Danska (dan. Danmark) je zemlja u sjevernoj Europi. Ona je najmnogoljudniji i najpoznatiji dio države po imenu Kraljevina Danska,dan.:Kongeriget Danmark koja još obuhvaća autonomne teritorije Farskih Otoka i Grenlanda u sjevernome Atlantskom oceanu.. Society for Threatened Peoples. Archived from the original on 9 March 2008. Retrieved 8 June 2012. Denmark has established very specific territorial autonomies with its two island territories Europska zemlja Danska najjužnija je i najmanja od skandinavskih zemalja, leži jugozapadno od Švedske, južno od NorveškeOtok Bornholm je najistočniji dio Danske u Baltičkome moru. i sjeverno od Njemačke.
Prostire se na ukupnoj površini od 42 933 km² i čini je poluotok Jutland te otočje od 443 imenovana otoka od kojih su najveći Zealand, Funen i Sjeverni jutlandski otok. Geografiju Danske karakterizira ravna obradiva zemlja, pješčane obale, niska nadmorska visina i hladnija umjerena klima. Godine 2022. država je imala 5,91 milijuna stanovnika (1. kolovoza 2022.), a od njih 800 000 živi u glavnome i najvećem gradu Kopenhagenu. Europska Danska ima hegemonistički utjecaj u Danskoj Kraljevini, kontrolira naime vanjsku, gospodarsku i monetarnu politiku, a ovlasti vođenja unutarnjih poslova prenijela je na parlamente prekomorskih teritorija. Autonomija u samoupravi uspostavljena je na Farskim Otocima 1948. i na Grenlandu 1979., ali potonji je nakon referenduma dobio dodatnu autonomiju 2009. godine.
Ujedinjeno Kraljevstvo Danske pojavilo se u 8. stoljeću kao moćna pomorska sila tijekom borbe za kontrolu nad Baltičkim morem. Godine 1397. zajedno s Norveškom i Švedskom formirala je Kalmarsku Uniju koja je trajala do švedskoga otcjepljenja 1523. godine. Preostala Kraljevina Danska-Norveška vodila je niz ratova u 17. stoljeću koji su rezultirali daljnjim teritorijalnim ustupcima Švedskome Carstvu. Nakon Napoleonskih ratova Norveška je pripojena Švedskoj, a Danskoj je preostala kontrola nad Farskim Otocima, Grenlandom i Islandom. Na valu nacionalističkih pokreta 19. stoljeća izbio je rat između danske krune i Pruske, takozvani Prvi Schleswiški rat 1848. u kojem je Danska postupno bila prisiljena priznati autonomiju svojim južnim pokrajinama Schleswigu, Holsteinu i Lauenburgu, da bi u Drugome Schleswiškom ratu 1864. u potpunosti izgubila ove teritorije koji su pripojeni Pruskoj. U istome je razdoblju 5. lipnja 1849. izglasan Ustav Danske čime je uveden sadašnji parlamentarni sustav i okončana apsolutna monarhija na snazi od 1660. godine.
Danska je bila značajan izvoznik poljoprivrednih proizvoda u drugoj polovici 19. stoljeća, ali početkom 20. stoljeća provela je društvene reforme i reformu tržišta rada koje su činile osnovu sadašnjega modela države blagostanja i razvoja naprednoga mješovitog gospodarstva. Danska je ostala neutralna tijekom Prvoga svjetskog rata, ali je krajem rata povratila sjevernu polovicu Schleswiga 1920. U Drugome svjetskom ratu Treći Reich u travnju 1940. izvršio je invaziju na Dansku. Tijekom 1943. na danskome se ozemlju pojavio pokret otpora, a Island je proglasio neovisnost 1944. Danska je u svibnju 1945. oslobođena od nacističke okupacije. Godine 1973. Danska je zajedno s Grenlandom, ali ne i Farskim Otocima, postala članicom zajednice koja je kasnije izrasla u Europsku uniju, ali je u pregovorima izborila određena izuzeća kao što je zadržavanje vlastite valute krune.
Danska je visoko razvijena zemlja s visokim životnim standardom, zemlja je na ili pri vrhu u mjerilima obrazovanja, zdravstvene zaštite, građanskih sloboda, demokratskoga upravljanja i jednakosti LGBT osoba.2013 Legatum Prosperity Index™: Global prosperity rising while US and UK economies decline . Danska je članica utemeljiteljica NATO-a, Nordijskoga vijeća, OECD-a, OESS-a i Ujedinjenih naroda, također je dio schengenskoga prostora. Danska održava bliske političke, kulturne i jezične veze sa svojim skandinavskim susjedima što je olakšano činjenicom da je danski jezik djelomično razumljiv i govornicima norveškoga i švedskoga jezika.
Etimologija Etimologija imena Danska i pojava Danske kao jedinstvene kraljevine predmet su stalnih znanstvenih rasprava.Kristian Andersen Nyrup, Middelalderstudier Bog IX. Indvandrerne i Danmarks historie, Bent Østergaard, Syddansk Universitetsforlag 2007, , pp. 19–24 Ovo je prvenstveno usredotočeno na prefiks Dan i na to odnosi li se na Dance ili povijesnu osobu Dan i točno značenje završetka - mark.
Većina etimoloških rječnika i priručnika izvodi Dan iz riječi koja znači 'ravna zemlja',J. de Vries, Altnordisches etymologisches Wörterbuch, 1962, 73; N. Å. povezana s njemačkim Tenne 'gumno', engleski den 'spilja'. Vjeruje se da izraz mark znači 'šuma ili granično područje' (vidi marka), s vjerojatnim referencama na granične šume u južnom Schleswigu.Navneforskning, Københavns Universitet
Prvi zabilježeni spomen riječi Danmark u samoj Danskoj nalazi se na dva kamena Jelling, runska kamena za koje se vjeruje da ih je postavio Gorm Stari (oko 955.) i Harald Modrozubi (oko 965.). Veći od dva kamena popularno se navodi kao krsni list (dan.: dåbsattest) Danske. Premda se na oba kamena nalazi riječ Danska, na velikome kamenu se riječ pojavljuje u akuzativu tanmaurk () , na malome u genitivu tanmarkar (izgovara se ), dok se oblik dativa tąnmarku (izgovara se ) nalazi na sličnome kamenu Skivum. Stanovnici Danske ondje se zovu tani ().
Povijest
Prapovijest poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e1/Solvognen-00100.jpg/220px-Solvognen-00100.jpg|lijevo|mini|Pozlaćena strana Sunčeve kočije iz Trundholma koja datira iz nordijskoga brončanog doba. Najraniji arheološki nalazi u Danskoj datiraju iz interglacijalnoga razdoblja Riss-Würm od 130 000 do 110 000 g. pr. Kr.Michaelsen (2002), p. 19. Danska je masovnije naseljena pred oko 12 500 godina prije Krista, a poljoprivreda je prisutna od 3900. g. pr. Kr. Nordijsko brončano doba (1800. – 600. pr. Kr.) u Danskoj obilježeno je grobnim humcima koji su ostavili obilje nalaza, poput glazbenoga instrumenta lura i Sunčeve kočije iz Trundholma.
Tijekom predrimskoga željeznog doba (500. pr. Kr – 1.), domorodačke skupine počele su migrirati na jug, a prva plemena Danaca došla su u zemlju između predrimskoga i germanskoga željeznog dobaBusck and Poulsen (ed.) (2002), p. 20. i u rimskome željeznom dobu (1. – 400.). Rimske provincije održavale su trgovačke putove i odnose s domorodačkim plemenima u Danskoj, a rimski novčići pronađeni su u Danskoj. Dokazi o snažnome keltskom kulturnom utjecaju datiraju iz ovoga razdoblja u Danskoj i većem dijelu Sjeverozapadne Europe i ogledaju se, između ostaloga, u pronalasku kotla iz Gundestrupa.
Plemenski Danci doselili su se s istočnih danskih otoka (Zeland) i Scanije i govorili su ranim oblikom sjevernogermanskoga. Povjesničari vjeruju da su prije njihova dolaska većinu Jutlanda i najbližih otoka naselila plemena Juta. Juti su na kraju migrirali u Veliku Britaniju, neki kao plaćenici britonskoga kralja Vortigerna i osvojili su jugoistočne teritorije Kenta, otok Wight i druga područja gdje su se nastanili. Kasnije su ih asimilirala ili etnički očistila osvajačka plemena Angla i Sasa. Preostalo stanovništvo Juta u Jutlandu asimiliralo se s doseljenim Dancima.
Vjeruje se da je kratka bilješka povjesničara Jordanesa o Danima u Getici rani spomen germanskoga plemena Danaca, jedne od etničkih skupina od kojih potječu današnji Danci.Busck and Poulsen (ed.) (2002), p. 19. Obrambene strukture Danevirke građene su u fazama od 3. stoljeća nadalje, a sama veličina građevinskih radova 737. godine pripisuje se dolasku danskoga kralja.Michaelsen (2002), pp. 122–23. Nova runska abeceda prvi je put korištena otprilike u isto vrijeme i Ribe, najstariji grad u Danskoj, osnovan je oko 700. godine.
Vikinzi i srednji vijek poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/75/Ladbyskibet.jpg/220px-Ladbyskibet.jpg|mini|Brod Ladby, najveći brodski grob pronađen u Danskoj. Od 8. do 10. stoljeća šira skandinavska regija bila je područje koje su naseljavali Vikinzi. Kolonizirali su, harali i trgovali u svim dijelovima Europe. Danski Vikinzi bili su najaktivniji na istočnome i južnom Britanskom otočju i Zapadnoj Europi. Naselili su se u dijelovima Engleske (poznatim kao Danelaw) pod kraljem Sweynom Forkbeardom 1013. i u Francuskoj gdje je Dancima i Norvežanima dopušteno da se nasele u ono što će postati Normandija u zamjenu za odanost Robertu I. od Francuske i s Rolonom kao prvim vikinškim vladarom toga područja. Manje količine anglosaksonskoga penija iz tog razdoblja pronađene su u Danskoj.. Ministry of Foreign Affairs of Denmark. Archived from the original on 10 May 2006. Retrieved 24 June 2012. poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/Jellingsten_stor_1.jpg/170px-Jellingsten_stor_1.jpg|alt=Large stone containing a carved depiction of Jesus Christ|lijevo|mini|Veći od dva Jelling kamena, podigao Harald Modrozubi. Danska se uvelike konsolidirala krajem 8. stoljeća i njezini se vladari u franačkim izvorima dosljedno nazivaju kraljevima (reges). Pod vladavinom Gudfreda 804. dansko je kraljevstvo vjerojatno uključivalo sve zemlje Jutlanda, Scanije i danskih otoka, isključujući Bornholm.
Postojeća danska monarhija vuče korijene od Gorma Starog, koji je uspostavio svoju vladavinu početkom 10. stoljeća. Kao što je potvrđeno kamenjem Jelling, Dance je oko 965. pokrstio Harald Modrozubi, Gormov sin. Vjeruje se da je Danska postala kršćanska iz političkih razloga kako je ne bi napalo Sveto Rimsko Carstvo. Kao kršćanska sila u usponu u Europi, Sveto Rimsko Carstvo bilo je važan trgovački partner Danaca. Kao sredstvo odvraćanja od ove prijetnje, Harald je izgradio šest tvrđava oko Danske pod nazivom Trelleborg i dodatnu tvrđavu Danevirke. Početkom 11. stoljeća Knut Veliki je na čelu skandinavske vojske na gotovo 30 godina ratom ujedinio Dansku, Englesku i Norvešku.
Tijekom kasnoga srednjeg vijeka, Danska je također uključivala Skåneland (područja Scania, Halland i Blekinge u današnjoj južnoj Švedskoj), a danski su kraljevi vladali danskom Estonijom, kao i vojvodstvima Schleswig i Holstein. Ove potonje povijesne pokrajine danas čine pokrajinu Schleswig-Holstein u sjevernoj Njemačkoj.
Godine 1397. Danska je ušla u personalnu uniju s Norveškom i Švedskom, ujedinjene pod kraljicom Margaretom I. Tri zemlje trebale su biti tretirane kao jednake u Uniji. Međutim, čak ni od samog početka, Margareta nije bila toliko idealistična: tretirala je Dansku kao jasnog "višeg" partnera unije.Lauring, Palle (1960) A History of the Kingdom of Denmark, Host & Son Co.: Copenhagen, p. 108. Stoga se veći dio sljedećih 125 godina skandinavske povijesti vrti oko ove Unije, pri čemu se Švedska odvaja i opetovano osvaja. Pitanje je iz praktičnih razloga riješeno 17. lipnja 1523., kada je švedski kralj Gustav Vasa osvojio grad Stockholm. Protestantska se reformacija proširila na Skandinaviju 1530-ih, a nakon građanskoga rata Danska je 1536. prešla na luteranstvo. Kasnije te godine, Danska je ušla u uniju s Norveškom.
Rani novi vijek (1536. – 1849.) poveznica=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6a/Denmark-Norway_in_1780.svg/220px-Denmark-Norway_in_1780.svg.png|mini|Opseg Dansko-norveškoga kraljevstva. Nakon Napoleonovih ratova, Norveška je pripala Švedskoj, dok je Danska zadržala Farske otoke, Island i Grenland.