Mjenica je vrijednosni papir (isprava) na određeni iznos novca koji svom imatelju daje pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik. Mjenica je jednostrani pravni posao u kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam ispuniti tu isplatu.
Pravna osnova mjeničnog prava u Hrvatskoj i većini europskih država izvodi se iz Ženevske konvencije o jedinstvenoj mjeničnoj legi od 7. lipnja 1930. godine, donesene pod okriljem Lige naroda, kojoj je pristupila i tadašnja Kraljevina Jugoslavija. Na temelju te konvencije Hrvatska je 1994. godine donijela Zakon o mjenici koji u bitnome zadržava strukturu i terminologiju ženevskog uzora.
Mjenica sadrži sljedeće:
oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kome je sastavljena bezuvjetni uput da se plati određena svota novca ime onoga koji treba platiti (trasat) označenje dospjelosti mjesto gdje se plaćanje treba obaviti ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent) označenje dana i mjesta izdanja mjenice potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).
Zakonske presumpcije Trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost smatra se kao mjenica po viđenju. Ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja, a ujedno i kao mjesto trasatovog prebivanja, ono mjesto koje je naznačeno pored trasatovog imena. Trasirana mjenica na kojoj nije naznačeno mjesto izdanja smatra se da je izdana u mjestu koje je označeno pored trasantovog potpisa.
Vrste mjenica Trasirana mjenica može glasiti po naredbi samoga trasanta, može se vući i na trasanta te se može izdati za račun treće osobe.
Domicilirana trasirana mjenica: trasirana mjenica može biti plativa u mjestu prebivališta treće osobe, bilo u mjestu u kome trasat prebiva, bilo u kojem drugom mjestu.
U bankarskoj praksi posebno je rasprostranjena tzv. bjanko mjenica, mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži sve zakonom propisane elemente, najčešće iznos ili datum dospijeća. Uz nju se potpisuje mjenično ovlašćenje kojim se određuju granice prava povjerioca pri popunjavanju mjenice. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bjanko mjenica se ima popuniti isključivo u skladu s osnovnim pravnim poslom iz kojeg je nastala. Bjanko mjenica kao instrument osiguranja naplate potraživanja posebno je raširena u kreditnim odnosima između banaka i građana, gdje banka stječe pravo popunjavanja mjenice tek u slučaju dospjele a neizmirene obveze.
Kamate U trasiranoj mjenici plativoj po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju trasant može odrediti da svota u njoj označena nosi kamate. U svakoj drugoj trasiranoj mjenici ova odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana. Kamatna stopa mora se naznačiti u mjenici; ako se to ne učini, odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana. Kamate teku od dana izdanja mjenice, ako nije drukčije označeno.
Mjenična svota Ako je mjenična svota napisana slovima i brojevima, u slučaju neslaganja vrijedi svota napisana slovima. Ako je mjenična svota napisana više puta slovima ili više puta brojevima, onda vrijedi najmanja svota.
Lažni i neobvezujući potpisi Iako se na mjenici nalaze potpisi osoba koje su nesposobne da se mjenično obvežu, ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih osoba ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obvezuju osobe koje su potpisale mjenicu, ili u ime kojih je ona potpisana, ipak su obveze ostalih potpisnika pravovaljane.
Falsus procurator (lažni zastupnik) Tko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga, iako za to nije bio ovlašten, osobno je po njoj obvezan, a ako je platio, ima ista prava koja bi imao tobože zastupani. Isto vrijedi i za zastupnika koji je prekoračio svoje ovlaštenje.
Odgovornost trasanta Trasant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. On sebe može osloboditi odgovornosti za akcept, a svaka odredba kojom bi sebe oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se kao da nije ni napisana.
Prijenos mjenice Svaka mjenica, i onda kad nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom. Mjenica u koju je trasant stavio riječ „ne po naredbi” ili drugi izraz koji znači to isto može se prenijeti samo u obliku i s učinkom običnog ustupa (cesije). Mjenica se može indosirati i na samog trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo na kojeg drugog obveznika koji je može dalje indosirati.
Indosament mora biti bezuvjetan; svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se kao da nije napisan. Djelomičan indosament je ništav, dok indosament na donositelja vrijedi kao bjanko indosament.
Puni indosament sadržava:
odredbu o prijenosu papira, ime osobe na koju se papir prenosi – indosatar, potpis indosanta.
Indosament mora se napisati na mjenici ili na listu koji je za nju vezan (alonž – poseban list koji se veže za mjenicu ako na njoj nema mjesta) i mora ga indosant potpisati. Indosament se obično obavlja na poleđini vrijednosnog papira, ali vrijedi i ako je napisan i potpisan na prednjoj strani. Indosament ne mora označivati korisnika, a može se sastojati i iz samog potpisa indosanta (bjanko indosament); u tom slučaju, da bi bio pravovaljan, mora biti napisan na poleđini mjenice ili na alonžu.
Indosament na donositelja – indosant ne naznačuje ime indosatara niti ostavlja prazan prostor da se upiše, nego iznad svog potpisa stavlja riječ „donositelju”. Indosiranje nakon dospjelosti proizvodi isti učinak kao i indosiranje prije dospjelosti, ali indosiranje nakon protesta zbog neisplate ili nakon proteka roka određenog za podizanje takvog protesta proizvodi samo učinak običnog ustupa. Nedatirani indosament smatra se da je učinjen prije proteka roka određenog za dizanje protesta, dok se ne dokaže protivno.
Prema sudskoj praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, indosamentom se na stjecatelja prenosi tražbina onako kako je upisana u mjenici, slobodna od prigovora koji bi se temeljili na osobnom odnosu dužnika prema prijašnjem vjerovniku.
Prejudicirana mjenica je mjenica koja nije podnesena na akcept ili kod koje nije podignut protest; kad mjenica postane prejudicirana gube se mjenična prava prema trasatu i indosantima.
Kada je indosament neispunjen (bjanko), imatelj mjenice može: ispuniti bjanko indosament bilo svojim imenom bilo imenom druge osobe; dalje indosirati mjenicu bjanko ili na ime druge osobe; jednostavno predati mjenicu trećoj osobi, ne ispunjujući bjanko indosament niti stavljajući nov indosament.
Napomena koja znači nalog Kad indosament sadrži napomenu „vrijednost za naplatu”, „za inkaso”, „kao punomoć” ili ma kakvu drugu napomenu koja znači nalog, imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći. Nalog sadržan u indosamentu ne prestaje zbog smrti nalogodavca niti zbog nastupanja njegove poslovne nesposobnosti.
Napomena koja znači zalaganje Kad indosament sadrži napomenu „vrijednost za osiguranje”, „vrijednost za zalog” ili ma kakvu drugu napomenu pod kojom se razumijeva zalaganje, imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći.
Odgovornost indosanta Indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena, osim ako je u indosamentu drukčije određeno. On može zabraniti da se mjenica dalje indosira; u tom slučaju ne odgovara osobama na koje bude mjenica kasnije indosirana.
Legitimacija imatelja mjenice Onaj tko drži mjenicu smatra se za njenog zakonitog imatelja, ako svoje pravo dokaže neprekinutim nizom indosamenata. To vrijedi i kad je posljednji indosament bjanko. Precrtani indosamenti smatraju se da ne postoje. Kad iza bjanko indosamenta dolazi drugi indosament, smatra se da je potpisnik tog drugog indosamenta stekao mjenicu bjanko indosamentom.
Prigovori dužnika Dužnik ne može isticati prigovore protiv novog vjerovnika (imatelja) koje je imao prema prijašnjim vjerovnicima (trasantu odnosno indosantu). To je izravna posljedica načela apstraktnosti mjenice, po kojemu je mjenična obveza odvojena od kauzalnog odnosa iz kojeg je nastala.
Akceptiranje – rok i mjesto Imatelj trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drži, može je sve do dospjelosti podnijeti akceptiranju trasatu u mjestu njegovog prebivanja. Do akceptiranja mjenice trasant se smatra glavnim dužnikom.
Određivanje akceptiranja mjenice U svakoj trasiranoj mjenici trasant može odrediti da se ona podnese na akceptiranje naznačujući ili ne naznačujući za to rok. Trasant može i zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje, osim kad je u pitanju domicilirana trasirana mjenica ili trasirana mjenica na određeno vrijeme po viđenju. Trasant može isto tako odrediti da se mjenica ne podnosi na akceptiranje prije određenog vremena. I svaki indosant može udrediti da se trasirana mjenica podnese na akceptiranje, naznačujući ili ne naznačujući za to rok, osim kad je trasant u njoj zabranio podnošenje na akceptiranje.
Akceptiranje mjenice trasirane na određeno vrijeme po viđenju Mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju može se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja. Trasant može taj rok skratiti ili odrediti duži, dok indosanti mogu te rokove samo skratiti.
Podnošenje na akceptiranje Trasat može zahtijevati da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje (tzv. deliberacijski rok). Zainteresirane osobe mogu se pozvati na to da ovaj zahtjev nije ispunjen samo onda kad je taj zahtjev zabilježen u protestu. Imatelj mjenice nije dužan mjenicu koju podnosi na akceptiranje ostaviti kod trasata.
Označavanje akcepta i datiranje Akcept se piše na samoj mjenici. Izražava se riječju „priznajem”, „primljena”, „prihvaćena” ili kojom drugom riječju koja to isto znači; akcept potpisuje trasat. Kao akcept vrijedi i sam trasatov potpis kad je stavljen na licu mjenice. Kad je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju, onda akcept mora biti datiran danom kojeg je dan. Ako se akcept ne datira, imatelj mjenice, da bi održao svoja regresna prava protiv indosanta, mora taj propust ustanoviti pravodobno podignutim protestom.
Sadržaj akcepta Akcept mora biti bezuvjetan, ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote.
Akceptiranje domicilirane mjenice i platište Kad je u mjenici trasant kao mjesto plaćanja označio neko mjesto različito od onoga u kome trasat prebiva, ne imenujući osobu kod koje treba da se izvrši isplata (domicilijat), onda trasat prilikom akceptiranja može označiti tu osobu. Kad se to ne učini, smatra se da se akceptant obvezao da sam plati u mjestu plaćanja. Ako je mjenica plativa u mjestu trasatovog prebivanja, ovaj može prilikom akceptiranja označiti adresu u tom mjestu gdje se isplata ima obaviti (platište).
Obveza akceptanta i tužba Akceptom se trasat obvezuje da mjenicu plati o dospjelosti. Ako mjenica ne bude plaćena, njen imatelj, pa bio to i sam trasant, ima na temelju nje pravo na neposrednu tužbu protiv akceptanta.
Odbijanje akceptiranja Smatra se da je trasat odbio akceptiranje mjenice ako je napisani akcept precrtao prije nego što je mjenicu vratio. Dok se ne dokaže protivno, smatra se da je akcept precrtan prije nego što je mjenica vraćena. Ako je trasat pismeno izvijestio imatelja mjenice ili kojeg potpisnika da je mjenicu akceptirao, on je prema njima obvezan po sadržaju danog akcepta.
Pojam avala Isplata mjenice može se za cijelu mjeničnu svotu ili za izvjestan njen dio osigurati avalom (mjeničnim jamstvom). To osiguranje može dati treća osoba ili čak i netko od potpisnika mjenice.
Davanje avala