Akord

Akord (lat. accord) ili suzvuk u glazbenoj teoriji označava istodobno suzvučje triju ili više tonova različite visine, ili odvojeno ako pritom ostavljaju dojam suzvučnosti. Često se jednostavno opisuje kao suzvuk triju ili više tonova, što je pomalo isključivo, jer ne moraju zvučati istovremeno. Ipak, najčešće su to skupine triju ili više tonova različite visine koje se tvore dodavanjem terca na toniku.

mini|150px|Akordi u notnom pismu mini|150px|Akordi u notnom pismu

Povijest

Riječ akord dolazi od srednjovjekovne latinske riječi accord. U srednjem vijeku u zapadnjačkoj harmoniji koriste se intervali kvarta, kvinta i oktava. U 15. i 16. stoljeću trozvuci u molu i duru postajali su sve popularniji i uskoro postaju glavni oblik višeglasja (polifonije). Četverotonski septakordi širom su uvedeni u 17. stoljeću. Harmonija mnogih suvremenih popularnih zapadnjačkih žanrova i dalje se zasniva uglavnom na korištenju trozvuka i septakorda, iako je to daleko od opće prakse. Značajne iznimke uključuju moderni jazz (druga polovina XX. st.) u kojima se akordi često sastoje od najmanje pet tonova, a akordi od sedam i povremeno više su uobičajeni. Atonalna i post-tonalna suvremena glazba (uključujući i neke primjere filmske glazbe) čiji akordi mogu biti daleko složeniji, utemeljena je na tako raznovrsnim harmonijskim naćelima da se tradicijski izrazi kao trozvuk tamo rijetko koriste.

Akordi su tako čvrsto utvrđeni u zapadnoj glazbi da istovremeni zvuk dva različita tona, čak i monofonih melodija slušatelji (i glazbenici i neglazbenici) često tumače kao implicirane akorde. Taj psihoakustični fenomen rezultat je stalne izloženosti ustaljenim glazbenim harmonijama, te tako mozak slušatelja popunjava praznine potrebne za građu prikladnih akorda.

Skladatelji mogu iskoristiti ovu tendenciju kako bi iznenadili slušatelje, namjerno izbjegavajući određene definirajuće tonove. Na primjer, skladba može većinom biti skladana u pentatonskoj mol ljestvici, u slušatelja podrazumijevajući eolski modus, prije namjernog prelaska na neuobičajeniju melodijski razvoj (progresiju) ili akord, kao npr. durski VI. koji naznačuje dorski modus, ili sniženi II. za frigijski.

Građa i imenovanje Određena obilježja posjeduje svaki akord:

broj tonova, vrste intervala (sekunde, terce ili kvarte), preciznu intervalnu građu (durski, molski, povećani ili smanjeni akord), ljestvični stupanj osnovnoga tona, je li akord u obratu.

Broj tonova Jedan način razvrstavanja akorada jest prema broju tonova koji se koriste u njihovoj građi, gdje ton određuje stupanj na kromatskoj ljestvici (tj. određeni ton, kao npr. C, Des, E, Fis itd.) bez obzira na to u kojoj oktavi se pojavljuje. Akordi koji koriste tri tona zovu se trikordi, akordi koji koriste četiri tona tetrakordi, pet tonova pentakordi, a akordi sa šest različitih tonova zovu se heksakordi.

Funkcije akorada Svaki stupanj u ljestvici se osim brojevima, može označiti i funkcijom. Temeljne funkcije (glavni stupnjevi u ljestvici) su tonika (T), subdominanta (S), i dominanta (D), koji tvore kadencu. Tako i akordi mogu biti nositelji funkcija, ovisno o stupnju u ljestvici i vrsti.

Rimski broj I. II. III. IV. V. VI. VII.Stupanj tonika supertonika medijanta subdominanta dominanta donja medijanta vođica

Rimski brojevi ponajprije se koriste u glazbenoj teoriji, za razliku od simbola za pop akorde koji se koriste kao vodič sviračima i imaju sasvim drukčije oznake.

Vrste intervala u akordima

Napomena: Nazivi tonova (C, D, E itd.) bit će pisani velikim slovima, bez brojeva, jer se mogu odnositi na bilo koju oktavu. Mnogi akordi mogu se poredati kao niz čije elemente dijele intervali koji su ugrubo iste veličine. Npr. trozvuk C-dura sadrži tonove C, E i G. Ovi tonovi mogu biti poredani u nizu C-E-G u kojemu je prvi interval velika terca (C-E), dok je drugi mala terca (E-G). Svaki akord koji može biti niz tih intervala je tercijarni akord. Akord kao što je C-D-Es sastoji se od niza sekunda (velika i mala) i zove se sekundarni akord. Akord C-F-H, koji se sastoji od čiste kvarte C-F i povećane kvarte (tritonusa) F-H nazivamo kvartalnim akordom. Većina akorada u zapadnjačkoj glazbi su tercijarni akordi.

Nakon podrobnijeg promatranja vidi se da takvo nazivlje može biti neodređeno. Pojmovi "sekunda", "terca", "kvarta" itd. često se razumiju samo relativno u ljestvici jer nije uvijek jasno na koju ljestvicu se odnose. U primjeru pentatonske ljestvice G-A-C-D-F intervali G-C i C-F su terce jer je između njih jedan ton. U odnosu s kromatskom ljestvicom, intervali G-C i C-F su kvarte jer je razmak između njih pet polustepena. Zbog toga bi se akord G-C-F mogao opisati i kao tercijaran i kao kvartaran, ovisno o tome mjere li se intervali prema pentatonskoj ili kromatskoj ljestvici.

Uporaba snizilica i povisilica pregled još više komplicira. Akord HIS-E-AS bilježi se kao niz smanjenih kvarta (HIS-E) i (E-AS). No akord je enharmonijski jednak i zvučno nerazdvojiv od akorda C-E-GIS, koji se sastoji od velikih terca (C-E) i (E-GIS); jer je HIS zvučno jednako C, i AS zvučno potpuno jednako GIS. U notnom zapisu je onda prvi akord kvartarni iako zvuči identično drugom, koji je tercijaran. U nekim okolnostima korisno je govoriti o tome kako se akord zapisuje, a u drugima kako zvuči. Izrazi "tercijarni" i "kvartarni" mogu se koristiti u oba konteksta ali je važno napomenuti na koji se misli.

Vrste akorada Trozvuci (kvintakordi) i vrste kvintakordâ Vrsta trozvuka određuje precizno razmještanje intervala. Tercijarni trikordi zvani kvintakordi mogu se opisati kao suzvuk od tri tona. Prvi element zove se temeljni ton akorda, drugi je njegova terca, a treći kvinta. Opisuje ih se kako slijedi:

Ime akorda Intervali Primjer Simbol Durski kvintakord velika terca čista kvinta C-E-G C, CM, Cma, Cmaj Molski kvintakord mala terca čista kvinta C-Es-G Cm, Cmi, Cmin Povećani kvintakord velika terca povećana kvinta C-E-Gis C+, C+, Caug Smanjeni kvintakord mala terca smanjena kvinta C-Es-Ges Cm(♭5), Cº, Cdim

mini|396px|C-dur ljestvica, uzlazno i silazno Kao primjer uzmimo C-dur ljestvicu koja se sastoji od tonova C, D, E, F, G, A, H i C. To je osnovna i najjednostavnija ljestvica.

Pogled na klavijaturu otkriva četiri polustepena između osnovnog tona i trećeg tona akorda C-dura, ali samo tri polustepena između osnovnog tona D i njegovog trećeg tona (dok su vanjski tonovi još uvijek udaljeni za čistu kvintu). Tako je trozvuk na tonu C durski kvintakord, a na tonu D molski kvintakord.

Iz gornje tablice vidimo da se durski kvintakordi sastoje od osnovnog tona, velike terce i čiste kvinte, dok se molski kvintakordi sastoje od osnovnog tona, male terce i čiste kvinte. Dakle jedina razlika je u srednjem tonu, ovdje terci. Upravo to smo vidjeli na primjeru kvintakorda na tonovima C i D (C-E je razmak od četiri polustepena, a D-F od tri polustepena) - u velikoj terci nalaze se četiri polustepena (ili dva stepena), a u maloj terci tri polustepena (jedan i pol stepen).

Trozvuk se može napraviti iz bilo kojeg tona na C-dur ljestvici, i oni će biti ili durski ili molski, osim akorda kojemu je osnovni ton H (posljednja tipka prije tona C) čiji tonovi tvore smanjeni kvintakord.

Mnogostranost kvintakordâ Akord se može izgraditi na svakom stupnju bilo koje ljestvice. U klasičnoj durskoj i molskoj ljestvici ima sedam tonova, tako da u tim ljestvicama možemo izgraditi sedam akorada. Npr. prvi stupanj C-dur ljestvice je ton C, kvintakord koji je na njemu izgrađen glasi C-E-G, po vrsti je durski i bit će označen rimskim brojem I. Kvintakord na drugom stupnju glasi D-F-A, po vrsti je molski i označava se s II. itd.

Tako se u durskoj ljestvici durski kvintakordi nalaze na I., IV. i V. stupnju; molski na II., III. i VI. stupnju, a na VII. stupnju je smanjeni kvintakord.

U prirodnom molu su molski kvintakordi na: I., IV. i V. stupnju; durski na III., VI. i VII., a smanjeni je na II. stupnju.

U harmonijskom molu su molski kvintakordi na I. i IV., durski na V. i VI., smanjeni na II. i VII., te povećani na III. stupnju.

U melodijskom molu, molski kvintakordi su na I. i II., durski na IV. i V., smanjeni na VI. i VII. i povećani na III. stupnju.

Obrati kvintakordâ

Kada se basov (donji, dublji) ton nekog akorda prebaci za oktavu gore, nastaje obrat akorda.

Broj obrata koje akord može imati za jedan je manji od broja tonova koje sadrži. Trozvuci npr., jer se sastoje od tri tona, mogu imati tri položaja od kojih je jedan temeljni (kvintakord) i dva obrata:

Osnovni položaj: Basov ton i temeljni ton su jednaki, a iznad njega su terca i kvinta. Oznaka je 5/3. Prvi obrat sekstakord: Terca je u basu, a iznad njega su kvinta i osnovni ton. Ovo stvara interval sekstu i iznad nje tercu, tako da se bilježi sa '6/3'. To se obično skraćuje na '6' jer je seksta karakteristična za tu inverziju, ali se uvijek podrazumijeva '6/3'. Drugi obrat kvartsekstakord: Kvinta je u basu, iznad nje su osnovni ton i terca. Ovo stvara intervale sekstu i kvartu iznad basa i bilježi se sa '6/4'. Drugi obrat je najnestabilniji obrat kvintakorda.

Sekstakordi Sekstakordi su akordi kojima vrstu određuje vrsta sekste. Od svake vrste kvintakorda se može napraviti sekstakord:

1. Durski sekstakord, oznaka D6

Ovaj sekstakord se sastoji od basovog tona, male terce i čiste kvarte, a razmak između basovog i gornjeg tona je mala seksta. Npr. tonovi E-G-C

2. Molski sekstakord, oznaka M6

Gradi se od basovog tona, velike terce i čiste kvarte. Razmak između basovog tona i gornjeg tona je velika seksta. Primjer: ES-G-C

3. Smanjeni sekstakord, oznaka Sm6

Gradi se od basovog tona, male terce i povećane kvarte. Razmak između basovog tona i gornjeg tona je velika seksta. Primjer ES-GES-C

4. Povećani sekstakord, oznaka Pov6

Pod njim se ne misli na prvi obrat povećanog kvintakorda, jer mu je po zvučnosti identičan (gradi se od velike terce i smanjene kvarte, koja je po enharmonijski ekvivalent velikoj terci. Tako da ima istu građu kao i kvintakord). Ista je situacija s njim i u drugom obratu (6/4). Pod povećanim sekstakordom se misli na alterirani akord, koji se sastoji od velike terce i povećane sekste (primjer: c-e-ais). Povećana seksta općenito se smatra disonantnim intervalom koji se rješava tako da se oba tona pomiču van prema oktavi. U slučaju da se ovom sekstakordu doda određeni ton, nastaju tzv. alterirani akordi koji imaju oblik nekog od obrata septakorda. Ovdje su prikazani pravi alterirani akordi (u C-duru):

Povećani sekstakord (talijanski povećani sekstakord): AS-C-FIS Povećani terckvartakord (francuski povećani sekstakord): AS-C-D-FIS Povećani kvintsekstakord (njemački povećani sekstakord): AS-C-ES-FIS

Povećani sekstakord sadrži neke osebujnosti. Budući da nisu utemeljeni na trozvucima kao septakordi i drugi sekstakordi, općenito se drži da ne sadrže osnovni ton (pa tako ni obrate), iako je jedan obrat moguć (sa sekstom u obratu kako bi se stvorila smanjena terca).

5. Napuljski sekstakord

Ovaj akord je durski trozvuk koji kao osnovni ton sadrži sniženu supertoniku. Akord se naziva sekstakordom jer se gotovo uvijek sreće u svojem prvom obratu, iako bi tehnički ispravnom analizom trebao biti označen rimskim ♭II, općenito ga se bilježi simbolom N6. U C-duru, akord sadrži tonove DES-F-AS.

Budući da sadrži snižene tonove, ovaj akord je često sredstvo modulacije. Može se pojaviti i u duru i u molu.

Kvartsekstakordi Kvartsekstakord je drugi obrat kvintakorda. Ovo je nesamostalni akord, jer mu je basov ton V. stupanj, a kao obrat ima drugu funkciju. Zato se u harmoniji upotrebljava kao nesamostalni akord. Kao i kod sekstakordâ, tako i kvartsekstakordi mogu biti obrati svih četiriju vrstâ kvintakordâ.

1. Durski kvartsekstakord, oznaka D6/4

Akord

Źródło i licencja