Medici su firentinska loza bogatih bankara i kasnija patricijska dinastija, čiji su predstavnici vladali Firencom od 14. do 18. stoljeća. Njihov uspon obilježio je Cosimo de' Medici u firentinskoj republici u prvoj polovici 15. stoljeća.
Golemo obiteljsko bogatstvo omogućilo im je razvijanje Firence u svakom pogledu. Okupljali su oko sebe ugledne predstavnike svoga vremena, bili njihovi pokrovitelji i omogućili im da stvaraju svoja djela. Članovi loze istakli su se i sami kao umjetnici i predstavnici duhovnog života svoga vremena. Medici su bili signoria u Firenci.Sinjorija, Hrvatska enciklopedija
Podrijetlo
Obitelj potječe iz regije Mugello u Toskani i postupno je napredovala sve dok nije uspjela pokrenuti vlastitu banku Medici. Postala je vodeća banka diljem starog kontinenta tijekom 15. stoljeća i olakšala je dinastiji uspon na političku moć u Firenci, iako su službeno ostali građani, a ne monarsi do 16. stoljeća.
Medici je množina od medico, što znači "liječnik". Dinastija je započela osnivanjem banke u Firenci 1397. godine.
Uspon na vlast
Veći dio 13. stoljeća vodeće bankarsko središte u Italiji bila je Siena. Međutim, 1298. godine, jedna od vodećih europskih bankarskih obitelji, Bonsignoris, bankrotirala je. Siena je izgubila taj status u Italiji te se to preusmjerilo na Firencu. Do kraja 14. stoljeća, vodeća obitelj Firence bila je Albizzi. 1293. godine doneseni su Pravilnici o pravdi; zapravo su postali ustav Republike Firence tijekom cijele talijanske renesanse. Velik broj raskošnih palača u gradu postale su okružene gradskim kućama koje je sagradila skupina naprednih trgovaca. mini|291x291px|Renesansni vrt Glavni suparnici obitelji Albizzi bili su Medici, prvo pod vodstvom Giovannija di Biccija de 'Medicija, kasnije pod njegovim sinom Cosimom di Giovannijem de' Medicija i praunukom Lorenzom de' Medici. Medici su kontrolirali banku Medici - tada najveću europsku banku - i niz drugih poduzeća u Firenci i drugdje. 1433. godine je Albizzi uspio protjerati Cosima. Sljedeće je godine, međutim, izabrana pro-Medici Signoria (građanska vlada) koju su predvodili Tommaso Soderini, Oddo Altoviti i Lucca Pitti, što je rezultiralo Cosimovim povratkom. Medici su postali vodeća obitelj u gradu, položaj koji će zauzimati sljedeća tri stoljeća. Firenca je ostala republikom do 1537. godine, tradicionalno označavajući kraj visoke renesanse u Firenci, ali sredstva republičke vlade bili su čvrsto pod nadzorom Medicija i njihovih saveznika, osim u razdobljima nakon 1494. i 1527. godine. Cosimo i Lorenzo rijetko su držali službene položaje, ali bili su neupitni vođe.
Obitelj je bila povezana s većinom drugih uglednih obitelji tog doba zahvaljujući pogodnim brakovima, suradnji ili zaposlenja, pa je obitelj imala središnji položaj u društvenoj mreži: nekoliko je obitelji imalo sustavni pristup ostatku elitnih obitelji samo putem Medici, možda sličan bankarskim odnosima. Neki primjeri ovih obitelji uključuju Bardi, Altoviti, Ridolfi, Cavalcanti i Tornabuoni. To je jedan od prijedloga obrazloženja uspona obitelji Medici.
Članovi obitelji istaknuli su se početkom 14. stoljeća u trgovini vunom, prvenstveno s Francuskom i Španjolskom. Unatoč prisutnosti nekih Medicija u gradskim vladinim institucijama, oni su i dalje bili daleko manje zapaženi od ostalih istaknutih obitelji poput Albizzija ili Strozzija.
15. stoljeće Giovanni di Bicci de' Medici (1360. – 1429.), sin Averarda de' Medicija (1320. – 1363.), uvelike je obogatio dinastiju pokretanjem banke te postao jedan od najbogatijih ljudi u Firenci. Iako nikada nije obnašao neku političku funkciju, prisvojio je mnoge prijatelje i simpatizire za vlastitu obitelj podržavajući najavu proporcionalnog poreznog sustava. Njegov sin Cosimo Stariji, Pater Patriae (otac domovine), preuzeo je 1434. godine kao gran maestro (neslužbeni šef Republike Firence).
Tri uzastopne generacije Medicija - Cosimo, Piero i Lorenzo - vladale su Firencom većim dijelom 15. stoljeća. Jasno su dominirali firentinskom predstavničkom vladom, a da je pritom uopće nisu ukinuli. Ova su tri predstavnika obitelji imala izvrsne vještine u upravljanju tako "nemirnim i neovisnim gradom" kao što je Firenca.
Nakon Lorenzove smrti 1492. godine, njegov sin Piero pokazao se prilično nesposobnim da uspješno odgovori na izazove izazvane francuskom invazijom na Italiju 1492. godine, a u roku od dvije godine, on i njegove pristaše prisiljeni su u izbjeglištvo i zamijenjeni republičkom vladom.
Piero de Cosimo de' Medici Piero, (1416. – 1469.), Cosimov sin, bio je na vlasti samo pet godina (1464. – 1469.). Nazvan je Piero giht zbog gihta koji ga je bolio u stopalu i doveo do smrti. Za razliku od oca, Piera nije previše zanimala umjetnost i kultura. Zbog svoje bolesti uglavnom je ostajao kod kuće prikovan za krevet, i stoga nije učinio puno na unapređenju kontrole Medicija nad Firencom dok je vladao. Vadavina Medicija stagnirala je do sljedeće generacije, kada je Pierov sin Lorenzo preuzeo vlast.
Lorenzo de Piero de' Medici mini|Vasari: Lorenzo Veličanstveni. Lorenzo de 'Medici (1449. – 1492.), nazvan Veličanstveni, bio je sposobniji upravljati gradom, ali je zanemario obiteljsko bankarsko poslovanje, što je dovelo do njegove krajnje propasti. Kako bi osigurao nastavak uspjeha svoje obitelji, Lorenzo je isplanirao karijeru svoje djece. Svojeglavi Piero II., njegov nasljednik u vodstvu Firence; Giovanni (budući papa Lav X.) smješten je u crkvu u ranoj dobi; a njegova kći Maddalena dobila je raskošni miraz da sklopi politički pogodan brak sa sinom pape Inocenta VIII. koji je učvrstio savez između Medicija i rimskih ogranaka obitelji Cybo i Altoviti.
Pazzijeva urota Pazzijeva urota 1478. godine bio je pokušaj svrgavanja obitelji Medici ubojstvom Lorenza s mlađim bratom Giulianom tijekom uskrsne mise u Firentinskoj katedrali (kupolu te katedrale je dao izgraditi Lorenzov i Giulianov djed Cosimo). Pokušaj atentata završio je Giulianovom smrću i Lorenzovom ozlijeđenošću. U uroti su sudjelovale obitelji Pazzi i Salviati, obje suparničke bankarske obitelji koje su nastojale zaustaviti utjecaj Medicija, kao i svećenik koji je predsjedao crkvenim službama, nadbiskup u Pisi, pa čak i papa Siksto IV. Urotnici su se obratili papi u nadi da će dobiti njegovo odobrenje, jer su on i Medici također bili supranici. Papa nije službeno sankcionirao plan. Unatoč odbijanju službenog odobrenja, papa je ipak dopustio da se spletka odvija bez uplitanja. Nakon neuspjelog atentata na Lorenza, dao je i naknadu za zločine počinjene u službi crkve. Nakon toga, Lorenzo je usvojio izvanbračnog sina svoga brata, Giulia de' Medicija, (1478. – 1535.), budućeg papu Klementa VII. Lorenzin sin Piero II. preuzeo je dužnost poglavara Firence nakon Lorenzove smrti. Piero je kasnije bio odgovoran za protjerivanje Medicija od 1494. do 1512. godine.
Otkriće stipse Medici su se dodatno okoristili otkrićem golemih naslaga stipsa u Tolfi 1461. godine. Stipsa je ključna kao sredstvo za bojenje određenih tkanina i intenzivno se koristila u Firenci, gdje je glavna industrija bila tekstilna proizvodnja. Prije Medicija, Turci su bili jedini izvoznici stipsa, pa je Europa bila prisiljena kupovati od njih do otkrića u Tolfi. Pio II. dao je obitelji Medici monopol nad tamošnjim rudarstvom, čineći ih primarnim proizvođačima stipsa u Europi.
16. stoljeće Izgnanstvo Medicija trajalo je do 1512. godine, nakon čega je "starija" grana obitelji - ona koja potječe od Cosima Starijeg - mogla vladati sve do atentata na Alessandra de' Medicija, prvog vojvodu od Firence, 1537. godine. Ovo stoljeće - duga je vladavina bila prekinuta samo u dva navrata (između 1494. – 1512. i 1527. – 1530.), kada su antimedićevske skupine preuzele kontrolu nad Firencom. Nakon atentata na vojvodu Alessandra, moć je prešla na "mlađu" podružnicu Medicija - oni potječu od Lorenza Starijeg, najmlađeg sina Giovannija di Biccija, počevši od njegovog prapraunuka Cosima I "Velikog". Cosimo ("Starješina" kojeg ne treba brkati s Cosimom I) i njegov otac osnovali su Medicijeve zaklade u bankarstvu i proizvodnji - uključujući oblik franšiza. Utjecaj obitelji rastao je pokroviteljstvom bogatstva, umjetnosti i kulture. U konačnici je dosegao svoj vrhunac u papinstvu i nastavio je cvjetati stoljećima nakon toga kao vojvode od Firence i Toskane. Najmanje polovicu, vjerojatno i više ljudi iz Firence zaposlili su Medici i poslovne podružnice koje su osnovali.
Papinstvo mini|Rafael: Isusovo preobraženje. mini|Michelangelo, Posljednji sud. Medici su postali vođe kršćanstva kroz svoja dva poznata pape iz 16. stoljeća, Lav X. i Klement VII. Obojica su također služili kao de facto politički vladari Rima, Firence i velikih dijelova Italije poznatih kao Papinske države. Bili su velikodušni pokrovitelji umjetnosti koji su naručili remek-djela poput Rafaelovovog Isusuvog preobraženja i Michelangelova Posljednjeg suda. Međutim, njihova se vladavina poklopila s problemima Vatikana, uključujući protestantsku reformaciju Martina Luthera i zloglasnu pljačku Rima 1527. godine.
Lav X. (Giovanni di Lorenzo de' Medici) Zabavni mandat Lava X. bankrotirao je Vatikansku blagajnu i stekao ogromne dugove. Od izbora Lava za papu 1513. do njegove smrti 1521. godine, Firencu su, pak, nadzirali Giuliano di Lorenzo de' Medici, vojvoda od Nemoursa, Lorenzo de' Medici, vojvoda od Urbina i Giulio de' Medici, od kojih je potonji postao papa Klement VII.
Klement VII. (Giulio di Giuliano de' Medici) Nasljedivši zastrašujuće izazove, uključujući protestantsku reformaciju Martina Luthera u sjevernoj Europi; golema borba za moć u Italiji između dva najmoćnija europska kralja, cara Karla V. i Franje I., od kojih je svaki tražio da papa odabere stranu; i osmalijska osvajanja u istočnoj Europi pod vodstvom Sulejmana Veličanstvenog, Klementove probleme pogoršao je sporni razvod engleskog kralja Henrika VIII. i Katarine Aragonske, (tete sveto-rimskog cara Karla V.), što je rezultiralo odvajanjem Engleske od Katoličke crkve; i 1527. godine, uspostavljanje odnosa s carem Karlom V., što je dovelo do nasilne pljačke Rima, tijekom koje je Klement bio zatočen. Nakon bijega iz zatočeništva u Anđeosku tvrđavu, Klement je - s malo ekonomskih, vojnih ili političkih mogućnosti - kompromitirao neovisnost Crkve i Italije udružujući se s Karlom V. 1530. godine, papa je uspio osigurati zaruke kćeri Karla V., Margerete Austrijske, s njegovim izvanbračnim nećakom (navodno njegovim sinom) Alessandrom de' Medicijem. Klement je također uvjerio Karla V. da Alessandra imenuje vojvodom od Firence. Tako je započela vladavina monarha Medici u Firenci, koja je trajala dva stoljeća. mini|Rafaelov Portret Lava X. s kardinalima Giulio de' Medici (poslije papa Klement VII.) i Luigi de' Rossi, njegov rođak (galerija Uffizi, Firenca). Nakon što je osigurao vojvodstvo Alessandra de 'Medicija, papa Clement VII vjenčao je svoju prvu rođakinju Katarinu de' Medici, za sina neprijatelja cara Karla V., francuskog kralja Franjo I. - budućeg kralja Henrika II. To je dovelo do prijenosa krvi Medici, preko Katarininih kćeri, u španjolsku kraljevsku obitelj preko Elisabete od Valoisa i kuće Lorraine preko Claudea iz Valoisa.
1534. godine, nakon duže bolesti, Klement je umro - a s njim i stabilnost Medicijeve "starije" grane. Godine 1535. kardinal Ippolito de' Medici umro je pod nejasnim okolnostima. 1536. godine Alessandro de' Medici oženio se s kćeri Karla V., Margaretom Austrijskom. Međutim, sljedeće ga je godine ubio ogorčeni rođak Lorenzino de' Medici. Smrću Alessandra i Ippolita omogućili su Medicijevoj "mlađoj" grani da vode Firencu. mini|Katarina de' Medici
Nasljedni vojvode i nadvojvode Toskane