Dragutin Šurbek (Zagreb, 8. kolovoza 1946. — Zagreb, 14. srpnja 2018.) je najtrofejniji hrvatski stolnotenisač i trener. Osvojio je 36 odličja na velikim natjecanjima, dio pojedinačno, a dio u paru s Antunom Stipančićem i Zoranom Kalinićem te ekipno i klupski.Mrvec, Damir. Otišao je Šurbek, uzor svim našim sportašima. Večernji list, 16. srpnja 2018., str. 15 Bio je i predsjednik Hrvatskoga stolnoteniskog saveza.
Osvajač je dvaju svjetskih zlata (u paru sa Stipančićem 1979. i Kalinićem 1983.), dvaju svjetskih srebara (u paru sa Stipančićem 1975. i ekipno 1975.) te osam svjetskih bronci (tri pojedinačno – 1971., 1973. i 1981., tri u paru sa Stipančićem – 1973., 1977., 1981. te dvije ekipne – 1969. i 1971.), kao i pet europskih zlata (pojedinačno 1968., sa Stipančićem 1970. i s Kalinićem 1982. i 1984., jedna ekipno), četiriju europskih srebara (po dvaju ekipnih - 1970. i 1972. te u paru, jednom sa Stepančićem) te deset bronačnih europskih odličja. Za jugoslavensku reprezentaciju igrao je od 1964. godine. Zajedno sa Zoranom Primorcem nastupio je za Hrvatsku na Olimpijskim igrama 1992. te s 46 godina bio najstariji sudionik Igara.
S GSTK Vjesnik Zagrebom tri puta osvojio je Kup prvaka (1973., 1974. i 1976.) i dva puta Kup velesajamskih gradova (1970. i 1972.). Ta Vjesnikova momčad (Šurbek, Čordaš, Stipančić i trener Vukušić) od lipnja 1971. do svibnja 1975. nije izgubila nijednu službenu utakmicu ostvarivši 122 uzastopne pobjede.
Životopis Sa stolnim je tenisom u dodiru od 1961., kad je bio u Senti u eksperimentalnoj školi za vrijeme praznika, gdje se je školovao kod Vilima Harangoza.Slobodna Dalmacija Goran Čop: Velemajstor Šurba, 15. svibnja 2000. 1964. je postigao svoj prvi veliki međunarodni uspjeh, postavši prvakom Balkana 1964., a godinu poslije postao je državnim prvakom. Bio je poslije višestruki svjetski i europski prvak u parovima, te pojedinačni prvak Europe. U svojoj impresivnoj karijeri osim spomenutih naslova prvaka osvojio je i impozantan broj srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima, gdje je u razdoblju od dvadesetak godina u periodu od sredine 1960-tih pa do sredine 1980-tih godina posebno s partnerom iz reprezentacije Antunom Stipančićem ali i drugim igračima i igračicama dominirao europskim i svjetskim stolnim tenisom. Uspješan je bio i na klupskom planu gdje je također višestruki europski prvak.
Igrao je za Poštar, Grafičar (klub koji se je poslije zvao Vjesnik i Večernji list). Budući da je bio reprezentativcem nije smio ići igrati u inozemstvo prije 30. godine. Kad je stekao uvjete, otišao je igrati u Njemačku. Kad se Hrvatska osamostalila, vratio se je u Hrvatsku gdje je igrao u Vodovodu iz Osijeka, Industrogradnji, Signotehni i Mašinocommerceu. Poslije se je opet vratio u Njemačku gdje je igrao za Glünde. Nakon prestanka igračke karijere, kandidirao se je za izbornika hrvatske stolnoteniske reprezentacije.
Igrao je za jugoslavensku i nakon osamostaljenja Hrvatske za hrvatsku stolnotenisku reprezentaciju, u kojoj je igrao zajedno sa sinom, Dragutinom Šurbekom Jr. Za Hrvatsku je u paru s Zoranom Primorcem osvojio srebro u parovima na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc-Roussilonu.HOO XII. MI Languedoc Roussilion 1993.
Najvažniji rezultati Svjetska prvenstva 1969. München 3. mjesto momčadski 1971. Nagoya 3. mjesto pojedinačno 3. momčadski 1973. Sarajevo 3. mjesto pojedinačno 3. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1975. Kalkuta 2. mjesto momčadski 2. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1977. Birmingham 3. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1979. Pjongjang 1. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1981. Novi Sad 3. mjesto pojedinačno 3. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1983. Tokio 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
Europska prvenstva 1968 Lyon 1. mjesto pojedinačno 3. mjesto momčadski 1970. Moskva 1. mjesto parovi (Antun Stipančić) 2. mjesto momčadski 1972. Rotterdam 2. mjesto momčadski 1974 in Novi Sad 3. mjesto pojedinačno 3. mjesto parovi (Antun Stipančić) 3. mjesto momčadski 1976. Prag 1. mjesto momčadski 3. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1978. Duisburg 3. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1980. Bern 2. mjesto parovi (Antun Stipančić) 1982. Budimpešta 3. mjesto momčadski 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić) 2. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić) 1984. Moskva 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić) 3. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić) 1986. Prag 3. mjesto parovi (Zoran Kalinić) 3. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)
Europa Top-12 1971, 3. mjesto - Zadar 1972. 3. mjesto - Zagreb 1973. 2. mjesto - Böblingen 1974. 5. mjesto - Trolihättan 1975. 4. mjesto - Wien 1976. 1. mjesto - Lübeck 1977. 2. mjesto - Sarajevo 1978. 7. mjesto - Prag 1979. 1. mjesto - Kristianstad 1980. 8. mjesto - München 1981. 3. mjesto - Miskolc 1984. 9. mjesto - Bratislava 1985. 7. mjesto - Barcelona
Izvori
Vanjske poveznice Profil na stranici STK Industrogradnja
Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Hrvatski stolnotenisači Kategorija:Hrvatski olimpijci Kategorija:Svjetski prvaci Kategorija:Nositelji Reda kneza Branimira s ogrlicomKategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara