Prapovijest ili prethistorija razdoblje je ljudske prošlosti koje prethodi povijesti, a traje od prve pojave čovjeka do razdoblja iz kojega su sačuvani prvi pisani, historiografski uporabljivi izvori. Budući da se takvi izvori u različitim dijelovima svijeta pojavljuju u različito vrijeme, granica između prapovijesti i povijesti nije svugdje ista. U Mezopotamiji i Egiptu ona se smješta u IV. tisućljeće pr. Kr., u Grčkoj i Italiji potkraj VIII. stoljeća pr. Kr., na istočnoj obali Jadrana u IV. stoljeće pr. Kr., a u ostalim krajevima današnje Hrvatske povezuje se s početkom rimske vlasti.Prapovijest, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
Podjela
Periodizacija prapovijesti temelji se ponajprije na promjenama u materijalima od kojih su se izrađivali oruđe i oružje te na drugim promjenama u materijalnoj kulturi. Kameno doba dijeli se na paleolitik (starije kameno doba), mezolitik (srednje kameno doba) i neolitik (mlađe kameno doba). Nakon njega slijede bakreno doba ili eneolitik, brončano doba i željezno doba. Bakreno doba predstavlja prijelaz između neolitika i brončanoga doba.Arheologija, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
Granice između tih razdoblja nisu jednake u svim područjima jer se nove tehnologije i materijali nisu pojavljivali i širili istodobno. Primjerice, uporaba bronce započela je ranije na Bliskom istoku nego u različitim dijelovima Europe.Brončano doba, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
Proučavanje prapovijesti
Zbog nedostatka pisanih izvora prapovijest se proučava ponajprije na temelju arheoloških nalaza. Analiza oruđa, oružja, keramike, nakita, ostataka naselja i drugih materijalnih tragova, zajedno s komparativnim i prirodoznanstvenim metodama datiranja, omogućuje rekonstrukciju načina života i određivanje relativne i apsolutne kronologije pojedinih razdoblja. U proučavanju najranijih razdoblja ljudske prošlosti važnu ulogu imaju i paleontologija i paleoantropologija.
Kultura
250px|right|thumb|Stonehenge, prapovijesni megalitički kompleks građen u više faza od neolitika do brončanoga doba.Stonehenge, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
O društvenom i simboličkom životu prapovijesnih zajednica zaključuje se ponajprije na temelju arheoloških ostataka. Naselja pružaju podatke o svakodnevnom životu i društvenoj organizaciji, dok grobovi i načini pokapanja mogu upućivati na društvene odnose i predodžbe povezane sa smrću.Arheološka nalazišta, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
Među najvažnijim tragovima simboličkoga izražavanja nalaze se slike, gravure i drugi prikazi na stijenama. Stijenska umjetnost poznata je iz različitih dijelova svijeta još od paleolitika, a njezina su značenja različita i često ih nije moguće pouzdano utvrditi. Prikazi mogu biti povezani s obrednim i religijskim praksama, označavanjem prostora ili svakodnevnim životom.Stijenska umjetnost, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026. Među najpoznatijim nalazištima paleolitičke umjetnosti je Altamira, čije slike i gravure uglavnom prikazuju životinje.Altamira, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
U kasnijim prapovijesnim razdobljima pojavljuju se različiti oblici monumentalnoga graditeljstva. Megalitička arhitektura obuhvaća različite kamene spomenike velikih dimenzija, među kojima su grobni i nadgrobni spomenici te, rjeđe, kultna mjesta. Pojavljuje se od mlađega neolitika, a mnogi takvi spomenici pripadaju brončanom dobu.Megalitička arhitektura, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
Tehnologija
mini|250px|desno|Oldovanski sjekač iz Melka Kunture u Etiopiji, star oko 1,7 milijuna godina.
Najranije tehnologije poznate iz arheološkoga zapisa uključuju izradbu kamenoga oruđa cijepanjem i okresivanjem. Tijekom paleolitika razvijale su se različite tehnike obradbe kamena, a upotrebljavali su se i kost, rog i drvo, koji su se zbog svoje prirode znatno rjeđe sačuvali.Oruđa, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
U mezolitiku se razvijaju sitnija i često složena oruđa sastavljena od kamenih i organskih dijelova, dok neolitik obilježavaju nove tehnike obradbe kamena, poput brušenja, glačanja i bušenja, kao i razvoj proizvodnje hrane, trajnih naselja i keramike.Srednje kameno doba, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.Mlađe kameno doba, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026. U kasnijim prapovijesnim razdobljima sve veću važnost dobivaju obradba bakra, bronce i željeza, čija se pojava i širenje vremenski razlikuju među pojedinim područjima.Tehnika, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
U Hrvatskoj
mini|desno|200px|Vučedolska golubica, keramička kultna posuda u obliku ptice pronađena na Vučedolu kod Vukovara.Posuda u obliku ptice iz Vučedola, tzv. Vučedolska golubica, Arheološki muzej u Zagrebu, pristupljeno 11. rujna 2026.
Prapovijesni nalazi na području današnje Hrvatske obuhvaćaju vrlo dugo razdoblje i različite regionalne razvojne slijedove. Među najranijim nalazištima je Šandalja kraj Pule, gdje je pronađen kameni sjekač, možda najstariji predmet izrađen ljudskom rukom na tlu Hrvatske, star oko 800 000 godina.Šandalja, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026. Posebno je značajno nalazište Hušnjakovo brdo kraj Krapine, poznato po ostatcima krapinskih neandertalaca i kamenim izrađevinama.Krapinski pračovjek, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
U neolitiku se na prostoru sjeverne Hrvatske razvijaju zajednice starčevačke i sopotske kulture, dok su na jadranskom području među važnijima impresso, danilska i hvarska kultura. U bakrenom dobu osobito se ističe vučedolska kultura, razvijena na prostoru istočne Slavonije i Srijema, s razvijenom metalurgijom bakra i prepoznatljivom keramikom.Vučedolska kultura, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
U ranom brončanom dobu sjeverne Hrvatske ističe se vinkovačka kultura, dok se na jugu razvija cetinska kulturna skupina. Kasno brončano doba kontinentalne Hrvatske obilježava kultura polja sa žarama.
Početak željeznoga doba nije bio istodoban na cijelom području današnje Hrvatske. U pojedinim područjima arheološki se izdvajaju zajednice poput Histra, Japoda, Liburna, Delmata i Panona, dok mlađe željezno doba sjeverne Hrvatske obilježava i prisutnost keltskih skupina.Željezno doba, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026. Od IV. stoljeća pr. Kr. na istočnom Jadranu nastaju grčke kolonije, među kojima su Issa na Visu i Pharos na Hvaru; grčki natpisi s toga područja pripadaju najstarijim pisanim spomenicima na prostoru današnje Hrvatske.Grčka kolonizacija na Jadranu, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 11. rujna 2026.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Prapovijest