Panteon (grč. Πάνθειον Pantheion = hram svih bogova, pan = svi, theos = bogovi) ili Hram svih bogova jest rimski hram sagrađen tijekom vladavine cara Hadrijana. Jedna je od najočuvanijih starorimskih građevina, velikim dijelom zato što je bila u neprekinutoj uporabi tijekom svoje povijesti. Od 7. stoljeća to je katolička crkva posvećena sv. Mariji od mučenika (), ali neslužbeno se naziva Santa Maria Rotonda.

Tijekom gradnje na obrub arhitrava dodan je natpis koji je izvorno pripadao predhodnome hramu koji je gradio Marko Vipsanije Agripa 27. – 25. pr. Kr. Drugi natpis pod prvim obilježava obnavljanje Panteona po nalogu cara Septimija Severa i njegova sina Karakale 202.

Panteon je izdržao nekoliko pljačkī, izmjenā i restauracija, a za to je djelomično zaslužan bizantski car Foka koji je ovu zgradu poklonio papi Bonifaciju IV. 608., a on ju je preobrazio u crkvu zvanu Sveta Marija od mučenika.

Građevina je okrugla tlocrta osim trijema u kojem se ističu veliki granitni korintski stupovi (osam u prvom redu i dvije skupine od četiriju stupova straga) pod zabatom. Pravokutno predvorje povezuje trijem s valjkastim tijelom građevine (rotundom) nadsvođenom kasetiranom betonskom kupolom sa središnjim otvorom (okulusom) prema nebu. Gotovo dvije tisuće godina nakon što je izgrađena Panteonova kupola još uvijek je najveća kupola od nearmiranog betona na svijetu. Visina do okulusa i promjer unutarnjeg kruga jednake su i iznose 43 metra.

Trg ispred Panteona zove se Piazza della Rotonda. Panteon je državno vlasništvo Republike Italije kojim upravlja talijansko Ministarstvo kulturnog naslijeđa i turizma preko ministarskog ureda Polo Museale del Lazio. Godine 2019. posjetilo ga je više od 8,95 milijuna ljudi što ga čini najposjećenijim spomenikom Rima. I numeri di Roma Capitale

Panteonovo veliko kružno tijelo građevine (tambur) s kupolom i konvencionalni portik bili su jedinstveni u rimskoj arhitekturi, a građevinu se mnogo puta tijekom povijesti kopiralo, posebice u klasicizmu.Summerson (1980.), str. 38–39

Etimologija Naziv Panteon dolazi od starogrčkog Πάνθειον (Pantheion) što znači 'koji se odnosi na bogove ili zajedničko svim bogovima': (παν-, pan-, 'svi' + θεῖον, theion, 'božje ili bogu posvećeno').Oxford English Dictionary

Panteon naziv je koji nam je prenio rimski povjesničar i senator Kasije Dion koji je pisao starogrčkim jezikom. On je objasnio da taj naziv doslovno znači 'posvećen svim bogovima', vjerojatno zbog mnogih kipova bogova tada postavljenih oko građevine ili zbog sličnosti unutrašnjosti kupole s nebeskim svodom.Cassius Dio, Roman Histories 53.27, referenced in Međutim, moguće je da je Agripina građevina bila posvećena Marsu i da je panteon bio naziv u općoj uporabi za hram koji je izgradio Hadrijan. Kasijeva nesigurnost oko naziva snažno sugerira da je Panteon (ili Panteum) bio samo nadimak, a ne službeni naziv građevine.

Povjesničari Godfrey i Hemsoll ističu da antički autori nikad ne spominju Hadrijanov Panteon riječju aedes kao što to čine s drugim hramovima, a Severanov natpis uklesan na arhitravu koristi jednostavno izraz Pantheum, a ne Aedes Panthei (hrv.: 'hram svih bogova').

Nakon Francuske revolucije, kada je crkva Sainte-Geneviève u Parizu dekonsekrirana i pretvorena u svjetovni spomenik nazvan Pariški Panteon, opći izraz panteon ponekad se primjenjivao na druge građevine u kojima se odaje počast ili pokapaju slavni mrtvi.

Povijest mini|Tlocrt Panteona|371x371px

Antika mini|250x250px|Kupola Panteona. Kasetirana kupola ima središnji okulus kao glavni izvor prirodnog svjetla. Nakon bitke kod Akcija (31. pr. Kr.), Marko Agripa započinje impresivan program izgradnje novih građevina diljem Rima. Panteon je bio dio šireg kompleksa koji je izgradio 29. - 19. pr. Kr. na vlastitom posjedu na Campus Martiusu, a kojega su činile tri građevine poredane od juga prema sjeveru: Agripine terme, Neptunova bazilika i Panteon. Čini se vjerojatnim da su Panteon i Neptunova bazilika bili Agripina sacra privata (privatni posjed), a ne aedes publicae (javni hramovi), što bi moglo objasniti zašto je zgrada mogla tako lako izgubiti svoje izvorno ime i svrhu (Ziolkowski tvrdi da je to izvorno bio Marsov hram) u relativno kratkom vremenskom razdoblju.

Dugo se mislilo da je sadašnju zgradu sagradio Agripa, a da je kasnije došlo do preinaka, dijelom zbog latinskog natpisa na pročelju hrama koji glasi:

M·AGRIPPA·L·F·COS·TERTIVM·FECIT

ili u cijelosti: M[arcus] Agrippa L[ucii] f[ilius] co[n]s[ul] tertium fecit, što znači 'Marko Agripa, Lucijev sin, izgradio je [ovu zgradu] kada je bio konzul po treći put'. Međutim arheološka su iskapanja pokazala da je osim pročelja Agripin Panteon bio potpuno uništen. Arheologinja Lise Hetland tvrdi da je sadašnja gradnja započela 114. godine pod Trajanom, četiri godine nakon što je po drugi put uništen u požaru. Preispitala je rad Herberta Blocha iz 1959., koji je tvrdio da je hram iz Hadrijanova doba i tvrdi da on iz svoje studije o žigovima na ciglama nije trebao isključiti sve opeke iz Trajanova doba. Njezin je argument posebno zanimljiv u svjetlu Heilmeyerovog argumenta da je na temelju stilskih dokaza Trajanov arhitekt Apolodor iz Damaska bio arhitekt i ove građevine. mini|250x250px|Pogled na betonsku kupolu Panteona Postoje nedoumice o obliku i tlocrtu Agripina Panteona. Na temelju iskapanja u kasnom 19. stoljeću, arheolog Rodolfo Lanciani zaključio je da je Agripin Panteon bio orijentiran tako da je ulaz bio okrenut prema jugu za razliku od sadašnjeg rasporeda koji je okrenut prema sjeveru, te da je imao skraćeni tlocrt u obliku slova T s ulazom na osnovi slova T. Ovo je tumačenje bio široko prihvaćeno sve do kraja 20. stoljeća, dok su novija arheološka iskapanja sugerirala da je Agrippina zgrada mogla imati kružni oblik s trokutastim trijemom, te da je također mogla biti okrenuta prema sjeveru. Ziolkowski tvrdi da su raniji zaključci u potpunosti utemeljeni na pretpostavkama. Prema njegovom mišljenju raniji arheolozi nisu pronašli nikakav novi materijal koji se može datirati, ali su sve što su pronašli pripisali Agripinovoj fazi, zanemarujući činjenicu da je Domicijan, poznat po svojem entuzijazmu za gradnju, obnovio Panteon nakon 80. godine, te da je sav materijal što su pronašli možda iz tog doba. Ziolkowski izražava skepsu glede građevine koje Lanciani opisuje: jedna građevina koju čini golemi pronaos i kružna cella istog promjera, povezane relativno uskim i vrlo kratkim prolazom (mnogo tanjim od sadašnjeg međubloka), nema poznatih paralela u klasičnoj arhitekturi i bio bi protivan svemu što znamo o rimskim arhitektonskim načelima općenito, a posebice o augustinskoj arhitekturi.

Jedini odlomci napisani rukom ljudi onoga doba koji se odnose na ukrase Agripina Panteona nalaze se u Prirodoslovlju Plinija Starijeg. Od njega znamo da su i kapiteli stupova koje je M. Agripa postavio u Panteon načinjeni od sirakuške bronce, da je Agripin Panteon ukrasio Diogen iz Atene, a karijatide koje tvore stupove toga hrama smatraju se remek djelom izvrsnosti, kao i kipovi koji se nalaze na krovu, te da je jedan od Kleopatrinih bisera izrezan na pola tako da svaka polovica može poslužiti kao privjesak za uši Venerina kipa u rimskom Panteonu.

Agripin Panteon je zajedno s drugim zgradama uništen u požaru 80. godine. Domicijan je dao ponovo izgraditi Panteon, koji je ponovo uništen u požaru izazvanom udarom groma 110. godine tijekom Trajanove vladavine.

Građevinu je dao rekonstruirati car Hadrijan u razdoblju između 114. i 127. godine. Nejasno je koje se dekorativne sheme treba pripisati Hadrijanovim arhitektima. Po dovršetku radova Hadrijan nije posvetio Panteon sebi, već je na novom pročelju koristio tekst izvornog natpisa što je uobičajena praksa u njegovim projektima obnove diljem Rima. Nije poznato koju je svrhu građevina imala. U djelu Historia Augusta stoji da je Hadrijan posvetio Panteon (između ostalih građevina) izvornome graditelju Agripi (Hadr. 19.10), ali sadašnji natpis ne može biti kopija izvornika. Prema mišljenju Ziolkowskog, malo je vjerojatno da bi se 25. pr. Kr. Agripa predstavljao kao consul tertium. Na novčićima se isti tekst M. Agrippa Lf cos. tertium koristio kada se odnosio na njega nakon njegove smrti Consul tertium jest neka vrsta posthumnog cognomena ex virtute, sjećanje na činjenicu da je od svih ljudi njegove generacije osim samog Augusta on bio jedini koji je triput bio konzul. Koji god bio razlog izmjene natpisa, novi natpis odražava činjenicu da je došlo do promjene namjene građevine.

Grčko-rimski senator i konzul Kasije Dion autor sveobuhvatne Povijesti Rima napisanoj otprilike 75 godina nakon obnove Panteona, greškom je pripisao kupolastugrađevinu Agripi, a ne Hadrijanu. Čini se da je Dion jedini pisac gotovo istovremenik koji spominje Panteon. Čak do 200. godine postojala je neizvjesnost o podrijetlu građevine i njezinoj namjeni:Godine 202. građevinu su zajednički obnovili carevi Septimije Sever i njegov sin Karakala (pravim imenom Marko Aurelije Antonin), čemu svjedoči još jedan manji natpis na arhitravu pročelja ispod spomenutog većeg teksta. Ovaj sada jedva čitljivi natpis glasi:

IMP · CAES · L · SEPTIMIVS · SEVERVS · PIVS · PERTINAX · ARABICVS · ADIABENICVS · PARTHICVS · MAXIMVS · PONTIF · MAX · TRIB · POTEST · X · IMP · XI · COS · III · P · P · PROCOS  ET IMP · CAES · M · AVRELIVS · ANTONINVS · PIVS · FELIX · AVG · TRIB · POTEST · V · COS · PROCOS · PANTHEVM · VETVSTATE · CORRVPTVM · CVM · OMNI · CVLTV · RESTITVERVNT

Prijevod:

Car Lucije Septimije Sever Pius Pertinax, pobjednik u Arabiji, pobjednik nad Adijabenom, najveći pobjednik u Partiji, Pontif[ex] Max[imus], 10 puta tribun, 11 puta proglašen carem, tri puta konzul, P[ater] P[atriae], prokonzul i Car i Marko Aurelije Antonin Pius Felix Aug[ustus], pet puta tribun, konzul i prokonzul, pažljivo su obnovili Panteon propao s vremenom.

Srednji vijek mini|250x250px|Pogled na Panteon iz 1836. slikara Jakoba Alta prikazuje dvostruke zvonike postavljene u ranom 17. do kasnog 19. stoljeća. Godine 609. bizantski car Foka poklonio je građevinu papi Bonifaciju IV., koji ju je pretvorio u kršćansku crkvu i posvetio Svetoj Mariji i mučenicima 13. svibnja 609.: Drugi papa Bonifacije naredio je da se u starom hramu zvanom Panteon, nakon uklanjanja poganske prljavštine, napravi crkva posvećena svetoj Djevici Mariji i svim mučenicima, kako bi se spomen na svece od sada održavao tamo gdje se prije nisu štovali bogovi nego demoni.John the Deacon, Monumenta Germaniae Historia (1848) 7.8.20, quoted in Zabilježeno je da je dvadeset i osam kola natovarenih svetim relikvijama mučenika uklonjeno iz katakombi i položeno u porfirni bazen ispod glavnog oltara.Popes Boniface III–VII (archived copy) oce.catholic.com, accessed 11 April 2021 Bonifacije je prilikom posvećenja u novo svetište postavio ikonu Majke Božje kao Panagia Hodegetria ('Sveta upraviteljica').Andrew J. Ekonomou. Byzantine Rome and the Greek Popes. Lexington books, Toronto, 2007

Posvećenje građevine u crkvu u ranom srednjem vijeku spasilo ju je od napuštanja i propadanja koje je zadesilo većinu građevina Staroga Rima. Pavao Đakon je međutim u svojim zapisima zabilježio uništavanje građevine od ruke cara Konstansa II., koji je posjetio Rim u srpnju 663.:Velika količina najfinijega vanjskog mramora uklonjena je tijekom stoljeća, primjerice kapiteli s nekih pilastara nalaze se u Britanskome muzeju. Dva su stupa ugrađena u srednjovjekovne građevine koje su se naslanjale na Panteon s istočne strane i danas izgubljene. U ranom 17. stoljeću papa Urban VIII. skinuo je brončani strop trijema i zamijenio srednjovjekovni zvonik dvjema zvonicima blizancima (često se pogrešno pripisuju Berniniju) koje su njegovi kritičari posprdno nazivali magareće uši. Zvonici su uklonjeni krajem 19. stoljeća. Uklonjeni su i vanjski kipovi koji su krasili zabat iznad Agripinog natpisa, ali unutrašnjost crkve u mramoru uglavnom je sačuvana, iako uz opsežnu obnovu.

Renesansa