Dramalj je naselje sjeverno od Crikvenice, kojoj administrativno pripada. Zaštitnica naselja je Sv. Jelena djevica i mučenica.
Stanovništvo 2001. – 1456 1991. – 1230 (Hrvati – 1037, Srbi – 44, Jugoslaveni – 40, ostali – 109) 1981. – 731 (Hrvati – 593, Jugoslaveni – 103, Srbi – 15, ostali – 20) 1971. – 745 (Hrvati – 696, Srbi – 33, Jugoslaveni – 4, ostali – 12)
Rana povijest
Postanak mjesta Dramalja O samom postanku mjesta Dramalj nema puno pisanih tragova. Ne zna se da li su ti tragovi uopće postojali, ali se sumnja da je dio njih izgorio u požaru koji je zahvatio crkvu u Belgradu kojoj je u to vrijeme Dramalj pripadao. Toponimi ukazuju da je samo mjesto nastalo vrlo rano. Dram je prvo naselje nastalo na tom području, a potječe negdje iz 6. – 7. stoljeća. Dram je bila stara grčka mjera za težinu. Kad su Hrvati došli na ovo područje nisu imali namjeru potpuno preimenovati zatečene nazive naselja, pa je tako Dram samo prilagođen tadašnjem jeziku Hrvata tako da je dodan nastavak – alj – Dramalj. Taj toponim i starost naziva dokazuju da je mjesto Dramalj oduvijek nosilo to ime, a često korišten naziv Sveta Jelena nastao je tek nakon osnivanja župe. Još jedan dokaz o starosti Dramlja je i u njemu najraširenije prezime Domijan (lat. Domian) koje seže iz doba kad su tu obitavali Rimljani. Dramlju pripada i naselje Kačjak gdje se nalazi nepotvrđeno nalazište iz kamenog doba. Za Dramalj se pretpostavlja da je nastao na trgovačkom putu kao sklonište i prenoćište za trgovce i pomorce.
Postanak susjednih mjesta Dolaskom Hrvata na ova područja, u široj okolici Dramlja nastalo je još osam naselja koja su dobila stara hrvatska imena: Melehovo (me – grč. čovjek, leh – vođa Hrvata), Poljica (polja), Dirakovica (diraka, drača (lat. Paliurus spina-christi) – do 3 metra visok veoma bodljikavi grm), Lehovac (leh – vođa), Selce (selo), Dolac (udolina), Kačjak (kača – zmija) i Livaki.
Početkom 17. stoljeća u područje Bašunja i Poljica iz Istre se naselilo pleme Mužević (pronađena je većim dijelom spaljena oporuka, a na kojoj se od datuma vidi broj 2 i godina 1628 te prezime Muzevich.
Druga oporuka postoji iz 1706. godine u kojoj stoji:
U ime Oca i Sina I Duha svetoga Amen.Ja Franjo Mužević ostavljam svome bratu Antonu kusz dvora i kusz Mirišća od ishoda sunca ako plati popu Matiji Livaku 120 denara crkvenog duga. To je moja posljednja želja.Slijede podpisi i rukoznak križa Pisac oporuke: Franjo Mužević X davalac pop Matija Livak vl. Anton Mužević X primalac svjedok Mate Gašparović vl. U Dramlju 23 Sušca 1706 leta gospodnjega. Polovicom 19. stoljeća iz Poljica su se u selo Livaki (nazvano po plemenu koje je davalo svećenike u crkvici od njezina osnutka) doselila 3 brata: Martin, Šimun i Damjan Mužević.
Dramalj u srednjem vijeku U srednjem vijeku, zbog teških životnih uvjeta, pojavilo se gusarenje. Kako su gusari napadali naseljenike na obali, život se seli u zaleđe. Na obali ostaju samo rijetki stanovnici. Dramalj, koji do oko 1680. godine nije imao svoju župu, bio je podijeljen između dvije obližnje župe. Jedan dio Dramlja pripadao je župi Drivenik, dok je drugi pripadao župi Belgrad. Pripadnost ovim dvjema župama bila je određena po vertikali. Dolaskom Francuza na ova područja, u vrijeme Napoleonovih osvajanja početkom 19. stoljeća, uvodi se moderna uprava po uzoru na onu u Francuskoj: župe i općine dobivaju identičan prostorni ustroj. Tada i Dramalj postaje općina, a mjesto se odvaja i od Drivenika i od Belgrada. Na području Dramlja tada se nalazila samo kapelica, a župna crkva sagrađena je tek 1812. godine. Širenju Dramlja i nastanku novih naselja u blizini uvelike je pomogla izgradnja ceste za vrijeme Napoleona. Tada nastaju naselja Melehovo i Poljice, a uz cestu nastaju naselja Manestri i Klanfari. Manestri su prema legendi ime dobili po britanskom mornaru koji se zvao Manestar. Još i danas u Engleskoj postoji mjesto koje se zove Manesty pa se pretpostavlja da je mornar došao baš iz tog mjesta. Mornar se tu naselio i osnovao obitelj te je danas prezime Manestar jedno od najrasprostranjenijih u Dramlju.
Klanfari su ime dobili po kovačkim proizvodima (klanfama) koje su tamo radili kovači nastanjeni u tom dijelu dok se gradila cesta. Najvjerojatnije su oni sami radili na izgradnji ceste. U srednjem vijeku u Dramalj dolazi još jedno danas rašireno prezime Jurić. Po legendi u Dramlju je živio Meleh koji je imao dvije kćeri. Jedna njegova kći udala se za mornara Manestra te s njim osnovala naselje Manestri, a druga kćer pošla je za uskokom Jurićem koji je iz Senja pobjegao na područje Kačjaka.
Pronađena su dva dokumenta iz srednjeg vijeka u kojima se spominje Dramalj. Prvi zapis Stipana Livaka, župnika u župi Belgrad o sporu između obitelji Domijan i bratje (fratri) oko maslina. Stipan Livak u tom sporu presuđuje u korist obitelji Domijan.
Zapis počinje riječima: "U Zagorju na u Dramlju". Ovdje je Zagorje naziv koji su stari Tribaljci dali Dramlju, kako se on za njih nalazi iza gore.Ivan Krstitelj Adrianić, Glavni godišnji izvještaj za 1859. godinu, kirurg Ivan Krstitelj Adrianić, voditelj zdravstvenog područja u Crikvenici
U drugom zapisu se govori o jednoj ženi koja se 1837. godine oženila na Krku te se potvrđuje da se rodila u Dramlju u župi Svete Jelene. Postoji i zapis kirurga Ivana Krstitelja Adrianića o zdravstvenom stanju u Vinodolu. U tom se zapisu spominju Dramaljke o kojima govori: " za njihove se žene ne može reći da su ružne, naprotiv poprilično su lijepe, zdrave i nisu sklone zlu kao one iz drugih sela." U Zagrebu u Državnom arhivu pronađen je dokument prema kojem je kmet Ivan Pavlić spasio od bure brod Zrinskog te mu kao zahvalu za spašavanje grof Nikola Zrinski daje povelju libertina (slobodnjaka).
Župa Svete Jelene
Jedno mjesto dvije župe mini|Crkva Svete Jelene u Dramlju. mini|Kalvarija.
Do negdje 1680. godine u mjestu Dramalj se najvjerojatnije nalazila kapelica posvećena Svetoj Jeleni. Kapelica je spadala pod župu Belgrad pod kojom je bio veći dio Dramlja. Drugi dio mjesta bio je pod župom Drivenik, a granica tih dviju župa je bila vertikala granice koja je župe Belgrad i Drivenik dijelila iza brda, u Vinodolskoj dolini. Prema izvještaju Stipana Livaka iz 1754. godine saznaje se da je u Dramlju 80 godina prije izgrađena crkvica na području današnje crkve i također je bila posvećena Svetoj Jeleni. Župna i kolegijalna (bratska) crkva u Belgradu bila je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, a prema izvještaju iz 1733. godine imala je četiri područne kapele: kapela Svetog Stjepana, kapela Svetog Petra, kapela Svetog Mihaela i kapela Svete Jelene. Kapelu Svete Jelene oko 1715. godine konsekrirao (posvetio) je biskup Ratkaj.
Crkvicu spominje i biskup Pohmajević 1727. godine te o njoj kaže:
"Sveta Jelena u Zagorju. Crkva godine 1732. ima lijep i dobro urešen oltar, vlastiti kalež i mirisno ruho, što nije u ono vrijeme mala stvar. Još nema retabla (okomiti dio oltara sa slikama, kipovima, reljefima i sl.), ali će i on naskoro biti načinjen, bilježi izvjestitelj. Oko crkve je groblje, ali još nije blagoslovljeno niti se tko u nj ukapa.Mile Bogović Slunjski, Zvona 1991, broj 10, str. 5". Zbog neblagoslovljenog groblja Dramaljci moraju biti pokapani na grobljima u Driveniku i Belgradu.
Osnivanje župe u Dramlju Kako crkva i naselje dobivaju na važnosti 1789. godine predlaže se da se u toj crkvi postavi stalni kapelan (lokalkaplan) što bi joj dalo autonomiju s obzirom na središte župe u Belgradu, ali će formalno i dalje funkcionirati u sastavu te iste župe. Mjesto tada ima 222 stanovnika pa se kapelaniji pridružuje i šest kućnih zadruga s Kačjaka s 45 osoba. Zbog teškog puta koji preko groblja vodi do udaljene župne crkve, već se 1809. godine u Dramlju osniva samostalna kapelanija. Samostalna kapelanija je ustvari samo priprema za osnivanje nove župe. Vrlo brzo nakon osnivanja župe Svete Jelene počela je i izgradnja nove župne crkve. Gradnja te crkve završena je 1812. godine, a u njoj se nalaze i neki važni dijelovi stare crkvice: oltar Giuseppea Capovilla iz 1796. godine i kor.
Svake se godine u svibnju obilježavaju dani Svete Jelene sa svečanim euharistijskim slavljem na 22. svibnja. Godine 2012. mjesto je slavilo 200. godišnjicu.http://www.crikvenica.hr/images/stories/plakati/Dan_mjesta_Dramalj_2012.jpg
Izgled župe Prigodom zadnje obnove crkve izdan je letak u kojem se opisuje crkva:
"Novi objekt izveden je u velikim dimenzijama po uzoru na barokne župne crkve vinodolskog kraja (Bribir, Crikvenica i druge) sa zabatno naglašenim pročeljem i suženim tornjem, pri čijem se vrhu otvaraju bifore polukružnih oblučenja. Tokom 19. stoljeća uređuje se i unutrašnjost tako da 1837. godine crkva dobiva propovjedaonicu, a idućeg desetljeća oltar sa slikom. Ipak kao najveću vrijednost treba naglasiti da je crkva djelo domaćih zidara i klesara koji su uspjeli ostvariti osebujnu kasno baroknu građevinu.".
Župa od tada ima i blagoslovljeno groblje. Danas se ono nalazi nizbrdo, u blizini crkve.
Stanovništvo župe Sveta Jelena i okolnih mjesta Na dan 30. prosinca 1859. godine u širem crikveničkom području popisano je 16.030 duša. U tih 16.030 duša spadalo je 2116 duša u Crikvenici, 1450 Selcu, 2219 Novom, 4409 Bribiru, 2692 Grižanama, 930 Tribalj, 968 Drivenik, Šiljevici 700, Zagone 646 i Dramlju 509 duša.
Tih 509 stanovnika je mali porast s obzirom na to da je u Dramlju 1827. živjelo 433 stanovnika i to u naseljima Sveta Jelena (180 stanovnika), Manestri (90 stanovnika), Selca (33 stanovnika), Lokvica (30 stanovnika), Kačjak (15 stanovnika), Dirakovice (65 stanovnika) i Poljica (20 stanovnika). Za to vrijeme ima podatak i o imenu župnika Matija Balas (1810. – 1830.). U godini 1837. župnik Petar Matejčić (1833. – 1860.) u pojedinim naseljima bilježi porast, a jedino su Poljice imale gubitak i to od 11 stanovnika (sada su s 20 pale na 9). Već 1841. godine se u popisu ne spominje. Župa Sveta Jelena tada ima 468 stanovnika. Najveći porast u broju stanovnika zabilježila su naselja Sveta Jelena i Manestrovo selo (kako se tada zovu Manestri). U popisu iz 1867. stoji da je župnik Ivan Domijan (1874. – 1901.), a Dramalj ima 659 stanovnika. Tad počinje brži rast stanovništva tako da 1902. Dramalj ima 1043 žitelja, a upravitelj župe je Srećko Blažević (1901. – 1903.).
Do popisa iz 1939. nema podataka o stanovništvu kad je popisano 1500 stanovnika, ali postoje popisi župnika: Nikola Polić (1903. – 1911.), Nikola Miltić (1912. – 1922.), od 1922. do 1929. godine je župnik Stjepan Kostrenčić, dok je za vrijeme popisa 1939. godine župnik Ivan Matejčić (1931. – 1941.). Prema popisu iz 1959. Dramalj je izgubio preko 300 stanovnika te je broj sada pao ispod 1200 stanovnika.
O stanovništvu šire okolice Crikvenice pun se saznaje iz izvještaja kirurga Ivana Krstitelja Adrianića iz 1859. godine. Riječka je županija tada bila podijeljena na zdravstvena područja, a jedno od središta tih zdravstvenih područja bila je Crikvenica, na čijem čelu je bio Adrianić.
Godišnji izvještaji središta davali su sliku o zdravstvenom stanju stanovništva i onome s čime su se bavili.
Iz Adrinićevog izvještaja saznaje se da su na području Vinodola ljudi po zanimanju zemljoposjednici, ribari, nadničari, zidari, klesari, trgovci, pekari, brodovlasnici, prodavači kruha, stočari, prosjaci. Svako mjesto trguje posebnom robom: Zagonjani trguju stokom, Tribaljci peradi, Novljani kruhom, Crikveničani svilenom bubom, a Dramaljci i peradi i svilenom bubom. Glavne bolesti na tom području bile su povratna groznica, sifilis, šarlah, ludilo, delirij, alkoholizam, prolaps maternice, kila.
Sifilis i groznicu najviše su donosili radnici povratnici iz Amerike i drugih prekomorskih država. Na tom je području umiralo više djece nego odraslih ljudi. Ljudi su bili praznovjerni pa su na liječenje odlazili raznim vračarama i babama, a izbjegavali su i vojsku pretvarajući se da su bolesni.