Vladimir Korotaj (Jurketinec, 1933. - Varaždin, 13. srpnja 2009.), hrvatski pjesnik.
Živio je u Varaždinu, kamo su se njegovi roditelji preselili ubrzo nakon njegovog rođenja. U Zagrebu je studirao književnost i jezik, a radio je uglavnom u Varaždinu na Rudarskoj školi.
Cijeli život bavi se književnošću, pišući novele, satire, humoreske, a najviše pjesme na štokavskom i kajkavskom.
Od 1991. sudjeluje na svim recitalima kajkavskog i štokavskog, na kojim je gotovo uvijek zastupljen s ponekom pjesmom. U "Antologiji suvremene kajkavske lirike dvadesetog stoljeća" Jože Skoka zastupljen je s pjesmom "Rieči sa zviranjka".
Bavio se i haiku poezijom te sudjeluje na recitalima u Hrvatskoj, Japanu, Indiji, Australiji. Njegove haiku pjesme ušle su u antologiju haiku poezije svijeta, objavljene u Indiji 2001. (Mohammed Fakhruddin).
Preminuo je 13. srpnja 2009. u Varaždinu.
Djela
"Podne (1984.)," "Z moje kleti (1986.)," "Slavuji pjevaju pred zoru (1990.)," "Ne piši protiv vjetra (1991.)," "Ubiti pjesmu (1992.)," "Ni se zatrl (1992.)," "Zagrebačke večeri (1993.)," "Život ispod kamene kocke (1996.)," "Štefove balade (1999.)," "Gosenica za vratom (2001.)," "Utočišta (2002.)," "Izabrane pjesme (2003.)." "Quaero hominem (iliti) iščem človeka (2005.)" "Bijeli oblak (2006.)" "Moj sin ratnik (2007.)" "Breskve cvjetaju (2010.)" - postumno
Literatura Vladimir Korotaj - "Izabrane pjesme", Varaždin 2003.
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Kajkavski književnici