Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) bila je hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.Autori. Ivana Brlić-Mažuranić , matica.hr, pristupljeno 13. kolovoza 2018.
Životopis minijatura|lijevo|200px|Kuća u kojoj je živjela i radila Ivana Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu. Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 1874. godine. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kratko se školovala u djevojačkoj školi u Zagrebu.Morena Rendulić, Sintaktostilističke značajke bajki Ivane Brlić Mažuranić (Diplomski rad) , Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka lipnja 2015., str. 8., pristupljeno 17. kolovoza 2018. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko.
Dana 15. kolovoza 1891. godine zaručili su se Ivana Mažuranić i Vatroslav Brlić, odvjetnik i političar. Njihovo vjenčanje bilo je 18. travnja 1892. godine, na Ivanin 18. rođendan, u crkvi sv. Marka.Kristina Pentavec, Ivana Brlić-Mažuranić u kontekstu građanskog života u Brodu na Savi. Završni rad , Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Studij kroatologije, Zagreb, rujan 2017., str. 8., pristupljeno 17. kolovoza 2018. Jedan od kumova bio im je tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš.Kristina Pentavec, Ivana Brlić-Mažuranić u kontekstu građanskog života u Brodu na Savi. Završni rad , Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Studij kroatologije, Zagreb, rujan 2017., str. 8–9., pristupljeno 17. kolovoza 2018. Nakon vjenčanja Ivana se sa suprugom seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja.
Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata zajedno s kćerima Zorom i Nadom radila je kao bolničarka Crvenoga križa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odličje.Iza bojišnice: živjeti u Brodu na Savi 1914. - 1918., katalog izložbe, autorica izložbe i kataloga Ivanka Cafuta, Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod, 2014., ISBN 978-953-7116-39-2, str. 9., pristupljeno 21. kolovoza 2021.
Tijekom života patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.Kristina Pentavec, Ivana Brlić-Mažuranić u kontekstu građanskog života u Brodu na Savi. Završni rad , Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Studij kroatologije, Zagreb, rujan 2017., str. 24., pristupljeno 17. kolovoza 2018. Pokopana je na zagrebačkome groblju Mirogoju, u obiteljskoj grobnici.Gradska groblja Zagreb – M , gradskagroblja.hr, pristupljeno 13. kolovoza 2018.Antonella Fučkar, Bajke Ivane Brlić-Mažuranić i suvremene bajke: komparativni pristup , Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Odsjek za učiteljske studije (Čakovec), Čakovec, rujan 2016., str. 20., pristupljeno 17. kolovoza 2018.
Književno stvaralaštvo lijevo|mini|Spomenik Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine. Prvi članak, Sajam u Bosni, objavila je 6. rujna 1900. godine u Narodnim novinama (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom M.Dubravka Zima, Ivana Brlić-Mažuranić’s First Published Text / Prvi objavljeni članak Ivane Brlić-Mažuranić // Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture, sv. 8, br. 1, 2019., str. 185. - 194., , str. 187., pristupljeno 21. kolovoza 2021. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je u prosincu 1901. godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi. Nakon objavljivanja zbirke Valjanih i nevaljanih pisala je članke i kratke priče za djecu koji su izlazili u novinama i časopisima.Kristina Pentavec, Ivana Brlić-Mažuranić u kontekstu građanskog života u Brodu na Savi. Završni rad , Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Studij kroatologije, Zagreb, rujan 2017., str. 14., pristupljeno 17. kolovoza 2018. Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovito od 1903. godine nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912.), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923.),Martina Jurišić, Knjiga omladini Ivane Brlić-Mažuranić // Kroatologija: časopis za hrvatsku kulturu, sv. 5, br. 1, ožujak 2015., pristupljeno 18. kolovoza 2018. zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933. – 1934.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladež Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937.) te je prevodila s njemačkoga i francuskoga jezika.
Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njezinim pričama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izašao prijevod njezine knjige Priče iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa, "Daily Dispatch naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a Church Times kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda."Marina Obradović, Ivana Brlić-Mažuranić , nova-akropola.com, pristupljeno 18. kolovoza 2018.
mini|220px|Grob Ivane Brlić Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju.
Godine 1927. godine objavila je knjigu u obliku slikovnice Dječja čitanka o zdravlju, a ilustracije je napravio Vladimir Kirin. U knjizi su pjesmice o higijenskim i zdravstvenim temama, namijenjene djeci (higijenske mjere svakodnevnoga pranja ruku, zaštite kod kihanja i kašljanja, štetnost pušenja, muhe kao prenositeljice bolesti itd.). To je prva slikovnica u Hrvatskoj kojoj su i autorica i ilustrator hrvatski.Dječja čitanka o zdravlju, knjiznica-krizevci.hr, pristupljeno 21. kolovoza 2021.
U četiri godine (1931., 1935., 1937.,1938.) šest puta bila je predložena za Nobelovu nagradu za književnost.Nomination Archive. Ivana Brlic-Mazuranic:, nobelprize.org, pristupljeno 26. listopada 2021. Tih godina za Nobelovu nagradu predlagali su je dr. Gavro (Gabriel) Manojlović (1931., 1935., 1937., 1938.) i Albert Bazala (1937., 1938.).Morena Rendulić, Sintaktostilističke značajke bajki Ivane Brlić Mažuranić (Diplomski rad) , Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka lipnja 2015., str. 9.:, pristupljeno 17. kolovoza 2018. Godine 1937.Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 3, str. 198. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) članicu, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.
Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (Antun Gustav Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (Antun Branko Šimić, Dragutin Domjanić) i književni povjesničari (Antun Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. godine radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina.Dobitnici nagrade danas u knjižnici, jutarnji.hr, 4. svibnja 2009., pristupljeno 17. kolovoza 2018.
Često nazivana hrvatskim Andersenom (zbog njezine virtuoznosti pripovjedačice za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić svojom izvornošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.
Djela Neke od njezinih knjiga ilustrirali su poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić i ilustratorica Cvijeta Job.
Nepotpun popis: Valjani i nevaljani: pripoviedke, priče i pjesmice za dječake, Vlastita naklada, Slavonski Brod, 1901. Škola i praznici: male pripovijetke i pjesme iz dječjeg života: (sa 7 slika) – Zbirka pjesama i pripovjedaka za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1905. Slike: (pjesme 1912.) – Pjesme. Tiskara C. Albrechta, Zagreb, 1912. Čudnovate zgode šegrta Hlapića – Roman za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1913. (objavljen u više od 130 izdanja) Priče iz davnine – Bajke. Matica Hrvatska, Zagreb, 1916. (za autoričina života izdana su još 2. izd. 1920., te 3. izd. 1926., koje je ilustrirao Vladimir Kirin,Vesna Zednik, Zlatne povelje Matice hrvatske. Priče iz davnine , Vijenac, br. 167, 27. srpnja 2000., pristupljeno 18. kolovoza 2018. a kasnije i brojna druga izdanja raznih nakladnika) Knjiga omladini – Crtice. Vlastita naklada, Zagreb, 1923. Dječja čitanka o zdravlju, ilustracije Vladimir Kirin, Higijenski zavod – Škola narodnog zdravlja, Zagreb, 1927. (Laurana, Zagreb, 2019.) Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi – Tisak Tipografija D.D., Zagreb, 1934. – 1935. Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata – Roman. Knjižara Vasić, Zagreb, 1937. Srce od licitara – Pripovijetke i pjesme za mladež. Zagreb, 1939. Basne i bajke – HIBZ, Zagreb, 1943. Šuma Striborova – Mladost, Zagreb, 1966. (5 izd. do 1987.) Izabrana djela, priredio Miroslav Šicel, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 73, Matica hrvatska, Zagreb, 1968. Izabrana djela priredio Joža Skok, Naša djeca, Zagreb, 1994.Izabrana djela / Ivana Brlić-Mažuranić; priredio Joža Skok , Katalog Knjižnica grada Zagreba, katalog.kgz.hr, pristupljeno 18. kolovoza 2018. 1 : Čudnovate zgode šegrta Hlapića; Autobiografski i drugi tekstovi. U svjetlu kritike 2 : Priče iz davnine. U svjetlu kritike (II.) 3 : Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata. U svjetlu kritike (III.) 4 : Srce od licitara; Basne i bajke; Knjiga o omladini; Mir u duši. U svjetlu kritike (IV.) Pokraj peći maca prela, Hrvatski klasici najmlađima, Sretna knjiga, Zagreb, 2004., (suautori August Harambašić i Krunoslav Kuten)Brlić-Mažuranić, Ivana, Zavičajna zbirka Gradske knjižnice Slavonski Brod (Brodensia), brodensia.hr, pristupljeno 29. srpnja 2021. Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić, Večernji list, Zagreb., 2007.Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić , Katalog Knjižnica grada Zagreba, katalog.kgz.hr, pristupljeno 22. kolovoza 2018. 1. Sunce djever i Neva Nevičica; Jagor (Priče iz davnine Dio 1) 2. Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 3. Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata 4. Regoč; Šuma Striborova (Priče iz davnine Dio 2) 5. Škola i praznici 6. Kako je Potjeh tražio istinu; Ribar Palunko i njegova žena (Priče iz davnine Dio 3) 7. Knjiga omladini 8. Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica (Priče iz davnine Dio 4)