Domaća oskoruša (domaća jarebika, lat. Cormus domestica; sin. Sorbus domestica) je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae. nekada je ukljućivana u rod Sorbus, danas i vlastiti rod Cormus.
Povijest Oskoruša se spominje još u antičko doba, prije svega u tekstovima rimskog autora Plinija Sekunda, od Grka je spominju Teofrast (371. – 285. prije Krista) i Dioskurid (oko 60 godine po Kristu).
U Paladiusovu djelu "De re rustica" ( prvo stoljeće po Kristu) nalazimo i prve naputke o uzgoju oskoruše, a također opisuje i izradu vina i octa od oskoruše te podloge i vrijeme cijepljenja. Kasnije se spominje u djelima Hildegarde od Bingena te Albertusa Magnusa. Početkom osamnaestog stoljeća bilo je poznato 27 sorata oskoruše!W. Kausch-Blecken von Schmeling, Der Speierling, Sorbus domestica L., Dezember 2000., Zweite, überarbeitete Auflage
Rasprostranjenost Rasprostranjena je u južnoj i srednjoj Europi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji. Teško je odrediti točne granice prirodne rasprostranjenosti, jer je od davnina sađena i spontano proširena. Težište areala je na Balkanskom poluotoku, Apeninskom poluotoku i u južnoj Francuskoj. U Hrvatskoj raste u šumama hrasta crnike, hrasta medunca i bijelog graba. U kontinentalnom dijelu je rijetka. Također dolazi kultivirana, u voćnjacima, uz vinograde, putove i sl.
Izgled Oskoruša je 15-20 (<30) m visoko drvo široke, okruglasto jajaste krošnje, promjera do 60 (<100) cm.
Kora je pepeljastosiva, crvenkastosmeđa do tamnosiva, djelomično se odlupljuje, kasnije je duguljasto pločasto ispucala. Korijenov sustav je srcolik s više razgranatih, dobro razvijenih žila srčanica. Izbojci su žućkastosmeđi, goli, djelomično pokriveni sivkastim slojem epiderme, posuti lenticelama. Kratki izbojci su brojni i prstenasto smežurani. Pupovi su spiralno raspoređeni oko izbojka, oko 1 cm dugački, jajasto stožasti, tupo ušiljenog vrha, pokriveni većim brojem ljusaka. Ljuske pupova su široke, ljepljive, zelenkaste, djelomično crvenkaste, s tamnijim rubovima, gole, sjajne. Vršni pup je veći i izduženiji od postranih pupova, koji su djelomično priklonjeni uz izbojak, otklonjenih vrhova. Lisni ožiljak je trokutast do polumjesečast, s pet tragova provodnih snopića.
Lišće je 15 - 18 cm dugačko, neparno perasto sastavljeno od 11 do 21 liske, koje su usko duguljaste, 3-8 cm dugačke, simetrične osnove, oštro napiljenog ruba, odozgo gole, odozdo pahuljasto pustenaste, kasnije gole i plavkastozelene, u jesen pocrvene. Palistići rano otpadaju.
Cvjetovi su dvospolni, entomogamni, bijeli, oko 1,5 cm široki, 35 - 75 cvjetova skupljeno u 6 - 10 cm široke gronje. Lapova časke i latica ima 5, prašnika 20, plodnih listića 5, potpuno su srasli, vratova tučka 5. Cvjetanje je u svibnju i lipnju.
Prividni plodovi su sočni, jabučasti ili kruškoliki, do 3 cm dugački, žućkastozeleni do smećkasti, posuti lenticelama, a s osunčane strane crvenkasti. Trpko su kiselkastog okusa, a tek nakon stajanja i prvih mrazova postaju smeđi, mekani, ukusni i slatki. Dozrijevaju u rujnu i listopadu, sadrže 5-6 sjemenki, koje su do 7 mm dugačke, široko jajaste, spljoštene, ušiljenog vrha, smeđe, više ili manje sjajne. Sjeme raznosi divljač, ptice i glodavci. mini|Stablo oskoruše
Ekološka svojstva Raste sporo (osim u mladosti), a doživi starost 200-300 (-500) godina. Heliofilna je i kalcifilna vrsta, koja samo u ranoj mladosti djelomično podnosi zasjenu. Preferira toplu i blagu klimu. Nema posebne zahtjeve za tlom, ali najbolje uspijeva na dubokim i plodnim tlima. Dobro podnosi sušu (slično kao hrast medunac), a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove (nešto manje nego hrast kitnjak). Zimi izdrži temperaturu do –30 °C. Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pionirska je vrsta sa širokom ekološkom valencijom. Javlja se pojedinačna ili u manjim grupama na nadmorskoj visini do 1400 m (u mediteranskom području), a u srednjoj Europi do 650 m.
Korisnost
Tvrdi plodovi oskoruše su opori, gorki i kiseli. Tek poslije kraćeg stajanja, kad promijene boju u smeđu, postaju mekani, ukusni i slatki. Plodovi se jedu sirovi, a mogu se i preraditi u marmelade i kompote. Upotrebljavaju se i kao dodatak kod proizvodnje jabukovače ili se prerade u rakiju od oskoruša. Oskoruše sadrže 9 -17% šećera (znatno više fruktoze nego glukoze). U prezrelom voću ima i nešto alkohola sorbita (0,8-1,2 %)i jabučne kiseline (0,6%), trijeslovina(0,03-0,7 % ), dušičnih tvari i dosta celuloze. Od vitamina sadrže od 5 -60 mg% asorbinske kiseline i o,4 - 12 mg% karotena.Leukoantocijani 80mg/100 g,katehini 660 mg/100g,flavonoli 50 mg/100g.Meženskij,V.N. Rjabina,Donjeck 2006.,str.67 Plodove vrlo rado jedu srne i jeleni. Od drveta oskoruše proizvodi se poljski alat, kundaci za puške, klompe, palice za biljar, modeli za kovinske odljeve, čembala, škotske gajde i skupocjeni namještaj.
Sorte Njemačke sorte "Sossenheimer Riesen" ,"Bovender Nordlicht","Christophs Apfel" ,"Sossenheimer Schraube" ," Frauensteiner" Srpske sorte Gornja Trepča, Parmenac, Topola, Loznica - 2. Ukrajinske sorte Barvinok 1, Barvinok 2, Botsadovskaja, Karadagskaja, Medvedivskaja, Rumjanoe jabločko, Rumjanaja gruška. Talijanske sorte Sorbo autunnale,Sorbo mela ottobrina, Sorbo pera maggiore settembrina. Engleska sorta Signalman.Meženskij, V. N. Rjabina, Donjeck 2006.,str. 52.-53. Sinonimi
Homotipski: Crataegus austera Salisb. in Prodr. Stirp. Chap. Allerton: 357 (1796), nom. illeg. superfl. Mespilus domestica (L.) All. in Fl. Pedem. 2: 142 (1785) Pyrus domestica (L.) Ehrh. in Beitr. Naturk. Verw. Wiss. 6: 95 (1791) Sorbus domestica L. in Sp. Pl.: 477 (1753) Heterotipski: Cormus domestica var. aucubifolia Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. maliformis Lavallée in Énum. Arbres: 101 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. microcarpa Lavallée in Énum. Arbres: 101 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. monstrosa Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. paradisiaca Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. piriformis Lavallée in Énum. Arbres: 101 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. pusilla Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud. Cormus domestica var. upsaliensis Lavallée in Énum. Arbres: 102 (1877), nom. nud. Malus sorbus Borkh. in Theor. Prakt. Handb. Forstbot. 2: 284 (1803), nom. illeg. Malus sorbus (Gaertn.) Borkh. in Arch. Bot. (Leipzig) 1(3): 89 (1798) Prunus sorbus (Gaertn.) P.Gaertn., B.Mey. & Scherb. in Oekon. Fl. Wetterau 2: 214 (1800) Pyrenia sorbus (Gaertn.) Clairv. in Man. Herbor. Suisse: 162 (1811) Pyrus domestica piriformis Kirchn. & J.Eichler in Exkurs.-fl. Württemberg: 195 (1900) Pyrus domestica syrmiensis (Kit.) Asch. & Graebn. in Syn. Mitteleur. Fl. 6(2): 91 (1906) Pyrus sorbus Gaertn. in Fruct. Sem. Pl. 2: 45 (1790) Pyrus sorbus Borkh. in Vers. Forstbot. Beschr.: 183 (1790), nom. illeg. homonym. post. Pyrus sorbus var. maliformis (Lodd.) Loudon in Arbor. Frutic. Brit. 2: 921 (1838) Pyrus sorbus var. pyriformis (Lodd.) Loudon in Arbor. Frutic. Brit. 2: 921 (1838) Sorbus domestica var. albida Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 345 (1826) Sorbus domestica var. elongata Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 345 (1826) Sorbus domestica var. macrocarpa Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 344 (1826) Sorbus domestica var. maliformis Lodd. in Nursery Cat. (Loddiges & Sons) 1818: 36 (1818) Sorbus domestica f. maliformis (Lodd.) Gams in G.Hegi, Ill. Fl. Mitt.-Eur. 4: 713 (1922) Sorbus domestica var. maliformis G.Kirchn. in E.A.Petzold & G.Kirchner, Arbor. Muscav.: 294 (1864), nom. illeg. homonym. post. Sorbus domestica var. microcarpa Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 344 (1826) Sorbus domestica var. obtinui Bertol. in Fl. Ital. (Bologna) 5: 153 (1842) Sorbus domestica var. obtusata Diap. in Repert. Spec. Nov. Regni Veg. 34: 45 (1933) Sorbus domestica f. piriformis (Kirchn. & J.Eichler) Gams in G.Hegi, Ill. Fl. Mitt.-Eur. 4: 713 (1922) Sorbus domestica pomifera Hayne in Dendrol. Fl.: 76 (1822) Sorbus domestica var. pomifera (Hayne) Rehder in Man. Cult. Trees, ed. 2: 378 (1940) Sorbus domestica f. pomifera (Hayne) Rehder in Bibliogr. Cult. Trees: 256 (1949) Sorbus domestica pyrifera Hayne in Dendrol. Fl.: 76 (1822) Sorbus domestica var. pyrifera (Hayne) Rehder in Man. Cult. Trees, ed. 2: 378 (1940) Sorbus domestica f. pyrifera (Hayne) Rehder in Bibliogr. Cult. Trees: 256 (1949) Sorbus domestica var. pyriformis Lodd. in Nursery Cat. (Loddiges & Sons) 1818: 36 (1818) Sorbus domestica f. pyriformis (Lodd.) Gams in G.Hegi, Ill. Fl. Mitt.-Eur. 4: 713 (1922) Sorbus domestica var. serotina Risso in Hist. Nat. Prod. Eur. Mérid. 2: 345 (1826) Sorbus syrmiensis Kit. in Linnaea 32: 585 (1864)
Dodatna literatura Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980. Drvodelić, D.; Jemrić, T.; Oršanić, M. Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj, Zagreb 2015.
Vanjske poveznice http://www.foerderkreis-speierling.de/download/Speierling_Buch.pdf
Izvori
Kategorija:Rodovi Malinae
Kategorija:Divlje voće Kategorija:Monotipski biljni rodovi