Ernest Borgnine (24. siječnja 1917. – 8. srpnja 2012.), američki glumac, dobitnik Oscara, Zlatnog globusa i BAFTA-e.
Životopis
Rani život
Borgnine je rođen kao Ermes Effron Borgnino u Hamdenu, Connecticut, kao sin Anne i Charlesa B. Borgninoa, koji su imigrirali u SAD iz Modene, Italija. Roditelji su mu se razveli kad je imao dvije godine, a on i majka su otišli živjeti u Italiju, ali pet godina poslije su se vratili u njegov rodni grad, gdje se i školovao.
Borgnine se 1935., nakon završene srednje škole, pridružio američkoj mornarici. Otpušten je 1941., ali se ponovno unovačio kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat i služio do 1945. (ukupno deset godina).
Glumačka karijera
Nakon pet godina lutanja, Borgnine je pohađao Randall School of Drama u Hartfordu, Connecticut. Nakon diplome se pridružio Barter Theatreu u Abingdonu, Virginia. Njegova prva uloga bila je ona gospodina Callera u Staklenoj menažeriji Tennesseeja Williamsa. 1949. je debitirao na Broadwayu u hit drami Harvey.
1951. se preselio u Los Angeles, gdje mu se karijera preokrenula nakon filma Odavde do vječnosti (1953.), u kojoj je glumio okrutnog narednika "Fatsa" Judsona koji vodi vojni logor i ismijava vojnika Angela Maggia (kojeg glumi Frank Sinatra). Nakon što Maggio završi u zatvoru zbog pijanstva na dužnosti, Fatso ga pretuče do smrti. Međutim, Fatso nakon toga pogiba u obračunu noževima s Maggiovim najboljim prijateljem, Robertom E. Lee Prewittom (Montgomery Clift). Status karakternog glumca stekao je nastupima u filmovima kao što su Johnny Gitara (1954.) i Loš dan u Black Rocku (1955.). 1955. je nastupio u filmskoj verziji televizijske drame Marty, a uloga mu je donijela Oscar za najboljeg glavnog glumca. Kasnije se pojavio u mnogim filmovima, nekad u glavnim, ali puno češće u sporednim ulogama.
Neki od njegovih kasnijih filmova su Vikinzi, Feniksov let (1965.), Dvanaestorica žigosanih (1967.), Divlja horda (1969.), Posejdonova avantura (1972.) i Crna rupa (1979.).
Od 1962. do 1966. je nastupao u popularnom televizijskom sitcomu McHale's Navy, za koju je 1963. bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji.
Za doprinos filmu je dobio i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. 1996. je primljen u Kuću slavnih vestern glumaca.
Iste godine je putovao po Sjedinjenim Državama u autobusu kako bi se susreo s obožavateljima i obišao zemlju. Put je bio predmet dokumentarca iz 1997., Ernest Borgnine on the Bus.
Privatni život
Borgnine se ženio pet puta.
Rhoda Kemins (1948. – 1959.), koju je upoznao u mornarici; Imaju jednu kćer, Ginu. Glumica Katy Jurado (1959. – 1963.) Pjevačica Ethel Merman (1964.): brak je trajao samo nekoliko mjeseci. Donna Rancourt (1965. – 1972.), s kojom je dobio sina, Christophera, i kćer, Sharon. Tova Traesnaes (1972. – 2012.)
Izabrana filmografija
Mafija (1951.) Odavde do vječnosti (1953.) Johnny Gitara (1954.) Vera Cruz (1954.) Loš dan u Black Rocku (1955.) Marty (1955.) Posljednja zapovijed (1955.) Vikinzi (1958.) Posljednja presuda (1961.) Feniksov let (1965.) Oscar (1966.) Dvanaestorica žigosanih (1967.) Divlja horda (1969.) Avanturisti (1970.) Willard (1971.) Bunny O'Hare (1971.) Hannie Caulder (1971.) Osvetnici (1972.) Posejdonova avantura (1972.) Imperator Sjevernog pola (1973.) Đavolja kiša (1975.) Isus iz Nazareta (1977.) Ukršteni mačevi (1978.) Konvoj (1978.) Na zapadu ništa novo (1979.) Crna rupa (1979.) Visoki rizik (1981.) Bijeg iz New Yorka (1981.) Gattaca (1997.)
Vanjske poveznice
Profil na Turner Classic Movies
Kategorija:Američki filmski glumci Kategorija:Američki televizijski glumci Kategorija:Dobitnici BAFTA-e Kategorija:Dobitnici Oscara za najboljeg glavnog glumca Kategorija:Dobitnici Zlatnog globusa za najboljeg glumca – drama Kategorija:Američki slobodni zidari