Taškent (uzbečki: Toshkent, tj. „kamena gradina” od uzbečkog taš za „kamen” i kand/kent za „grad/utvrda”) je glavni grad Uzbekistana i istoimene, Taškentske pokrajine (Toshkent Viloyati); najveća metropola u središnjoj Aziji s preko 3,1 milijun stanovnika (2025.). Leži u sjeveroistočnom dijelu zemlje, na visini od 440 do 480 m, u dolini rijeke Čirčik (porječje Sir-Darje).Taškent, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 14. kolovoza 2026.
U prošlosti je bio poznat i kao Čač (Šaš) i Binkent i bio je važno mjesto na Putu svile; mjesto križanja kultura, dobara i ideja više od dva tisućljeća (Taškent je 2009. godine proslavio 2200 godina povijesti). Sve do 1865. gradski je prostor bio ograničen na staru, zidinama omeđenu i nepravilno građenu jezgru s približno 70.000 stanovnika. Planski izgrađen novi dio grada s prostranim zelenim površinama podignut je istočno od starog Taškenta. Poslije jakog potresa 1966. godine obnovljen je i proširen po urbanističkom planu iz 1970. godine (Modernistički Taškent). Glavni javni prostori grada i njihove građevine predstavljaju integraciju modernističkih principa urbanizma s lokalnim klimatskim, seizmičkim i kulturnim uvjetima. Zbog toga je „modernistička arhitektura Taškenta” upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2026. godine.Tashkent Modernist Architecture. Modernity and Tradition in Central Asia, službene stranice UNESCO-a Pristupljeno 14. kolovoza 2026.
Istočno i sjeveroistočno od Taškenta, oko 200 km od središta grada, nalazi se još jedna svjetska baština, Zapadni Tanšan koji je „raznolik krajolik iznimno bogate bioraznolikosti”.Western Tien-Shan na UNESCO-ovim službenim stranicama Pristupljeno 14. kolovoza 2026..
Zlatno doba Taškent proživljava u SSSR-u kao glavni grad Uzbečke Sovjetske Socijalističke Republike (4. grad u SSSR-u), a i sada se razvija. Danas je Taškent glavno gospodarsko (ostvaruje 20% BDP-a zemlje), kulturno i prometno središte zemlje, među najvećima u srednjoj Aziji.
Zemljopis lijevo|mini|Satelitska snimka Taškenta 2010. god. Taškent se nalazi na sjeveroistoku Uzbekistana, u neposrednoj blizini granice s Kazahstanom (granica prolazi gradskim predgrađima, čak postoje predgrađa koja se nalaze u Kazahstanu). U sovjetskom razdoblju su granice među republikama povlačene na neobičan način, te to otežava funkcioniranje današnjih samostalnih država. Grad se prostire na površini od 334,8 četvornih kilometara (nešto više od trećine veličine Berlina). Grad se nalazi na nadmorskoj visini od otprilike 455 metara u dolini rijeke Čirčik, pritoci Sir-Darje, zapadno od planina Tanšana. Sir-Darja je jedna od najvažnijih rijeka srednje Azije i glavni centar naseljenosti i gospodarstva u stepskoj klimi.
Klima je kontinentalna stepska (snježno-šumska klima) koju odlikuju topla ljeta, hladne zime i vrlo malo padalina. Prosječna godišnja temperatura je oko 13,5 °C. Ljeti temperature rastu iznad 35 °C (mogući su i toplinski valovi koji traju nekoliko dana i dosežu 44 °C, kao u srpnju 2022.). Zimi temperature padaju znatno ispod nule. Prosječna godišnja količina oborina iznosi približno 418,8 mm, a većina oborina padne između studenog i ožujka. Srednja Azija inače ima malo padalina zbog velike udaljenosti od mora (jake kontinentalnosti).
Povijest lijevo|mini|Veleposlanici iz Čača na prijamu kod kralja Varhumana od Samarkanda oko 650. god. U predislamskom razdoblju je na prostoru Taškenta postojao grad koji se zvao Čač (arapski Šaš) ili Čačkand i bio je jedan od razvijenijih srednjoazijskih gradova. U kineskim izvorima spominje se od 2. do 1. st. pr. Kr. pod imenom Ju-ni. Smatra se da je grad nastao u razdoblju 5. – 3. st. pr. Kr. Tijekom stoljeća je funkcionirao kao trgovački centar između raznih turkijskih plemena koja su živjela u srednjoj Aziji. Bio je značajna postaja na jednom od tzv puteva svile između Azije i Europe. Bio je pod vlašću Prvog turskoga Kanata (6.–7. st.) i u 7. st. je Čač bio središte regije koja okuplja 30 manjih naselja. Slavni kineski hodočasnik Xuanzang prošao je kroz Taškent i Samarkand oko 631. godine tijekom svog putovanja u Indiju u potrazi za svetim budističkim rukopisima. Početkom 8. stoljeća osvajaju ga Arapi i do 9. stolječa njime vlada Omejidski Kalifat. U to vrijeme su stanovnici grada prešli na islam.
U 9. st. je postao dio države Samanida porijeklom iz Perzije i zvao se Bikent (perzijski naziv). Koncem 10. st. osvaja ga Karahanidski Kanat, ali zadržava iznimnu autonomiju, pa čak i osniva svoj zasebni kanat 1178. godine. Od 11. st. se grad naziva Taškand („kameni grad”). God. 1219. grad je razorio Džingis-kan. Kasnije se ponovno rodio pod Timuridima (15. st.) i Šajbanidima koji su ih naslijedili od 1507. godine (Buharski Kanat), vodeći značajno razdoblje neovisnog postojanja, posebno pod vladavinom Babura. lijevo|mini|Ruski Taškent oko 1910. Od 1809. je Taškent dio Kokandskog Kanata i bio je jedan od najvećih i najbogatijih gradova srednje Azije s oko 100.000 stanovnika. Postao je središte trgovine Rusa i naroda srednje Azije. S vremenom sve više jača ruski utjecaj u tom prostoru. Od 1865. je Taškent službeno dio Ruskog Carstva i postao je glavni grad generalne gubernije Ruski Turkestan. Pod ruskom upravom se grad posebno razvija kao centar srednje Azije. Grad je tada doživio masivan priljev migranata raznih nacionalnosti Carstva, privučenih blagom klimom ove novoosvojene istočne regije. Taškent je tako bio podijeljen na novi, zeleni i europski grad (ruski) i stari, tradicionalni i prašnjavi grad (autohtoni). Na granici između novog i starog grada, s obje strane starog Anhor kanala, razvio se moderni centar Taškenta, okružen upravnim zgradama i javnim zgradama, posebno oko Katedralnog trga (danas Trg neovisnosti). Godine 1901. taškentski tramvaj prvi put je vozio u centru grada. lijevo|mini|Trg neovisnosti 1998. Nakon dolaska komunista na vlast i uspostave SSSR-a je Taškent postao glavni grad Turkestanske Autonomne Sovjetske Republike koja se 1924. razdvojila na više sovjetskih republika, a Taškent je postao dio Uzbečke Sovjetske Socijalističke Republike. Pod sovjetskom vlašću se grad brzo industrijalizira, posebno tijekom 2. svj. rata kad su tamo premještene tvornice iz ratom pogođenih prostora. U grad se naseljavaju brojni doseljenici, posebno okolna nomadska plemena (SSSR je zabranio nomadizam), te broj stanovnika vrlo brzo raste. Taškent je građen kao tzv. „model tipičnog sovjetskog grada”. God. 1966. je grad pogodio katastrofalan potres, ali je do 1970. većim dijelom obnovljen. Prometnice su reorganizirane, ulice su proširene, parkovi su prošireni, a izgrađena je podzemna željeznica i stambeni neboderi. Širenje stambenih područja nastavilo se i u 1980-ima, a izgrađeni su trgovački centri u sovjetskom stilu i svečana dvorana (Palača narodnog prijateljstva).Stronski 2010., str. 271. i dalje. Taškent je bio najvažnija baza Sovjetske vojske izvan Afganistana tijekom sovjetsko-afganistanskog rata. God. 1990. Taškent je bio četvrti grad po veličini u SSSR-u.
Nakon raspada SSSR-a 1991. Taškent postaje glavni grad nezavisnog Uzbekistana. Grad se brzo mijenja i uklanjaju se socijalistički simboli, te se grade moderne građevine.
Dana 16. veljače 1999. izvedeni su islamistički bombaški napadi na predsjednika Islama Karimova u Taškentu.
Stanovništvo
mini|Prodavač kruha na tržnici u Taškentu Broj stanovnika Taškenta prvi je put premašio milijun u 1960-ima, 2017. dosegao je 2,4 milijuna, a 2024. dosegao je 3 milijuna stanovnika. Početkom 2026. godine Taškent je imao otprilike 3.178.000 stanovnika, što ga čini četvrtim najvećim gradom bivšeg SSSR-a, nakon Moskve, Sankt Peterburga i Kijeva.
Prema podacima uzbekistanskog Nacionalnog odbora za statistiku, demografska struktura stanovništva Taškenta u 2021. godini bila je sljedeća:
84,4 % – Uzbeci 4,9 % – Tadžici 2,4 % – Kazasi 2,2 % – Karakalpaci 2,1 % – Rusi 4,1 % – ostale etničke pripadnosti.Опубликованы данные об этническом составе населения Узбекистана (Objavljeni podaci o etničkom sastavu stanovništva Uzbekistana), Gazeta.uz, 20. kolovoza 2021. (uzb.) Pristupljeno 14. kolovoza 2026.
Godina Broj stanovnikaWorld Urbanization Prospects - Population Division - United Nations, 2018. Pristupljeno 14. kolovoza 2026. 1897.155.673 1950.755.000 1960.964.000 (+ 2,89 %) 1970.1.403.000 (+ 3,87 %) 1980.1.818.000 1990.2.100.000 Godina Broj stanovnika 2000.2.135.000 2010.2.244.000 2017.2.435.000 2021.2.694.400 (+ 4,77 %) 2024.3.095.000 2025.3.164.030
Uprava mini|Oliy Majlis, Parlament Uzbekistana mini|Trg neovisnosti 2025.
Taškent je podijeljen na 11 distrikta (tumana): Nr. Tuman Površina(km²) Stanovništvokerung(01.01.2020.) stan/km² 1 Bektemir 21,91 34.829 1.590 2 Chilonzor 30,28 248.143 8.195 3 Yashnobod 37,40 241.812 6.466 4 Mirobod 16,72 138.009 8.254 5 Mirzo Ulugʻbek 37,49 275.531 7.349 6 Sirgʻali 51,87 195.760 3.774 7 Shoyhontohur 26,99 340.707 12.623 8 Olmazar 33,74 365.435 10.831 9 Uch Tepa 28,23 272.537 9.654 10 Yakkasaroy 14,09 118.854 8.435 11 Yunusobod 41,38 340.051 8.218 1–11 Taškent 340,10 2.571.668 7.562
Znamenitosti
Taškent ima mnogo kulturnih znamenitosti iz islamskog i sovjetskog razdoblja. U starom dijelu grada sačuvani su spomenici islamske arhitekture: medrese Kukeldaš (16. st.) i Barak-hanova (16. st.), džamije (džamija Telyashayakh) i mauzoleji (mauzolej kana Yunusa, Kafol Šošijev, Zangi Otov i dr.) i tržnica Chorsu Bazar iz 15. i 16. st. Od ruskih spomenika značajan je Trg nezavisnosti, najveći trg u bivšem SSSR-u, te ruska carska palača (dinastije Romanov).
Poslije jakog potresa 1966. godine, istočno od starog Taškenta, obnovljen je i proširen novi dio grada s prostranim zelenim površinama (Modernistički Taškent). Ovo područje uključuje muzeje, izložbene dvorane, stambene komplekse, kulturne institucije, te znanstvene i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske izgradnje. Zbog toga je „modernistička arhitektura Taškenta” upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2026. godine.
Oko 20 km sjeverno od Taškenta nalaze se termalni izvori (57 °C) s lječilištem.
Obrazovanje i kultura
mini|Državni muzej povijesti iz 1970. Među sveučilištima i mnogim drugim visokoškolskim ustanovama ističu se Nacionalno uzbekistansko sveučilište (osnovano 1918.), Taškentsko državno ekonomsko sveučilište (osnovano 1931.) i Akademija znanosti Uzbekistana (osnovana 1943.). Tu je osnovan i velik broj znanstvenoistraživačkih instituta. Od mnogobrojnih muzejsko-galerijskih ustanova ističu se Povijesni muzej naroda Uzbekistana, Prirodoslovni muzej, Muzej lijepih umjetnosti i Muzej Timurida.
Gospodarstvo
Taškent je glavno gospodarsko (ostvaruje 20% BDP-a zemlje) središte zemlje, među najvećima u srednjoj Aziji (otprilike 34.500 tvrtki). Razvoj industrije započeo je 1920-ih i 1930-ih, a osobito je bio jak od II. svjetskog rata (preseljenje industrije iz europskog dijela Rusije). Jaka je strojogradnja (traktori (Taškenski traktorni zavod, TMZ), industrijski strojevi), elektrotehnička (O'zkabel), elektronička, kemijska, farmaceutska industrija, proizvodnja automobila, svile, pamuka, tekstilnih i prehrambenih proizvoda (ulje, riža). Trgovačke i uslužne tvrtke čine 67 % gospodarskog proizvoda. Ovdje se nalazi i nacionalna burza, Taškentska burza.
Promet mini|Novi južni kolodvor. Grad je čvorište na srednjoazijskoj željezničkoj mreži. Transaralska željeznica iz Orenburga i Transkaspijska željeznica iz Turkmenbašija završavaju na glavnom željezničkom kolodvoru u Taškentu. Na jugoistoku grada izgrađena je nova južna stanica za promet na velike udaljenosti koja grad povezuje s Kazahstanom, Tadžikistanom i Rusijom, kao i s drugim većim uzbekistanskim gradovima poput Samarkanda, Buhare i Termeza.