Proširenja EU204px1957. – Države utemeljiteljice: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Zapadna Njemačka

204px1973. – Prvo proširenje: Danska, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo (Alžir je 1962. prestao biti sastavni dio Francuske)

204px|1981. – Drugo proširenje: Grčka

204px|1986. – Treće proširenje: Portugal, Španjolska (Grenland je 1985. napustio zajednicu.)

204px1995. – Četvrto proširenje: Austrija, Finska, Švedska (Istočna Njemačka je 1990. ujedinjena sa Zapadnom Njemačkom)

204px2004. – Peto proširenje (prvi dio): Cipar, Češka, Estonija, Litva, Latvija, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija

204px|2007. – Peto proširenje (drugi dio): Bugarska, Rumunjska

204px|2013. – Šesto proširenje: Hrvatska Europsku uniju osnovalo je 1957. godine šest država kao Europsku ekonomsku zajednicu. Ovoj zajednici prethodila je Europska zajednica za ugljen i čelik koja je osnovana 1952. godine. Danas Europska unija ima 27 zemalja članica koje su postupno pristupale članstvu u šest procesa proširenja. Najveće proširenje bilo je 1. svibnja 2004. kad je uniji pristupilo 10 država. Najnedavnije proširenje bilo je 1. srpnja 2013., kad je članica unije postala Hrvatska.

Trenutačno su u fazi pregovori o članstvu s nekoliko država. Da bi neka država mogla pristupiti Europskoj uniji, mora zadovoljiti određene gospodarske, političke i pravne uvjete (tzv. kopenhagenski kriteriji). U osnovi, od moguće države članice zahtjeva se sekularna demokratska vlast, vladavina prava, te odgovarajuće slobode i institucije. Po Ugovoru o Europskoj uniji svaka država članica kao i Europski parlament moraju posebno pristati na svako proširenje.

Ugovor iz Nice koji je stupio na snagu 2003. nije omogućavao članstvo za više od 27 država. Daljnje proširenje Europske unije omogućio je Lisabonski ugovor koji je stupio na snagu 2009.

Povijest proširenja Europske unije

9. svibnja 1950. — francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavlja svoj prijedlog o ujedinjenoj Europi koji je poznat kao Schumanov plan. Ovo se smatra početkom današnje Europske unije. 23. srpnja 1952. — Pariškim ugovorom osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik. Zemlje utemeljiteljice bile su zemlje Beneluxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), Francuska, Italija i Zapadna Njemačka. 25. ožujka 1957. — članice EZUČ-a osnovale su Europsku ekonomsku zajednicu koja kasnije postaje Europska zajednica. 3. srpnja 1962. — Alžir napušta Europsku zajednicu nakon dobivanja neovisnosti od Francuske. 1. siječnja 1973. (prvo proširenje) — Danska, Irska, i Ujedinjeno Kraljevstvo pristupaju EZ-u (Norveška je potpisala dogovor, ali ga nije ratificirala zbog odbijanja pristupanju zajednici na nacionalnom referendumu). 1. siječnja 1981. (drugo proširenje) — Grčka pristupa Europskoj zajednici. 1. siječnja 1985. — Grenland napušta Europsku zajednicu nakon referenduma. Ovo je bilo moguće zbog devolucije koju je Danska odobrila Grenlandu šest godina ranije. 1. siječnja 1986. (treće proširenje) — Portugal i Španjolska pristupaju EZ-u. 3. listopada 1990. — ujedinile su se Istočna i Zapadna Njemačka, čime je bivša Istočna Njemačka uključena u EZ. Ovim se povećao broj stanovnika zajednice, kao i površina, ali ne i broj članica. 1. studenog 1993. — na snagu stupa Ugovor iz Maastrichta čime je službeno osnovana Europska unija. 1. siječnja 1995. (četvrto proširenje) — Austrija, Finska i Švedska pristupaju EU (Norveška je potpisala dogovor, ali ga nije ratificirala zbog ponovnog odbijanja pristupanju zajednici na referendumu). 1. svibnja 2004. (peto proširenje, prvi dio)Prema službenoj stranici Europske komisije, potpisivanjem ugovora o pristupanju Bugarske i Rumunjske završeno je peto proširenje EU. Proširenje 2004. bilo je samo prvi dio petog proširenja EU. ((svi službeni jezici EU)) — u EU su primljene Cipar, Češka, Estonija, Litva, Latvija ,Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. Ovo je najveći broj država koje su odjednom primljene u EU. 1. siječnja 2007. (peto proširenje, drugi dio) — članice EU postaju Bugarska i Rumunjska. 10. listopada 2010. — karipski otoci Bonaire, Saba i Sint Eustatius postali su izravni dio Nizozemske kao posebne općine (bijzondere gemeente), te su stoga postali i dio Europske unije.Nizozemski Antili, Statoids Ovi otoci su ranije bili u sklopu Nizozemskih Antila koji su dio Nizozemskog kraljevstva. Ovo manje proširenje je prvo koje se dogodilo u potpunosti izvan Europe. 1. siječnja 2012. — francuski prekomorski departman Sveti Bartolomej napušta Europsku uniju.Draft European Council Decision on amendment of the European status of the island of Saint-Barthélemy – adoption 1. srpnja 2013. (šesto proširenje) — članica EU postaje Hrvatska 1. siječnja 2014. — francuski prekomorski departman Mayotte je postao dio Europske unije sa statusom najudaljenije regije.EU shores spread to Indian Ocean island , Deutsche Welle, 31.3.2011.EUROPEAN COUNCIL DECISION of 11 July 2012 amending the status of Mayotte with regard to the European Union (PDF)Prijedlog DIREKTIVE VIJEĆA koji se odnosi na Mayotte, EUR-Lex 31. siječnja 2020. – Ujedinjeno Kraljevstvo napušta Europsku uniju uz prijelazno razdoblje koje je trajalo do 31. prosinca 2020.

Zadnje proširenje

Hrvatska se 2003. godine, prijavila za članstvo u EU, a Europska komisija ju je preporučila za službenog kandidata početkom 2004. godine. Europsko vijeće je odobrilo Hrvatskoj status kandidata sredinom 2004., te odredilo datum za početak pregovora koji su trebali početi u ožujku 2005. godine. Europsko vijeće je odgodilo pregovore 16. ožujka 2005. zbog stava tužiteljstva suda u Haagu o nedovoljnoj suradnji RH s tim sudom. Odgođeni pregovori počeli su 3. listopada 2005. godine. Prije početka pregovora EU s Hrvatskom, pravna stečevina EU podijeljena je na 35 poglavlja, što je četiri više od dotad uobičajenih 31. Ova poglavlja odnose se na poljoprivrednu politiku.

Hrvatska je, nakon Slovenije, druga zemlja bivše SFRJ koja je postala članica Europske unije. Gospodarstvo u državi je relativno stabilno, te su statistički pokazatelji bolji od zemalja koje su postale članice u proširenju 2007. (Bugarska i Rumunjska).

Krajem 2005. dužnosnici EU predvidjeli su primanje Hrvatske u punopravno članstvo između 2008. i 2010., što je i bio cilj tadašnje hrvatske vlade.Izjava Ive Sanadera, Sanader: Ulazimo u EU 2009., bez obzira na europski Ustav, Index.hr Ipak, zbog tadašnje situacije u EU, nije bio moguć primitak nove države članice.Izjava Angele Merkel, Angela Merkel: Po Ugovoru iz Nice ne možemo primiti Hrvatsku u EU, Index.hr Rješenje ovog problema predviđeno je Europskim ustavom koji je referendumom odbijen u Francuskoj i Nizozemskoj.

Do zatvaranja svih poglavlja acquis communautairea došlo je sredinom 2011. godine, a Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je iste godine. Godine 2012. održan je Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, te je započeo proces ratifikacije u parlamentima država članica. Posljednja je pristupni ugovor ratificirala Njemačka 16. svibnja 2013., a 1. srpnja iste godine Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije.

Države koje su podnijele zahtjev za članstvo Država Zahtjev za članstvo Status kandidata Početak pregovora Završetak pregovora Napomena 28. travnja 2009. 24. lipnja 2014. 24. ožujka 2020.(?) 15. veljače 2016. 15. prosinca 2022.(?)(?) 15. prosinca 2008. 17. prosinca 2010. 29. lipnja 2012.(?) otvoreno 33, zatvoreno 6 poglavlja pregovora 16. srpnja 2009. 17. lipnja 2010. 27. srpnja 2010. povučeno 12. ožujka 2015. Island povukao zahtjev za članstvo u EU 22. ožujka 2004. 16. prosinca 2005. 24. ožujka 2020.(?) 20. srpnja 1987. odbijeno –-- –-- 21. srpnja 1987. Vijeće EU odbilo kandidaturu Maroka 1962., 1967.,1970. i 1992. odbijeno –-- –-- 1962. i 1967. Francuska uložila veto na proširenje1972. i 1994. kandidatura odbijena na referendumu 22. prosinca 2009. 1. ožujka 2012. 21. siječnja 2014.(?) otvoreno 18, zatvoreno 2 poglavlja pregovora 20. svibnja 1992. odbijeno –-- –-- 1992. i 2001. kandidatura odbijena na referendumu 14. travnja 1987. 12. prosinca 1999. 3. listopada 2005.(?) otvoreno 16, zatvoreno 1, blokirano 14 poglavlja pregovora (zagrade): predviđeni, odnosno najraniji mogući datum

Buduća proširenja mini|350px|desno|

Zemlje kandidati

Albanija

Kao već starija članica Partnerstva za mir, Albanija je počela pregovore o sporazumu za stabilizaciju i pridruživanje 2003. godine. Ovaj dogovor je potpisan 12. lipnja 2006., čime je napravljen prvi korak prema članstvu Albanije u EU. Ipak, ulazak Albanije u uniju najviše ovisi o gospodarskoj i političkoj stabilnosti zemlje.

Prateći primjere drugih zemalja istočne Europe koje su sada članice EU, i Albanija se odlučila čvrsto povezati s institucijama Europske unije i NATO savezom. Nakon što je Albanija početkom travnja 2009. godine postala punopravna članica NATO-a, 28. travnja 2009. predala je zahtjev za članstvo u EU.

Europska komisija je 10. listopada 2012. uputila Europskom vijeću preporuku za odobravanje statusa kandidata Albaniji, a status kandidata Albaniji je dodijeljen 26. lipnja 2014.www.tportal.hr, "Albanija dobila status kandidata za EU", objavljeno i pristupljeno 24. lipnja 2014.

Pregovori su započeli 24. ožujka 2020.EU candidate status for Albania and North Macedonia, European Commission, objavljeno 25. ožujka 2020.

Crna Gora

Nakon referenduma održanog 21. svibnja 2006., Crna Gora je izašla iz državne zajednice sa Srbijom i postala nezavisna država. Nezavisnost ove države znatno je ubrzala početak pregovora za članstvo, u odnosu na vrijeme kad je bila u zajednici sa Srbijom. Pregovori o SSP-u počeli su u rujnu 2006. godine, Proces proširenja EU, Europska komisija, 10. siječnja 2007. a sporazum je potpisan u ožujku 2007.Podgorica: Parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU , Total portal KUNA

Crna Gora je 15. prosinca 2008. predala zahtjev za učlanjenje u Europsku uniju, 17. prosinca 2010. je dobila status kandidata, a 29. lipnja 2012. je započela pregovore s Europskom unijom.

Smatra se da će glavne prepreke ulasku Crne Gore u EU biti ekološki, sudski i kriminalni problemi. Crna Gora je već pri uvođenju eura, prihvatila euro kao svoju službenu valutu.

Sjeverna Makedonija

Sjeverna Makedonija, tada pod imenom Makedonija se 22. ožujka 2004. godine, prijavila za članstvo u EU, a Europska komisija ju je preporučila za službenog kandidata 9. studenog 2005. godine. Europsko vijeće joj je odobrilo status kandidata 17. prosinca iste godine, ali nije odredilo datum za početak pregovora, s obzirom na to da je imala neriješeno pitanje s Grčkom oko imena države, koja joj je osporavala pravo na makedonsko ime, smatrajući da ono pripada grčkom povijesno - civilizacijskom naslijeđu. Makedonija je u veljači 2019. godine riješila taj problem, promijenivši ime u Sjeverna Makedonija, i Grčka ju je prestala blokirati u euro-atlantskim integracijama.

Trenutačno u Sjevernoj Makedoniji vlada mir nakon što su Albanci u zapadnom dijelu države dobili veću autonomiju putem Ohridskog sporazuma. Gospodarstvo se lagano oporavlja, te država niskim porezima želi privući strane investitore. Makar službeno EU nije objavila okvirno razdoblje kad bi Makedonija mogla ući u uniju, makedonski premijer Nikola Gruevski je smatrao da bi njegova zemlja mogla postati članica već 2012. ili 2013.Izjava Nikole Gruevskog Makedonski premijer Gruevski u intervjuu: "Pregovori o članstvu od 2008.", Der Standard

Europska komisija je u dva navrata, 2009. i 2012., predložila početak pregovora, a pregovori su započeli 24. ožujka 2020.

Srbija

Politika vodstva Republike Srbije je bila pripremiti zemlju za ulazak u EU u razdoblju od 2012. do 2015. Ipak, ovaj ulazak će se dogoditi kasnije zbog etničkih napetosti, statusa Kosova, siromaštva i vrlo raširene korupcije. Kako bi se pripremila za moguće članstvo u EU, Srbija mora provesti brojne reforme.