SFR Jugoslavija je sudjelovala na Eurosongu 26 puta. Debitirala je 1961. i natjecala se svake godine do 1991., osim 1977., 1978., 1979., 1980. i 1985. Bila je jedina socijalistička država koja je sudjelovala na natjecanju. Godine 1979. kada se natjecanje održalo u glavnom gradu Izraela, Jeruzalemu, beogradski je režim zbog protivljaenja židovskoj državnosti i suradnje s PLO-om bojkotirao natjecanje.

Jugoslaviju su tijekom godina predstavljali izvođači iz 5 od 8 republika i autonomnih pokrajina koje su je činile. Bili su iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije i Srbije. Jedino Makedonija nije imala predstavnika, kao ni predstavnici Kosova, niti Vojvodine. Izvođači iz Hrvatske bili su najuspješniji jer su pobijedili na 13 od 26 lokalnih jugoslavenskih natjecanja.

Jugoslavija je pobijedila na Pjesmi Eurovizije 1989. Prema pravilima natjecanja, Eurosong se 1990. održao u glavnome gradu Hrvatske — Zagrebu.

Popis predstavnika godina predstavnik naslov pjesme plasman 1961. Ljiljana Petrović Neke davne zvezde 8. mjesto 1962. Lola Novaković Ne pali svetla u sumrak 4. mjesto 1963. Vice Vukov Brodovi 11. mjesto 1964. Sabahudin Kurt Život je sklopio krug 13. mjesto 1965. Vice Vukov Čežnja 12. mjesto 1966. Berta Ambrož Brez besed 7. mjesto 1967. Lado Leskovar Vse rože sveta 8. mjesto 1968. Luciano Capurso & Hamo Hajdarhodžić (Dubrovački trubaduri) Jedan dan 7. mjesto 1969. Ivan & 3M Pozdrav svijetu 13. mjesto 1970. Eva Sršen Pridi, dala ti bom cvet 11. mjesto 1971. Kićo Slabinac Tvoj dječak je tužan 14. mjesto 1972. Tereza Kesovija Muzika i ti 9. mjesto 1973. Zdravko Čolić Gori vatra 15. mjesto 1974. Korni grupa Moja generacija 12. mjesto 1975. Pepel in kri Dan ljubezni 13. mjesto 1976. Ambasadori Ne mogu skriti svoju bol 17. mjesto 1981. Seid Memić – Vajta Lejla 15. mjesto 1982. Aska Halo Halo 14. mjesto 1983. Danijel Popović Džuli 4. mjesto 1984. Vlado Kalember & Izolda Barudžija Ljubavna priča No.1 / Ciao, Amore 18. mjesto 1985. Zorica Kondža Pokora Odustajanje zbog obilježavanja smrti Josipa Broza Tita. Na natjecanju nisu sudjelovali predstavnici TV Beograd i TV Priština. 1986. Doris Dragović Željo moja 11. mjesto 1987. Novi fosili Ja sam za ples 4. mjesto 1988. Srebrna krila Mangup 6. mjesto 1989. Riva Rock Me 1. mjesto 1990. Tajči Hajde da ludujemo 7. mjesto 1991. Baby Doll Brazil 21. mjesto

1961. Prvo sudjelovanje druge Jugoslavije na Eurosongu dogodilo se 1961. godine. Nastupila je pjevačica iz Novog Sada, Ljiljana Petrović. U vrijeme prvog nacionalnog izbora Ljiljana se nalazila u Ljubljani (Slovenija), gdje je snimala svoj singl za izdavačku kuću Jugoton (danas Croatia Records). Tekst je napisao je Miroslav Antić. Osvojila je 8. mjesto s dobivenih 9 bodova.

1962. Sljedeće godine predstavnik Jugoslavije bila je Lola Novaković, pjevačica iz Beograda, koja je s pjesmom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mjesto (deset bodova). Pjesmu je na tekst Dragutina Britvića skladao Jože Privšek.

1973. Jedanaest godina kasnije, 1973., Jugoslaviju u Luksemburgu predstavlja Zdravko Čolić s pjesmom Kemala Montena "Gori vatra". nije uspio zapaliti Osvojio je pretposljednje, 15. mjesto, sa 65 bodova.

1974. Dvanaesto mjesto na 1974. osvojila je "Korni grupa" s pjesmom "Moja generacija 1942." To je bila pobjednička pjesma opatijskog festivala koji je istovremeno bio i nacionalni izbor za jugoslavenskoga predstavnika na Pjesmi Eurovizije.

1976. Pjesmu "Ne mogu skriti svoju bol" kojom je sastav "Ambasadori" iz Bosne i Hercegovine predstavljala Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1976. skladao je Slobodan Vujović na tekst Slobodana Durašovića. Osvojila je pretposljednje, 17. mjesto, s deset osvojenih bodova. Loš plasman grupe Ambasadori bio je razlog stanke od pet godina u jugoslavenskim sudjelovanjima na Eurosongu.

1982. Beogradski sastav "Aska" pobijedio je 1982. u Ljubljani gdje se održavao nacionalni izbor za Pjesmu Eurovizije. Na tekst Mire Zeca, pjesmu je uglazbio Aleksandar "Sanja" Ilić. Grupu "Aska" činili su Izolda Barudžija, Snežana Mišković i Snežana Stamenković.

Pjesma "Halo, halo" osvojila je 14. mjesto, a bila je prva jugoslavenska kompozicija koja je od nekog žirija dobila maksimalnih 12 bodova, u ovome slučaju švedskog.

1983. Crnogorac Danijel Popović kao predstavnik TV ZagrebaVuletić, Dean:"Chapter 8: The socialist star: Yugoslavia, Cold War Politics and the Eurovision Song Contest" u: Raykoff, Ivan; Tobin, Robert Deam. A Song for Europe: Popular Music and Politics in the Eurovision Song Contest. Burlington, Vermont: Ashgate Publishing, 2007., str. 92. (83-98.) . Preuzeto 2009-12-05. (danas HRT-a) pobijedio je na domaćemu izboru i predstavljao je Jugoslaviju 1983. Na tekst Marija Mihaljevića, glazbu za pjesmu "Julie" (Džuli) skladao je sam Danijel. U München je ispraćen oštrim kritikama da mu je pjesma plagijat popularnog Shakina Stevensa.

Popović je osvojio 4. mjesto i 125 bodova i ponovio dotadašnji najveći uspjeh koji je postigla Lola Novaković dvadeset i jednu godinu ranije. Pet žirija je jugoslavenskomu predstavniku dodijelilo maksimalni broj bodova.

1984. Sljedeće godine, TV Titograd pobjeđuje na nacionalnom izboru s pjesmom "Ljubavna priča broj 1" koju su u Skoplju izveli Izolda Barudžija i Vlado Kalember. Na Eurosongu 1984. pjesma crnogorskog autorskog tendema Slobodana Bučevca i Milana Perića izvedena je pod naslovom "Ćao amore", i završila pretposljednja (16 bodova). Zbog slobodnijih scena snimanih na crnogorskom primorju, spot je cenzuriran i zabranjen za prikazivanje na nacionalnoj turskoj televiziji.

1985. Izabrana je bila Zorica Kondža s baladom "Pokora", no Jugoslavija je odustala zbog obilježavanje pete godišnjice smrti Josipa Broza Tita.

1991. Zadnja predstavnica Jugoslavije na Euroviziji bila je Dragana Šarić ili Bebi Dol (engl. Baby Doll) sa skladbom "Brazil". Ovu su pjesmu skladali Slobodan Marković i Zoran Vračević, a tekst je napisala sama Dragana Šarić.

Nacionalni izbor Jugovizije te se godine održavao u Sarajevu i to 9. ožujka koji će ostati upamćen kao nadnevak prvih oporbenih prosvjeda protiv vladavine Slobodana Miloševića, na pokliče ništa manje prema Hrvatskoj ratoborna Vuka Draškovića. Dok su tenkovi na ulicama glavnog grada razbijali prosvjede, Bebi Dol u četvrtom pokušaju pobijedila je na Jugoviziji. Predstavnici Slovenije i Hrvatske optuživali su da je pobjeda Bebi Dol posljedica neprincipijelnog glasovanja triju srpskih žirija (TV Beograd, TV Priština i TV Novi Sad).

Predstavnici HTV-a na Jugoviziji u Sarajevu bili su Ivana Banfić sa skladbom Daj povedi me koja je aranžmanom odnosno žanrovski bila producirana u plesnoj glazbi acid-housea karakterističnoj za to doba, zatim Tedi Spalato sa skladbom Gospode moj, te Danijel Popović sa skladbom Ma daj obuci levisice, koji je završio kao drugoplasirani, sa samo 2 boda manje od prvog mjesta.

Negativne okolnosti pratile su sudjelovanje Bebi Dol na Pjesmi Eurovizije u Rimu. Nekoliko dana prije održavanja festivala počeli su prvi oružani sukobi u Hrvatskoj. Bebi Dol je prema ždrijebu nastupala prva. Jedino je žiri Malte jugoslavenskoj skladbi dodijelio jedan bod što je bilo dovoljno za pretposljednje mjesto.

Povezani članci Hrvatska na Pjesmi Eurovizije Slovenija na Pjesmi Eurovizije Kosovo na Pjesmi Eurovizije Bosna i Hercegovina na Pjesmi Eurovizije Srbija na Pjesmi Eurovizije Crna Gora na Pjesmi Eurovizije Makedonija na Pjesmi Eurovizije Srbija i Crna Gora na Pjesmi Eurovizije

Izvori

Kategorija:Države na Pjesmi Eurovizije Kategorija:Povijest druge Jugoslavije Kategorija:Jugoslavenska glazba