović (kandidat SPS, JUL i ND) dobio je 1.665.822 glasova. Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije održanim 7. i 21. decembra 1997. godine, str. 1. - 2., rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. U drugome krugu, 21. prosinca 1997. godine, izgubio je od Milutinovića koji je dobio 2.181.808 glasova a Šešelj 1.383.868 glasova. Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije održanim 7. i 21. decembra 1997. godine, str. 3. - 4., rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. U rujnu 2002. godine, za vrijeme Zorana Đinđića, Šešelj se je kandidirao za predsjednika Srbije i na izborima održanim 29. rujna dobio je 845.308 glasova te nije ušao u drugi krug. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za predsednika Republike održanih 29. septembra i 13. oktobra 2002. godine, str. 3., rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017. U drugome krugu, 13. listopada, bili su Vojislav Koštunica i Miroljub Labus, Koštunica je dobio više glasova od Labusa no na izbore nije izašao dovoljan broj birača te predsjednik Srbije nije bio izabran. Ovo je hronologija predsedničkih izbora u Srbiji: Na prvim višestranačkim izborima bila su čak 32 kandidata, blic.rs, 1. travnja 2017., pristupljeno 14. travnja 2017. Novi izbori raspisani su za 8. prosinca 2002. godine na kojima je sudjelovao i Šešelj a od tri kandidata (Vojislav Koštunica, Borislav Pelević i Vojislav Šešelj) najviše glasova dobili su Vojislav Koštunica (1.699.098) i Vojislav Šešelj (1.063.296) no "Republička izborna komisija utvrdila je kako na glasanje nije izašao potreban broj birača te se izbori smatraju neuspelim". Izveštaj o rezultatima izbora za predsednika Republike Srbije održanim 8. decembra 2002. godine, rik.parlament.gov.rs, pristupljeno 14. travnja 2017.