mini|desno|300px|Spomen ploča na Kući spaljenih. U Lovreću, 22. srpnja 1943. se dogodio pokolj nad više od stotinu stanovnika. Pokolj su počinili pripadnici nekoliko stotina talijanskih fašista iz divizije "Bergamo", skupa sa stotinjak kninskih četnika pod vodstvom Momčila Đujića te oko stotinu (pretežito vojvođanskih) Nijemaca, s kojima su bili i vojvođanski Srbi (SS-ova divizija Prinz Eugen).
Događaji su povezani s velikom vojnom operacijom sila Osovine protiv narodnooslobodilačkog pokreta na području Biokova i Mosora.
Pozadina Početkom srpnja 1943. neprijateljske snage pokrenule su veliku ofenzivu protiv partizanskih jedinica na području Biokova i Mosora. Operacija je započela 10. srpnja 1943., a sudjelovalo je oko 18 bataljuna, među kojima 15 talijanskih, jedan njemački te dva ustaško-domobranska bataljuna, ukupno između 15.000 i 20.000 vojnika. Cilj operacije bio je uništenje štabova i jedinica NOV Hrvatske te hvatanje i internacija muškaraca sposobnih za borbu u dobi od 15 do 55 godina.
Sukobi i represija Tijekom borbi između partizanskih jedinica i snaga Osovine poginulo je više desetaka boraca na obje strane. Nakon što neprijateljske snage nisu ostvarile planirane ciljeve, uslijedile su represivne mjere nad civilnim stanovništvom i zarobljenim partizanima.
U operacijama su sudjelovali pripadnici talijanske divizije „Bergamo”, njemačke SS divizije „Prinz Eugen”, četničke postrojbe te ustaške snage. U Imotskom kotaru ubijeno je 112 osoba povezanih s antifašističkim pokretom. U samom Lovreću zapaljeno je 24 civila u jednoj obiteljskoj kući.
U tom pokolju ubijeno je pedesetak civila (nekoliko iz susjednih sela) i 60 partizana (Mosorski partizanski odred). Od toga su četnici, fašisti i SS-ovci spalili civile u kući Mate Frankića, njih 22. Neki su iskočili iz goreće kuće pokušavši se spasiti, ali su ih vojnici bacali natrag u zapaljenu kuću.
Pokolj su četnici, SS-ovci i talijanski fašisti izveli nad Hrvatima kod Pere Olujića kuće, kod braće Olujić te pred kućom Marinkice Petričevića.
Zgrada u kojoj se dogodio ovaj zločin naziva se Kuća spaljenih.
Na zapovijed talijanskog zapovjednika u Lovreću su ustaško-domobranske postrojbe strijeljale 40 zarobljenih partizana. Tijekom operacija internirano je oko 700 ljudi, a spaljeno je oko stotinu stambenih kuća u selima Biokovske kose i uz cestu Lovreć – Aržano.
Slična razaranja zabilježena su i na području makarskog kotara, gdje su strijeljana 52 civila, internirano 878 ljudi te spaljeno 688 kuća i 841 gospodarski objekt. Tijekom operacije opljačkana je i velika količina hrane te stoke iz lokalnih sela.
Poginuli borci U borbama na području Lovreća poginuli su borci iz 1. mosorskog bataljona i 2. sinjskog bataljona. Među njima su bili Ante Aljinović, Jakov Bilić, Ante Bonacin, Fabijan Božiković, Aco Borić, Luka Dević, Marko Dragičević, Nikola Jakšić, Jozo Jelinić, Ivan Kovačević, Tonka Kragić-Marinić, Frane Kragić-Marinić, Marko Kruščević, Tadija Mamuzić, Milka Marušić-Meštrović, Slavica Markić, Jakov Munivrana, Ante Muše, Drago Mužinić, Franjo Omrčen-Ceko, Josip Ordulj, Štipan Plavša, Štipan Poljak, Šimun Tokić, Marko Vrkić, Šimun Vučić, Ante Zec, Vinko Zečić i Jozo Zuro, te drugi borci iz partizanskih jedinica.
Sjećanje Na području Lovreća podignut je spomenik poginulim borcima narodnooslobodilačke borbe te kosturnica boraca Cetinskog partizanskog odreda. Spomen-obilježja služe kao mjesto komemoracija i obilježavanja stradanja stanovništva Lovreća i Imotske krajine tijekom Drugog svjetskog rata.
Izvori
Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu Lovreć Lovreć Kategorija:Četnički pokolji u Drugom svjetskom ratu Kategorija:Lovreć Lovreć Kategorija:Hrvatsko-talijanski odnosi