Ose (lat. Vespidae) su porodica kukaca iz reda opnokrilaca (Hymenoptera). U odnosu na svrstavanje ove porodice u sistematiku kukaca ne postoji jedinstveni stav znanstvene zajednice, pa ju tako dio zajedniceHRVATSKA ENCIKLOPEDIJA, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, (tom 8, str. 154) svrstava u natporodicu žalčara, dok ju dijelovi zajednice svrstavaju u takson pod istim imenom. Porodica se sastoji od gotovo 5.000 vrsta, od kojih oko 100 živi u Srednjoj Europi. Način života različitih vrsta je različit. Vrste iz potporodica Polistinae i Vespinae su zadružne dok su vrste iz potporodica Eumeninae, Euparagiinae i Masarinae samotarke.
Općenito To su srednje veliki opnokrilci najčešće upozoravajućih crno žutih boja. Imaju vitko i glatko tijelo, a usni organi su im preobraženi za lizanje i griženje. Za razliku od pčele ose ima drugačiji žalac kojim mogu ubosti i nekoliko puta.
Nastambe zadružnih osa nazivaju se osinjacima, a grade ih na drveću, zapuštenim kućama i barakama, u tlu, na stabljikama biljaka a samo neke vrste ih pune medom. Društvene ose grade gnijezda od sažvakanih biljnih vlakana koja su nakon njihove prerade nalik na papir. Iz tog materijala grade stanice koje spajaju u saće. Ako naprave više redova takvih saća, sve zajedno omataju lisnatom ovojnicom dok samo s donje strane ostavljaju mali otvor za ulaz.
U umjerenom području samo sparena ženka ose koja preživi zimu ispod kamenja, mahovine i sl. u proljeće osniva osinjak i sama podiže prvu generaciju potomstva. Njezini potomci kasnije grade i proširuju osinjak u kojem hrane ličinke. Tijekom ljeta javljaju se i nešto veće radilice koje nose neoplođena jajašca iz kojih se kasnije kote mužjaci.
U tropskim krajevima ose žive u zajednicama koje se zimi ne raspadaju, već imaju trajne nastambe - osinjake. Ose koje žive u tim krajevima roje se (dijele) poput pčele medarice.
Samotarke grade svoja gnijezda u pijesku, na bilju, od gline ili sažvakanog biljnog materijala, i same podižu potomstvo.
Prehrana osa Hrane se slatkim tvarima i medom koji neke vrste skupljaju i čuvaju u saću. Ličinke hrane bjelančevinama sažvakanog ulovljenog plijena poput gusjenica, pauka, pčela, lisnih ušiju i ostalih kukaca koje uspiju uhvatiti. Ličinke izlučuju bistru tekućinu s velikim postotkom aminokiselina čime se zatim hrane odrasle jedinke (sastav aminokiselina razlikuje se od vrste do vrste) jer odrasle ose ne mogu probaviti bjelančevine.Hunt, J. H., I. Baker, and H. G. Baker. 1982. Similarity of amino acids in nectar and larval saliva: the nutritional basis for trophallaxis in social wasps. Evolution 36: 1318-1322
Žalac i ubod Za razliku od pčele osa ima drugačiji žalac kojim može ubosti i nekoliko puta. Žalac ose potpuno gladak je poput igle. Ubod ose može biti bolan, a zbog veće količine ispuštenog otrova mogu se javiti i alergijske reakcije. Osobe alergične na ubod ose trebaju mjesto uboda tretirati čistom vodom i što prije se javiti najbližem liječniku zbog stručne pomoći.
Vrste osa Neke poznatije vrste osa: Galska osa (Polistes gallicus) - gradi male osinjake od jednog otvorenog sata na tavanima, pod crjepovima, ispod kamena i sličnim zaštićenim mjestima. Šumska osa (Dolichovespula silvestris) Obična osa (Vespula vulgaris, ponekad i Paravespula vulgaris) - gradi velika gnijezda, slična stršljenovim, ali ispod zemlje. Europski stršljen (Vespa crabo)
Izvori
I.Matoničkin, I.Habdija, B.Primc-Habdija (1999.): Beskralješnjaci. Školska knjiga, Zagreb. Pčelarstvo online
Poveznice Kukci
Vanjske poveznice
Paper wasp Polistes dominulus reference photographs, descriptions, taxonomy Polistes dominulus facial markings indicating dominance
Kategorija:Utegnutozadčani