Locomotiv GT, skraćeno LGT (nadimkom Loksi), jedan je od najutjecajnijih sastava mađarske rock-glazbe. U imenu grupe, GT je skraćenica za Gran Turismo, koje upućuje na dugo putovanje koje je predstojalo članovima sastava. Porijeklo eponimskog simbola LGT -a nije razjašnjeno: stilizirana parna lokomotiva slijedila je sudbinu sastava kroz čitavu karijeru, pojavljujući se na naslovnicama albuma (jedan od njih i nosi ime 424 – Mozdonyopera, Lokomotivna opera), a na svoj su se oproštajni koncert na budimpeštanskom Zapadnom kolodvoru članovi sastava i dovezli na pravoj parnjači.
Povijest sastava
Počeci (1971-1973.)
LGT je službeno utemeljen 6. travnja 1971. u Budimpešti. Utemeljitelji su mu bili već otprije poznati i uspješni glazbenici, na čelu s Gáborom Presserom, skladateljem i klavijaturistom koji je dotada svirao u grupi Omega. Iz Omege je stigao i bubnjar József Laux i njegova žena Anna Adamis, autorica tekstova, „peta članica LGT-a” i stalna Presserova suradnica. Bas gitaru je svirao Károly Frenreisz, koji se već proslavio u grupi Metro, a solo-gitaru bivši član grupe Hungaria Tamás Barta.
Nastupni koncert održali su u srpnju na pozornici u jednom parku u Budimu, a u kolovozu im se pojavio prvi singl, na kojem su bile pjesme Boldog vagyok (Sretan sam) i Ha volna szíved (Da imaš srca). U listopadu su, zajedno s Tolcsvay Triom, otvorili klub na Vrtlarskom sveučilištu. Zahvaljujući popularnosti koju su stekli pjesmom Ezüst nyár (Srebrno ljeto) u studenome 1971. pozvani su kao počasni gosti na World Popular Song Festival pod pokroviteljstvom Yamahe u Tokiju, te su ondje izveli englesku verziju pjesme Érints meg (Dotakni me). Pjesma je postigla golem uspjeh. Ponovno su izdali singl, s dvjema engleskim pjesmama (Silver Summer i Touch Me, Love Me, Rock Me).
U prosincu 1971. pojavio se prvi album LGT-a, pod naslovom Locomotiv GT. Pred domaćom publikom međutim nisu polučili toliki uspjeh kao u inozemstvu, dijelom i zato što je njihova glazba još bila smatrana eksperimentalnom. Na Zapadu im je karijera s druge strane napredovala, naročito nakon što je suradnik New Musical Expressa, čuvši nastup LGT-a napisao kako „bi nova rock-senzacija mogla stići s Istoka!” („The new rock sensation could come from the East!”). U velikoj mjeri zahvaljujući tomu LGT je u svibnju 1972., kao jedini sastav s europskog kontinenta, otputovao na Great Western Express Festival u engleskom Lincolnu, na kojem su - pod velikim pljuskom - nastupali uz bok takvih legendi glazbe kao što su Genesis, The Beach Boys, Joe Cocker i Faces.
U jesen 1972. pojavio se drugi album, odsviran u Mađarskoj, ali snimljen u Londonu, pod nazivom Ringasd el magad (Uljuljaj se), kao i singl s pjesmama Szeress nagyon (Voli me jako) i Csak egy szóra (Samo za jednu riječ). Tada se pojavila ponuda da LGT uglazbi roman Tibora Dérya pod nazivom Képzelt riport egy amerikai popfesztiválról (Izmišljeni izvještaj o američkom pop-festivalu). Grupa je prihvatila ponudu, ali je Frenreisz, koji se protivio kazališnom angažmanu 1973. istupio iz sastava i osnovao vlastitu grupu, Skorpió. Na njegovo mjesto stigao je Tamás Somló iz Omege. Popfesztivál je ostvario velik uspjeh, prikazan je u pet zemalja.
Doba velikih uspjeha (1973-1980.)
1973. izlazi treći album, sada s već prepoznatljivim Presserovim utjecajem, nazvan Bummm!, koji je konačno donio pravi uspjeh i popularnost LGT-u i u Mađarskoj. Najpoznatije pjesme s tog albuma su: Ringasd el magad (Uljuljaj se), Kék asszony (Plava gospa), Gyere, gyere ki a hegyoldalba (Izađi, izađi na obronak), Ő még csak most tizennégy (Njoj je još samo 14), Vallomás (Priznanje), Miénk itt a tér (Naš je ovo trg). Album je zabranjen. LGT je unatoč tomu zasjenio dotada neprikosnovenu Omegu.
Te godine opet putuju u Veliku Britaniju, gdje nastupaju na televiziji, održavaju koncerte i pripremaju izdavanje ploče. 1974. okrunjuju taj niz tromjesečnom američkom turnejom, koja je najavljivala velik uspjeh: Jimmy Miller, impresario Rolling Stonesa prihvatio je njihove planove za novu ploču na engleskom jeziku. Rad na njoj je međutim naposljetku obustavljen – Narodna Republika Mađarska zabranila je izdavanje ploče – a usto je i Tamás Barta odlučio ne vratiti se kući, nego nastaviti graditi karijeru u inozemstvu. Kao njegova zamjena, iz Generála je stigao János Karácsony, i s njim je već 1975. snimljen četvrti album, Mindig magasabbra (Uvijek naviše). Pored naslovne pjesme, najpoznatije pjesme s tog albuma su sljedeće: Szólj rám, ha hangosan énekelek (Reci mi ako pjevam glasno), Neked írom a dalt (Tebi pišem pjesmu), Álomarcú lány (Djevojka s licem poput sna), Egy elfelejtett szó (Zaboravljena riječ).
Uradak iz 1976. godine bio je, također zabranjeni, dvostruki album pod imenom Locomotiv GT V, na kojem su se našle uspješnice poput A Kicsi, a Nagy, az Arthur és az Indián (Mali, Veliki, Artur i Indijanac), Ha a csend beszélni tudna (Kada bi tišina mogla govoriti), Fiú (Dječače) i Mindenki (Svatko). Ogroman uspjeh bubnjar József Laux mogao je popratiti samo iz inozemstva: otišao je u Sjedinjene Države, gdje je postao ton-majstor. Naslijedio ga je prvo, na turneji po Demokratskoj Republici Njemačkoj Gábor Németh iz Skorpia, zatim, na uspješnoj turneji po Transilvaniji Gábor Szekeres iz grupe Atlasz, te naposljetku mladi János Solti iz grupe Generál, čime je upotpunjena konačna postava.
Album Zene – Mindenki másképp csinálja (Glazba - svatko je radi drugačije) iz 1977. godine ponovno je bio velik uspjeh. Dao je velik broj popularnih pjesama, posebice preko televizijskih nastupa uz pomoć filmskog redatelja Pála Sándora: tada su nastali A Rádió (Radio), Jóbarátok vagyunk (Mi smo dobri prijatelji) u suradnji sa Zoránom Sztevanovityem i Ferencom Demjénom, Mindenki másképp csinálja (Svatko to radi drugačije), Boogie a zongorán (Boogie na klaviru), kao i Egy elkésett dal (Zakašnjela pjesma) u sjećanje na tada preminulog glumca Rudolfa Somogyvárija. Iste godine Gábor Presser, kao prvi predstavnik rock-glazbe, dobiva prestižnu mađarsku glazbenu nagradu Ferenca Erkela, a u pisanju tekstova tada počinje sve veću ulogu igrati Dusán Sztevanovity, brat mađarskog pjevača Zorána. Pored uspjeha, grupa je međutim nailazila i na mnoge neugodnosti: poslije druge turneje po Rumunjskoj zabranjeni su im daljnji nastupi u toj zemlji, a neko vrijeme bilo im je zabranjeno nastupati i u Mađarskoj.
1978. pojavila se dvostruka kompilacija Aranyalbum 1971–76 (Zlatni album 1971-76.), a i album Mindenki (Svatko), na kojem su popularnost zabilježile pjesme Hirdetés (Oglas), Nem adom fel (Ne predajem se), Nézd, az őrült (Gle luđaka) i Mindenféle emberek (Svakovrsni ljudi). 1979. su uspjeli izdati „samo” dvostruki singl, ali su zato sve četiri pjesme s njega postale poznate: Annyi mindent nem szerettem (Toliko toga nisam volio), Pokolba már a szép szavakkal (Kvragu i lijepe riječi), Miénk ez a cirkusz (Ovo je naš cirkus) i Veled, csak veled (S tobom, samo s tobom). 1980. ponovno objavljuju dvostruki album Loksi. To je bio prvi album za koji su članovi sastava dobili tantijeme: iznad 25 000 primjeraka 70 filira po osobi.
Kraj LGT-a? (1980-1987.)
1980. LGT sudjeluje na uspješnoj zajedničkoj turneji s Omegom i Beatriceom. U nizu nastupa na otvorenom, prema mišljenju mnogih, LGT je ostvario svoje najpamtljivije postignuće. 1981. nastupaju u Sovjetskom Savezu, 1982. pak u Bugarskoj.
1982-1983. u suradnji s EMI-jem LGT radi na albumu na engleskom jeziku u legendarnom Abbey Roadu. Mađarska inačica tog albuma izašla je 1982. – iz nekog čudnog razloga pod nazivom Locomotiv GT X. Gábor Presser o tome u svojim memoarima piše:
1983. Kod kuće je dobro. Ploča izlazi i doma, grupa loše zbraja dotada izdane albume i naziva ga LGT X, iako je tek deveti. Sada je ionako svejedno. Izdan je. U preostalom kratkom vremenu grupa se više neće dovesti u numerološki red.
Album međutim nije više ostvario toliku popularnost poput dotadašnjih, iako je pjesma Zenevonat (Glazbeni vlak) postala velikom uspješnicom. 1984. odlaze na jednoipolmjesečnu turneju po Sovjetskom Savezu, gdje ih sveukupno gleda nekih 350 000 gledatelja na koncertima u Lenjingradu, Rigi, Tallinnu i Moskvi. Presser u svojim memoarima piše ovako:
Ogromna masa ljudi, ogromna počast, ogromna zemlja, ogromni stadioni, ogromna količina šampanjca, ogromna nostalgija. Treba ići kući... Doma je jako, jako dobro. Jako dobro. Dobro. Nije dobro. Nekako glazba izlazi iz mode, nešto drugo dolazi, nešto što LGT ne zna.
1984. pojavljuje se prvi mađarski maksi-singl, koji je nosio ime Első magyar óriás kislemez (Prvi mađarski maksi-singl). Nezadovoljstvo skupine samo je poraslo time što su od četiri pjesme čak dvije skoro zabranjene – Kinn is vagyok, benn is vagyok (Unutra sam, vani sam) nekako se ipak uspjela provući kroz cenzuru unatoč prikrivenoj erotici, ali Dalaktika, koja je dobila epitet „buntovničke” nije nikad izašla.
Grupa se priprema za oproštajnu ploču.
Ona se pojavila 1984. i nosila je ime Ellenfél nélkül (Bez suparnika). I ovdje je trebalo mijenjati tekstove, a ni publika, pod utjecajem banalnih uradaka pop-glazbe, nije u punoj mjeri spoznala vrijednost „posljednjeg” djela. Turneje su se prorijedile, posljednji nastup održan je na „ishodištu”, u budimskom Tabánu 2. svibnja 1987. Nakon toga LGT je praktički prestao djelovati: „odlučio je suspendirati se na neodređeno vrijeme, ali bez raspada”. Presser, Karácsony i Somló započeli su solo karijere, Solti je svirao bubnjeve u drugim sastavima. Povremeno su uzajamno surađivali na svojim samostalnim pločama, ali Loksi više nije izdavao albume.
Oproštajni koncerti i dvije nove ploče (1992-)
Nakon sedam i pol godina, počev od 14. svibnja 1992. u zgradi budimpeštanskog Zapadnog kolodvora deseci tisuća gledatelja pojavili su se na oproštajnom koncertu LGT-a – odnosno, na koncertima, jer su obje generalne probe privukle ogroman interes, tako da su održana još i dva dodatna koncerta. Nakon toga su svi vjerovali da se nakon pet oproštajnih koncerata LGT konačno povukao s mađarske glazbene scene. Međutim, tomu nije bilo tako.
1997. se neočekivano pojavio novi album, pod nazivom 424 – Mozdonyopera (424- Lokomotivna opera). Nastanak albuma može se zahvaliti slučajnosti. Stari prijatelj grupe, redatelj Pál Sándor pripremao je film o LGT-u, pod nazivom Volt 1x1 zenekar (Bio jednom jedan sastav), i tijekom priprema za snimanje potražio članove koji su ušli u studio i od radosti zajedničke svirke počeli pisati nove skladbe. Njih je međutim bilo previše za program filma, tako da je to omogućilo nastanak nove ploče, koja je u odnosu na dotadašnje bila ponešto melankoličnija, „odraslija”. Pripreme su u najvećoj tajnosti obavljene u Mađarskoj, CD-i su snimani u inozemstvu.
1999. legendarna grupa nastupa pred 200 000 ljudi na koncertu koji je organizirala tvrtka mobilne telefonije Westel Kapcsolat. 2002. na Óbudai-szigetu održan je cjelodnevni LGT-festival, na kojem su izvođeni isječci iz Popfesztivála, kao i jedan balet na glazbu LGT-a. 2002. je grupa obradovala publiku još jednim iznenađenjem, novim studijskim albumom, pod imenom A fiúk a kocsmába mentek (Dečki su otišli u krčmu).
7. kolovoza 2007. LGT su nastupili na nultom danu Sziget Fesztivála, pred otprilike 40 tisuća ljudi, ali prema izjavama članova, nema planova za izdavanje nove ploče.
LGT u inozemstvu
1971. studeni – Japan, Tokijo, Yamaha-festival (World Popular Song Festival). Posebna nagrada za Touch Me, Love Me, Rock Me
1972. 26-29. svibnja – Velika Britanija, Lincoln, Great Western Express Festival Grupa putuje na nastup u Švedsku, u Sundsvall, ali su zbog nedostatka radne dozvole deportirani već istog dana.
1973. travanj – poljska turneja svibanj – NjDR, Berlin: snimanje singla srpanj-kolovoz – Velika Britanija, London, Ally Pally Festival, pa Svjetski susret mladih u Istočnom Berlinu kolovoz – Poljska, festival u Sopotu rujan – čehoslovačka turneja 22. listopada–30. studenog – Velika Britanija, London, radovi na ploči u suradnji s CBS-om prosinac – nova turneja po Poljskoj