Ateizam (hrv. bezboštvo ili bezvjerstvo) u širem je smislu odsutnost vjerovanja u postojanje božanstava,Definicija ateizma na stranicama religioustolerance.org Citat: Definitions of the term "Athei suggests that there is no consensus on the definition of the term. Simon Blackburn summarizes the situation in The Oxford Dictionary of Philosophy: "Atheism. Either the lack of belief in a god, or the belief that there is none". Most dictionaries (see the OneLook query for "atheism") first list one of the more narrow definitions.
a u užem smislu je odbijanje vjerovanja u postojanje božanstava, (stranica 175. u izdanju iz 1967.) odnosno specifično stajalište prema kojemu ona ne postoje. Suprotnost je teizmu, koji je u većini slučajeva zasnovan na vjerovanju u postojanje najmanje jednog božanstva.
Riječ ateizam izvedena je iz grčkog izraza ἄθεος (atheos), koji znači "bez Boga", a koji se primjenjivao s negativnom konotacijom za one za koje se vjerovalo da su odbacili bogove koje štuje veći dio društva. Širenjem slobodoumlja, skeptičnosti te povećanja kritike religije, uporaba termina se suzila. Prvi pojedinci koji su se deklarirali ateistima pojavili su se u 18. stoljeću.
Po pitanju natprirodnih pojava ateisti teže skeptičnosti potkrepljujući svoje uvjerenje nedostatkom empirijskih dokaza. Ponudili su nekoliko racionalnih objašnjenja za nevjerovanje u bilo kakva božanstva. To uključuje problem zla, argument nedosljednih otkrivenja te argument nevjerovanja. Iako su neki ateisti prihvatili sekularne filozofije,Honderich, Ted (izdanje iz 1995.). "Humanism". The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. str. 376. .Fales, Evan. "Naturalism and Physicalism", in . ne postoji određena ideologija ili obrazac ponašanja prema kojem se ravnaju svi ateisti.
Iako je ateizam najčešće povezan s ireligijom, on ne isključuje duhovnost. Nadalje, ateizam se pojavljuje u određenim religijama i duhovnim vjerovanjima poput džainizma, budizma, hinduizma te u neopoganskim pokretima poput Wicce. Džainizam, te neki oblici budizma ne zalažu su za vjerovanje u bogove, dok hinduizam drži ateizam valjanim stavom, ali i duhovno teškim za slijediti.
Budući da koncepti ateizma variraju, nije moguće odrediti točan broj ateista u svijetu. Prema procjeni Pew Research Centera, 2015. godine 16 % svjetskog stanovništva pripadalo je skupini nereligioznih osoba, u koju spadaju ateisti, ali i agnostici i drugi. Prema jednoj procjeni, 200-240 milijuna stanovnika svijeta izražavaju se kao ateisti. Prema drugoj procjeni, postotak samoproglašenih ateista najveći je u zapadnim zemljama unutar kojih opet postoje varijacije u postocima: Sjedinjene Države (4 %), Italija (7 %), Španjolska (11 %), Velika Britanija (17 %), Njemačka (20 %) i Francuska (32 %). WIN-Gallup International navodi da, prema njihovom istraživanju, 13 % svjetskog stanovništva su ateisti.
Etimologija 200px|lijevo|mini|Grčka riječ αθεοι (ateoi), pojavljuje se u Poslanici Efežanima na papirusu 46 s početka 3. stoljeća.
U ranom starogrčkom, pridjev atheos (ἄθεος, od ἀ- + θεός "Bog") značio je "bezbožan". Prvotno je korišten kao izraz osude s grubim značenjem "griješnosti" ili nedostatka poštovanja. U 5. st. pr. Kr. riječ počinje označavati namjerno i aktivno bezboštvo u smislu "prekidanja veza s bogovima" ili "negiranja bogova". Izraz ἀσεβής (asebēs) počeo se koristiti za osobe koje su nijekali ili omalovažavali lokalna božanstva iako su vjerovali u druge bogove. Moderni prijevodi klasičnih tekstova ponekad atheos prevode kao "ateistički". Kao apstraktna imenica, postojao je i ἀθεότης (atheotēs), "ateizam". Ciceron je grčku riječ transliterirao u latinski atheos. Izraz je pronašao čestu primjenu u debatama između ranih kršćana i helenista obostrano ga pripisujući, u pejorativnom smislu, onima drugima.Drachmann, A. B. (1977.), str. 5
Izraz ateist (od francuskog athée) u smislu onoga "tko negira ili ne vjeruje u postojanje Boga", prethodi ateizmu u engleskom, po prvi se put javljajući 1566. te ponovno 1571. Ateist kao oznaka praktičnog bezboštva spominje se 1577. Izraz ateizam izveden je iz francuskog athéisme, te se u engleskome pojavljuje oko 1587. Raniji rad iz oko 1534. služio se izrazom atheonism. Uskoro su se počele pojavljivati i druge povezane riječi: deist 1621.,Burton, Robert (1621.), "deist", Anatomija melankolije: Dio III, Sekcija IV. II. teist 1662., i teizam 1678.Cudworth, Ralph. "The true intellectual system of the universe". (1678.) Poglavlje V, Dio II, str. 73 U to vrijeme "deist" i "deizam" već su imali svoje moderno značenje. Izraz teizam našao se suprotstavljen deizmu.
Karen Armstrong smatra da je "tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, riječ "ateist" bila još uvijek rezervirana za polemike: »izraz "ateist" bila je uvreda. Nitko nije pomišljao sebe nazivati ateistom.« Sredinom sedamnaestog stoljeća još uvijek se smatralo da nije bilo moguće ne vjerovati u Boga; investigatingatheism.info (31. kolovoza 2012.) biti ateist značilo je ne prihvaćati trenutačnu konepciju nadnaravnoga.
Ateizam se prvi put koristio da bi opisao samo-priznato uvjerenje u kasnom 18. stoljeću u Europi, specifično naglašavajući nevjerovanje u monoteističkog Abrahamskog Boga. U 20. stoljeću globalizacija je pridonijela širenju izraza obuhvaćajući nevjerovanje u sve deizme, iako je u zapadnim društvima i dalje uobičajeno ateizam objašnjavati jednostavno kao "nevjerovanje u Boga".Martin, Michael. "The Cambridge Companion to Atheism". Cambridge University Press. 2006. .
Neki ateisti doveli su u pitanje samu osnovu izraza "ateist". Sam Harris je u svojoj knjizi Pismo kršćanskoj naciji napisao:Harris (2008.), str. 51
Definicije i razlike 230px|minijatura|desno|Skica koja prikazuje odnose između definicija slabog/jakog i eksplicitnog/implicitnog ateizma. Eksplicitni jaki/pozitivni/čvrsti ateisti (ljubičasta boja desno) tvrde da je rečenica "postoji bar jedno božanstvo" lažna tvrdnja. Eksplicitni slabi/negativni/meki ateisti (plava boja desno) odbijaju ili izbjegavaju vjeru u ikakvo božanstvo bez da tvrde da je rečenica "postoji bar jedno božanstvo" lažna rečenica. Implicitni slabi/negativni ateisti (plava boja lijevo) obuhvaćaju pojedince (kao npr. vrlo malu djecu ili neke agnostike) koji ne vjeruju u ikakvo božanstvo, ali nisu eksplicitno odbili takvu vjeru. (Veličina polja u dijagramu nije razmjerna broju pojedinaca koji pripadaju pojedinoj skupini.) Autori se razilaze oko pitanja kako najbolje definirati i klasificirati ateizam, sporeći se oko toga na koje nadnaravne subjekte se odnosi, je li tvrdnja na svoj način ili je nedostatak iste, te da li zahtijeva svjesno i eksplicitno odbijanje. Predložene su brojne kategorije pomoću kojih bi se trebale istaknuti različite forme ateizma.
Opseg
Neke od dvosmislenosti i kontroverzi oko definiranja ateizma proizlaze iz poteškoća u postizanju konsenzusa oko definiranja riječi poput božanstvo ili Bog. Brojnost različitih koncepcija Boga i božanstava dovodi do različitih ideja glede primjenjivosti ateizma. Antički Rimljani su kršćane nazivali ateistima zbog nevjerovanja u poganska božanstva. Ovo se gledište postupno odbacilo s pojavom shvaćanja da je teizam nešto što obuhvaća vjerovanje u bilo koje božanstvo.
S obzirom na opseg fenomena koje ne prihvaća, ateizam se može suprotstavljati svemu od postojanja božanstva do postojanja bilo kojeg duhovnog, nadnaravnog ili transcendentalnog koncepta, poput onih u budizmu, hinduizmu, džainizmu i taoizmu.
Implicitni - eksplicitni
Definicije ateizma razlikuju se i po stupnju razmatranja koje osoba mora uložiti u ideju bogova da bi se smatrala ateistom. Ateizam se ponekad definirao kako bi obuhvatio jednostavno nepostojanje bilo kakvih božanstava. Ova općenita definicija obuhvatila bi novorođenčad i ljude koji još nisu upoznati s teističkim idejama. Još je 1772. Baron d'Holbach iyjavio da se "Sva djeca rađaju kao ateisti; nemaju predodžbu o Bogu." Slično, George H. Smith (1979.) sugerirao je da: "Čovjek koji nije upoznat s teizmom je ateist zato što ne vjeruje u Boga. Ova kategorija uključila bi i dijete s koncpetualnim kapacitetom da shvati problem, ali je još uvijek toga nesvjesno." Činjenica da to dijete ne vjeruje u Boga kvalificira ga kao ateista." Smith je skovao izraz implicitni ateizam da bi opisao "nedostatak teističkog vjerovanja bez svjesnog odbijanja istoga" te eksplicitni ateizam kako bi opisao češću definiciju svjesnog nevjerovanja. Ernest Nagel suprotstavlja se Smithovoj definiciji ateizma kao jednostavanog "nedostatka teizma", priznajući samo eksplicitni ateizam kao pravi ateizam.reprinted in Critiques of God, edited by Peter A. Angeles, Prometheus Books, 1997. Pozitivni - negativni
Filozofi poput Antonya Flewa i Michaela Martina suprotstavili su pozitivni (jaki/tvrdi) i negativni (slabi/meki) ateizam. Pozitivni ateizam je eksplicitno uvjerenje da bogovi ne postoje. Negativni ateizam uključuje sve ostale oblike ne-teizma. Prema ovoj kategorizaciji, bilo tko tko nije teist je ili negativni ili pozitivni ateist. Izrazi slabi i jaki su relativno novi, dok su negativni i pozitivni ateizam starijeg podrijetla, korišteni u filozofskoj literaturi i katoličkoj apologetici. Prema ovom shvaćanju, većina agnostika kvalificira se kao negativni ateisti.
Dok Martin, na primjer, tvrdi da agnosticizam podrazumijeva negativni ateizam, većina agnostika svoja gledišta smatra različitima od ateizma. Tvrdnja o nedostižnosti znanja za ili protiv postojanja bogova ponekad se smatra naznakom da ateizam zahtjeva malo vjere. Uobičajeni ateistički odgovor na ovaj argument uključuje da nedokazane religijske pretpostavke zaslužuju nevjericu koliko i druge nedokazane pretpostavke, te da nedokazivost postojanja božanstava ne implicira jednaku vjerojatnost obje mogućnosti. Škotski filozof J. J. C. Smart čak drži da "ponekad, osoba koja je zapravo ateist može opisati sebe, čak strastveno, kao agnostika zbog nerazumnog generalizirajućeg filozofskog skepticizma koji nas može spriječiti da tvrdimo kako znamo išta, osim možda matematičkih istina i istina formalne logike." Stoga, neki ateistički autori poput Richarda Dawkinsa preferiraju razlikovanje između teističkih, agnostičkih i ateističkim stavova na temelju vjerojatnosti koji svaki od navedenih pridaje tvrdnji "Bog postoji".
Definicije nemogućnosti ili nepostojanosti
Prije 18. stoljeća, postojanje Boga je bilo toliko općeprihvaćeno u zapadnom svijetu da je sama mogućnost pravog ateizma dovođena u pitanje. Ovaj se stav naziva teističkim inatizmom, stav da svi ljudi vjeruju u Boga od rođenja; iz ovoga se izvodi konotacija da su ateisti jednostavno u poricanju.
Postoji i stajalište koje tvrdi da su ateisti skloni vjerovanju u Boga u kriznim vremenima, da se preobraćuju na samrti ili da "nema ateista u rovovima".Vidi na primjer, Neki zagovornici navedenoga tvrde da vjera omogućuje ljudima da lakše prebrode različite probleme pritom djelujući kao "opijum za narod". Ipak, postoje slučajevi koji su suprotni navedenome, primjerice, doslovno "ateisti u rovovima" za vrijeme rata.
Druge primjene izraza "pozivitni ateizam"
Kao što je ranije navedeno, izrazi pozitivan i negativan korišteni su u filozofskoj literaturi na sličan način kao i izrazi slab i jak. Međutim, u knjizi „Pozitivni ateizam“ Goparajua Ramachandra Raoa izdanoj 1972., uvedeno je i alternativno značenje ovih izraza. Odrastajući u kastinskom hijerarhijskom sustavu s religioznom podlogom, Gora je tražio sekularnu Indiju i predložio smjernice za pozitivnu ateističku filozofiju, koja će promovirati pozitivne vriednosti. Pozitivni ateizam, definiran na ovaj način, podrazumijeva stvari koje bi bile moralno ispravne, pokazujući razumijevanje da pobožni ljudi imaju razloge da vjeruju, ne pokušavajući da preobrate ili uče druge, i braneći sebe istinoljubivšću umjesto traženjem da pobjede u bilo kakvom sukobu s otvorenim kritičarima.
Filozofski koncepti