Megadeth je američki heavy metal sastav iz Los Angelesa, Kalifornije. Gitarist Dave Mustaine i basist David Ellefson osnovali su grupu 1983. ubrzo nakon što je Mustaine bio izbačen iz Metallice. Uz Metallicu, Anthrax i Slayer Megadeth je jedan od "velike četvorke" američkog thrash metala, koja je zaslužna za njegov razvoj i popularizaciju. Njegova glazba sadrži složene aranžmane i brze ritmičke sekcije te tekstove pjesama o smrti, ratu, politici i religiji.
Megadethov je album prvijenac, Killing Is My Business... and Business Is Good!, 1985. godine objavila nezavisna diskografska kuća Combat Records te je bio djelomično uspješan. Privukao je pažnju većih izdavača i Megadeth je potpisao ugovor s Capitol Recordsom. Njegov prvi album koji je objavila veća diskografska kuća, Peace Sells... but Who's Buying?, bio je objavljen 1986. godine i utjecao je na podzemnu metal scenu. Megadeth je u to doba bio na lošem glasu zbog zloupotrebe droga i svađa među njegovim članovima.
Nakon što je postava postala stabilna, Megadeth je objavio nekolicinu albuma koji su postigli platinastu nakladu, među kojima su Rust in Peace (iz 1990.) i Countdown to Extinction (iz 1992.). Ovi su albumi, uz svjetske turneje, grupi priuštili javno priznanje. Skupina se nakratko raspala 2002. godine jer je Mustaine ozlijedio ruku i ponovno se okupila 2004. bez basista Ellefsona, koji je pokrenuo sudski postupak protiv Mustainea. Ellefson se nagodio s Mustaineom izvan suda i ponovno se pridružio sastavu 2010. godine. Megadeth je od srpnja 2005. godine nekoliko puta održao vlastiti glazbeni festival Gigantour.
Megadeth je prodao više od 38 milijuna albuma širom svijeta, šest od njegovih petnaest albuma dobilo je platinastu nakladu i dobilo dvanaest nominacija za nagradu Grammy. Megadeth je osvojio svoj prvi Grammy za najbolju metal izvedbu 2017. godine za pjesmu "Dystopia". Maskota grupe, Vic Rattlehead, često se pojavljuje na naslovnicama albuma i koncertima. Skupina je izazvala polemike zbog svoje glazbe i tekstova te su ponegdje njezini albumi bili zabranjivani i koncerti otkazivani; MTV je odbio reproducirati dva njezina glazbena spota jer je program smatrao da potiču na samoubojstvo.
Povijest
1983. – 1984.: Osnivanje Dave Mustaine bio je 11. travnja 1983. izbačen iz Metallice neposredno prije nego što je sastav počeo snimati svoj debitantski album Kill 'Em All zbog zloupotrebe droga i svađa s Jamesom Hetfieldom i Larsom Ulrichem. Mustaine je kao Metallicin glavni gitarist od 1981. skladao neke od njezinih ranijih skladbi i pomogao joj da postane samouvjerenija tijekom koncerata. Naknadno je Mustaine obećao da će joj se osvetiti tako što će osnovati skupinu koja će biti brža i žešća. Dok je autobusom putovao nazad u Los Angeles, Mustaine je pronašao pamflet kalifornijskog senatora Alana Cranstona na kojem je pisalo: "Nećemo se moći riješiti arsenala megasmrti (megadeath) bez obzira na to što se dogovori mirovnim ugovorima." Mustaine je zapamtio izraz "Megadeath" i napisao pjesmu čiji je naziv napisao manjom promjenom slova u Megadeth, a prema Mustaineovim je riječima predstavljala uništenje moći.
Nakon povratka u Los Angeles Mustaine je počeo tražiti nove članove za svoj sastav. Osnovao je skupinu sa svojim susjedima, Davidom Ellefsonom i Gregom Handevidtom, koji su se preselili ondje iz Minnesote i poimence svirali bas-gitaru i gitaru. Iako će Handevidt u grupi biti samo par mjeseci, Mustaine i Ellefson postali su čvrsto glazbeno povezani. Usprkos svojem entuzijazmu Mustaine je teško nalazio nove članove koji bi popunili postavu. On i Ellefson testirali su oko petnaest bubnjara i nadali se da će pronaći onog koji će razumjeti promjene u glazbenoj metrici. Nakon kratkog sviranja s Dijonom Carruthersom odabrali su Leeja Rauscha. Također su odlučili da će, nakon šest mjeseci potrage, Mustaine ipak biti glavni pjevač.
Megadeth je 1984. snimio demouradak od tri pjesme na kojem su svirali Mustaine, Ellefson i Rausch. Taj je demo, pod imenom Last Rites, bio objavljen 9. ožujka 1984. godine. Na demu su se pojavile ranije inačice skladbi "Last Rites/Loved to Death", "The Skull Beneath the Skin" i "Mechanix", od kojih su se sve pojavile na albumu prvijencu sastava. Nakon mjeseci traženja grupa je imala poteškoće u nalaženju drugog gitarista. U međuvremenu je Kerry King iz Slayera u proljeće 1984. privremeno s njom svirao ritam gitaru na nekoliko koncerata koji su se održali u području San Francisca. King se kasnije vratio u Slayer i Megadeth je zamijenio Rauscha jazz fusion bubnjarom Garom Samuelsonom. Samuelson je prethodno bio u džez skupini The New Yorkers s gitaristom Chrisom Polandom. Nakon što je vidio Samuelsona kako svira s Megadethom u triju, Poland je otišao iza bine i predložio improviziranu audiciju za mjesto glavnog gitarista u sastavu; pridružio se Megadethu u prosincu 1984.
1985.: Killing Is My Business... and Business Is Good! thumb|desno|Vic Rattlehead na pozornici pored Davea Mustainea 2018. godine. Nakon što je razmišljao o raznim izdavačima, Mustaine je potpisao ugovor s Combat Recordsom, nezavisnom diskografskom kućom iz New Yorka koja je Megadethu ponudila najveći budžet za snimanje albuma i turneju. Combat Records je 1985. dao skupini 8,000 dolara za snimanje i produkciju albuma prvijenca. Nakon što je potrošila 4,000 dolara budžeta na droge, alkohol i hranu, grupa je otpustila izvornog producenta i samostalno dovršila snimanje.
Usprkos lošoj kvaliteti zvuka Killing Is My Business... and Business Is Good! bio je relativno uspješan u podzemnim metal krugovima te je privukao pažnju većih izdavača. Glazbeni pisac Joel McIver pohvalio je njegovu "žestoku tehnikalnost" i izjavio da je album "podigao standarde za cijelu thrash metal scenu te su gitaristi bili prisiljeni svirati još pravilnije i snažnije". Na naslovnici albuma prvi se put pojavila maskota grupe Vic Rattlehead, koja će se često pojavljivati na naknadnim naslovnicama nosača zvuka.
Killing Is My Business... and Business Is Good! sadrži "Mechanix", pjesmu koju je Mustaine napisao dok je još bio u Metallici. Iako je Mustaine nakon svojeg otpusta rekao skupini da ne koristi glazbu koju je skladao, Metallica je snimila drugačiju inačicu pjesme, "The Four Horsemen", koja je bila sporijeg tempa i sadržavala je melodičnu središnju sekciju. Ma albumu se pojavila i obrada skladbe "These Boots Are Made for Walkin'" Nancy Sinatre, koja je imala brži tempo i promijenjeni tekst. Megadethova je inačica izazvala polemike tijekom 1990-ih kad je njezin autor, Lee Hazlewood, rekao da su Mustaineove promjene bile "odvratne i uvredljive". Pjesma je bila maknuta s reizdanja od 1995. do 2001. godine zbog prijetnje sudskim postupkom.
Sredinom 1985. Megadeth je s kanadskim speed metal sastavom Exciter otišao na svoju prvu sjevernoameričku turneju: Killing for a Living Tour. Gitarist Mike Albert na turneji je zamijenio Poland, koji se borio s ovisnošću. Poland se ponovno pridružio grupi u listopadu 1985., prije nego što je počela snimati svoj drugi album za Combat.
1986. – 1987.: Peace Sells... but Who's Buying? Prema Mustaineovim je riječima Megadeth bio pod pritiskom da snimi još jedan uspješan album: "Taj je drugi album 'sve ili ništa' za svaki sastav. Ili se popnete na drugu razinu ili je početak propasti." Pjesme su bile napisane relativno brzo u starom skladištu južno od Los Angelesa prije nego što je snimanje započelo. Mustaine je skladao glazbu, a ostali su članovi nudili aranžmanske ideje.
Album je bio snimljen uz budžet od 25,000 dolara Combat Recordsa. Nezadovoljna financijskim ograničenjima grupa je napustila Combat i potpisala ugovor s Capitol Recordsom. Capitol je otkupio prava za album i unajmio producenta Paula Lanija da remiksa ranije snimke. Objavljen krajem 1986., Peace Sells... but Who's Buying? odlikovao se čišćom produkcijom i sofisticiranijim pjesmama. Mustaine je želio pisati društveno svjesne tekstove za razliku od heavy metal skupina glavne struje koji su pjevali o "hedonističkim užicima". Album je bio značajan zbog svojih političkih komentara i pomogao je Megadethu povećati krug obožavatelja. Naslovna pjesma bila je glavni singl s albuma te ju je popratio glazbeni spot koji se često prikazivao na MTV-ju.
thumbnail|lijevo|250px|alt=Stylized "Megadeth" in black on a white background|Megadethov se logotip prvi put pojavio na njegovom drugom albumu te je prikazan na svakom njegovom nosaču zvuka od tada.
Megadeth je u veljači 1987. bio predgrupa Aliceu Cooperu na njegovoj turneji Constrictor, a sljedeći je mjesec otišao u Ujedinjeno Kraljevstvo na svoju prvu svjetsku turneju kao glavni izvođač. Turneju, koja je trajala 72 tjedna, podržali su Overkill i Necros te se nastavila u Sjedinjenim Državama. Tijekom turneje Mustaine i Ellefson razmišljali su o tome da otpuste Samuelsona zbog njegove zloupotrebe droga. Prema Mustaineovim riječima skupina se nije mogla nositi sa Samuelsonom kad je bio pod utjecajem droga. Bubnjar Chuck Behler putovao je s Megadethom i nastupio na zadnjim koncertima na turneji jer su se ostali članovi bojali da Samuelson neće biti u stanju svirati. Poland se posvađao s Mustaineom i bio je optužen za prodavanje opreme skupine kako bi kupovao heroin. Zbog toga su Samuelson i Poland 1987. bili otpušteni iz Megadetha te je Behler postao njegov punopravni bubnjar.
Kasnije je te godine šesnaestogodišnji gitarist Jeff Loomis iz Sanctuaryja otišao na audiciju kako bi postao Megadethov gitarist. Mustaine je pohvalio Loomisovo sviranje, ali je smatrao da je premlad. Polanda je izvorno zamijenio Jay Reynolds iz skupine Malice, ali kad je sastav počeo raditi na svojem sljedećem albumu zamijenio ga je njegov učitelj gitare, Jeff Young, u vrijeme kad je Megadeth već šest tjedana snimao svoj treći album.
1988. – 1989.: So Far, So Good... So What! Uz pomoć budžeta veće diskografske kuće Paul Lani postao je producent albuma So Far, So Good... So What! za čije je snimanje bilo potrebno preko pet mjeseci. Produkciju su kvarili problemi, djelomično zbog Mustaineove borbe s ovisnošću o drogi. Mustaine je kasnije izjavio: "Produkcija So Far, So Good... So What!-a bila je užasna, uglavnom zbog droga i prioriteta koje jesmo ili nismo imali u to vrijeme." Mustaine se posvađao s Lanijem, a do svađe je došlo kad je Lani počeo inzistirati na tome da se bubnjevi snime odvojeno od činela, što je bio proces nepoznat rock bubnjarima.So Far, So Good... So What! (reizdanje iz 2004.), knjižica albuma, 2004., Capitol Records, str.2 Mustaine i Lani udaljili su se jedan od drugog tijekom miksanja te je Lanija zamijenio Michael Wagener, koji je remiksao album.
So Far, So Good... So What! bio je objavljen u siječnju 1988. te su kritike i reakcije obožavatelja bile pozitivne. Album je sadržavao obradu "Anarchy in the U.K." Sex Pistolsa; Mustaine je promijenio tekst, ali je kasnije izjavio da ga je jednostavno krivo čuo. Kako bi podržao album, Megadeth je otišao na svjetsku turneju, bio predgrupa Diu u Europi te se kasnije u Sjedinjenim Državama pridružio Iron Maidenu na njegovoj turneji Seventh Tour of a Seventh Tour.
Sastav se u lipnju 1988. pojavio u dokumentarnom filmu The Decline of Western Civilization Part II: The Metal Years Penelope Spheeris. Dokumentarni je film pratio heavy metal scenu u Los Angelesu krajem 1980-ih, a Spheeris, koja je režirala spot za Megadethovu pjesmu "Wake Up Dead", odlučila je uključiti grupu u film kako bi u njemu bila i jedna skupina koja bi bila ozbiljnija od glam metal sastava.Greatest Hits: Back to the Start, knjižica albuma, 2005., Capitol Records, str. 2, Penelope Spheeris Mustaine je bio razočaran filmom jer je povezao Megadeth s "gomilom sranjskih grupa".