GruzijaGruzija. Hrvatski jezični portal. Preuzeto 8. prosinca 2013. (gruzijski საქართველო) država je u južnom Kavkazu, na sjeveroistoku Crnog mora. Na sjeveru i sjeveroistoku graniči s Rusijom, na jugu s Turskom, Armenijom, i Azerbajdžanom. Gruzija je članica Vijeća Europe, OESS-a, Eurocontrol-a i ODER-a. Gruzija trenutačno radi na tome da postane punopravna članica NATO-a.
Gruzija je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza unutar granica Gruzijske SSR. Josif Staljin, pravim imenom Ioseb Džugašvili, sovjetski vođa od 1928. do 1953. bio je podrijetlom Gruzijac. Nakon osamostaljenja 1991. godine, Gruzijom je vladao Eduard Ševardnadze, no 2003. Revolucija ruža ga je svrgnula, a za predsjednika je imenovan Mihail Saakašvili. Nakon Revolucije ruža, pokrenuto je niz reformi s ciljem jačanja vojnih i gospodarskih potencijala države. Gruzija je pružila vrijednu potporu NATO-vim operacijama u Kosovu i Afganistanu, te protuterorističkim operacijama podmorskog nadzora u Sredozemlju.NATO relations with Georgia
Gruzijci koji čine većinu stanovništva tradicionalno pripadaju autokefalnoj Gruzinskoj pravoslavnoj Crkvi. Gruzijski jezik je član južnokavkaske jezične skupine, nepovezane s indoeuropskom ili altajskom skupinom kojima pripadaju jezici susjednih država. Gospodarstvo Gruzije temelji se uglavnom na poljoprivredi (agrumi, čaj, vinogradarstvo) i crnomorskom turizmu.
Povijest Još od vremena Antike na području Gruzije postojala su moćna i nezavisna kraljevstva. Kraljevine Kolhida i Iberija su još u 4. stoljeću primile kršćanstvo, pa se Gruzija može uvrstiti među najstarije kršćanske zemlje na svijetu. Svoj najveći uspon gruzijska država doživjela je tijekom 11. i 12. stoljeća, pogotovo u vrijeme vladavine kralja Davida IV. i kraljice Tamare. Početkom 19. stoljeća gruzijske države dolaze pod vlast Rusije, a 1921. godine Gruzija postaje dijelom SSSR-a kao Gruzijska SSR. Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, Gruzija postaje samostalna država, a razdoblje tranzicije ka kapitalističkom i demokratskom društvu tijekom 1990.-ih godina bio je praćen velikim ekonomskim problemima i oružanim sukobima u Južnoj Osetiji i Abhaziji. Razdoblje kriza i sukoba privremeno je okončano Revolucijom ruža u studenom 2003. godine, u kojoj je smijenjen tadašnji predsjednik Eduard Ševardnadze. Početkom kolovoza 2008. godine, u Južnoj Osetiji je došlo do sukoba države s lokalnim vlastima u koje se umiješala i Rusija, a koji su okončani odcjepljenjem Južne Osetije i Abhazije od Gruzije.
Prapovijesna Gruzija
Teritorij današnje Gruzije naseljen je Homo erectusima još od paleolitika. Pisana povijest datira prva proto-gruzijska plemena još u 12. stoljeće prije nove ere.
Arheološki nalazi i reference u antičkim izvorima otkrivaju elemente ranih političkih i državnih formacija koje karakterizira napredna metalurgija i i zlatarske tehnike koje datiraju iz 7. stoljeća prije Krista i ranije. U stvari, rana metalurgija počela je u Gruziji tijekom 6. tisućljeća prije Krista, povezana je sa Shulaveri-Shomu kulturom.
Antičko doba U grčkoj mitologiji, Kolhida je bilo mjesto gdje su Jazon i Argonauti tražili zlatno runo, prema epskoj priči "Argonautika" Apolonija Rođanina. Spominjanje zlatnog runa u mitu možda proizlazi iz prakse korištenja runa pri prosijavanju zlatne prašine iz rijeke."Christianity and the Georgian Empire" (early history) Library of Congress, March 1994, webpage:LCweb2-ge0015. Kolhida je bila poprište Lazičkog rata (Kolhidskog rata), gdje su se sukobili Bizant i Sasanidsko Perzijsko Carstvo.
U vremenu od 653. do 333. pr. Kr. uspjele su se obraniti od pokušaja osvajanja Medijskog Carstva, Perzijskog Carstva, a pred kraj 3. st. pr. Kr. i od napada Aleksandra Velikoga. Iberija i Kolhida su se oduprijele i napadima ostalih helenističkih vladara, iako je utjecaj grčke kulture i jezika izražen u naseljima kraljevstva Kolhide, dok u gradovima kraljevstva Iberije je prevladao aramejski jezik. U vremenu od 2. st. pr. Kr. do 2. st. Gruzija je bila središte borbi Rimskog Carstva, moćnog kraljevstva Armenije i kratkovječnog Kraljevstva Pont.
Godine 189. pr. Kr. kraljevstvo Armenije osvojilo je više od polovice Iberije, a vladar Mitridat VI. od Ponta između 120. pr. Kr. i 63. pr. Kr. osvojio je cijelo kraljevstvo Kolhidu i pripojio ga Pontu. Kraljevstvo Armenije i Kraljevstvo Pont šire se na račun teritorija Rima, zbog čega rimska vojska 65. pr. Kr. pod generalom Pompejem napad Iberiju (zbog dobrih odnosa s Armenijom), Armeniju i Pont, uzimajući velik dio teritorija natrag. Rimljani osvojeno područje kraljevstva Kolhide stavlja pod svoju upravu kao rimsku provinciju, Kraljevstvo Pont je potpuno razoreno, a Iberia se uspjela održati. Ipak 19 godina (36. pr. Kr.) kasnije u novom pohodu Rimljani prisiljavaju iberijskog kralja, da im se pridruži u vojnom pohodu protiv Albanije (na Kavkazu).
mini|250px|desno|Države Iberija i Kolhida.
Nakon što je Rimsko Carstvo osvojilo Kavkaz 66. godine od Partskog Carstva,<ref>Philip Johnston [https://books.google.nl/books?id=TwNiFW7I06gC&pg=PA147&dq=parthians+roman+arch+rival&hl=nl&sa=X&ei=dPhXVZLrNaLn7gaQjoHgCA&ved=0CCcQ6AEwAQ#v=onepage&q=parthians%20roman%20arch%20rival&f=false IVP Introduction to the Bible: Story, Themes and Interpretation] Inter-Varsity Press, 2006 p 147</ref> gruzijsko kraljevstvo, s prekidima je klijentska država Rimskog Carstva i saveznika za gotovo 400 godina.Ronald Grigor Suny. Armenia, Azerbaijan, and Georgia - "Christianity and the Georgian Empire". DIANE Publishing, Apr 1, 1996, p. 158 Od 1. stoljeća štovana su antička vjerovanja, kult Mitre i zoroastrizam. 337. godine, kralj Mirian III. proglasio je kršćanstvo kao državnu religiju, dajući veliki poticaj za razvoj književnosti, umjetnosti, te igra ključnu ulogu u formiranju jedinstvene gruzijske nacije.Sketches of Georgian Church History by Theodore Edward Dowling Kraljevstvo se zatim efektivno veže uz Istočno Rimsko Carstvo, koje će vršiti snažan utjecaj na Gruziju gotovo cijelo jedno tisućljeće, određujući u velikoj mjeri današnji kulturni identitet Gruzije.Dr Stephen H Rapp Jr. The Sasanian World through Georgian Eyes: Caucasia and the Iranian Commonwealth in Late Antique Georgian Literature Ashgate Publishing, Ltd., 28 sep. 2014. p 160
Sljedećih 600 godina povijesti Gruzije obilježeno je borbama Rima i Perzije odnosno Parta i Sasanidskog Perzijskog Carstva za dominaciju na području.
U 2. stoljeću Kraljevstvo Iberije je ojačalo, naročito u vrijeme vladavine kralja Pharasmanesa II., koji je ostvario potpunu neovisnost od Rima, a od oslabljenog Armenskog kraljevstva povratio je neka prije izgubljena područja. U ranom 3. stoljeću Rim je izgubio i Albaniju (na Kavkazu) i veliki dio Armenije od Sasanidskog Carstva, a provincija Lazicum je prvotno dobila je značajnu neovisnost od Rima, koju je istokristila te do kraja stoljeća postala nezavisno kraljevstvo Lazica-Egrisi i održala se gotovo 250 godina do 562.g. kada je postala dio Bizantskog Carstva.
Godine 327. Kraljevstvo Iberija je kao jedna od prvih država proglasilo kršćanstvo državnom vjerom. Mirian III. bio je prvi kršćanski kralj Iberije.
Srednji vijek i rani novi vijek thumb|left|upright|Tamara Gruzijska vladarica Gruzije tijekom Gruzijskog zlatnog doba Rano kraljevstvo raspalo se u razne feudalne regije do ranog Srednjeg vijeka. Tako su lako Arapi osvojili većinu istočne Gruzije u 7. stoljeću. Od 7. do 10. stoljeća, Gruzija je dio Hazarskog Carstva. Sve te razne gruzijske regije neće biti ujedinjene u jednu državu sve do 11. stoljeća.
Iako su Arapi osvojili Tbilisi 645. godine, Kartlija-Iberija su zadržali znatan dio neovisnosti pod lokalnim arapskim vladarima. Knez Ašot I. (813. – 830.) postao je prvi vladar dinastije Bagrationi koja je vladala kraljevstvom. Ašot je započeo gotovo tisućljeće dugu vladavinu jedne dinastije, koja je vladala područjem koja barem dijelom čini današnju Republiku Gruziju. Bagrat III. (1027. – 1072.) ujedinio je zapadnu i istočnu Gruziju. Kraljevina Gruzija dosegla je svoj vrhunac u 12. do sredine 13. stoljeća. To razdoblje, tijekom vladavine kralja Davida IV. Graditelja (1089. – 1125.) i njegove unuke Tamare (1184. – 1213.) naziva se Gruzijsko zlatno doba ili Gruzijska renesansa. Ovu ranu gruzijsku renesansu, koja prethodi europskoj renesansi obilježile su impresivne vojne pobjede, teritorijalna širenja, kulturne renesanse u arhitekturi, književnosti, povijesti i znanosti. Gruzijsko zlatno doba ostavilo je u naslijeđe velike katedrale, romantičnu poeziju i književnost i epsku pjesmu "Vitez u tigrovoj koži" (gruz. ვეფხისტყაოსანი).
David Graditelj pokrenuo je Zlatno doba progonom Turaka Seldžuka iz zemlje, pobijedivši u bitci kod Didgorija 1121. godine, šireći gruzijski politički i kulturni utjecaj na jug Armenije i na istok do Kaspijskog jezera.
Dvatesetdevetogodišnja vladavina Tamare, prve žene vladara Gruzije, smatra se najuspiješnijom u gruzijskoj povijesti. Tamara je dobila titulu "kralj kraljeva" (mepe mepeta). Uspjela je neutralizirati oporbu i energično vodila vanjsku politiku, dodatno potpomognute padom moći suparnika – Seldžuka i Bizanta. Uz podršku moćne vojne elite, Tamara je nadograđivala uspjehe svojih prethodnika i dodatno učvršćavala carstvo koje dominira Kavkazom, šireći se na velike dijelove Azerbajdžana, Armenije, istok Turske i dijelove sjevernog Irana.Stephen H. Rapp. [https://books.google.nl/books?id=PeEeAQAAMAAJ&q=tamar+the+great+northern+iran&dq=tamar+the+great+northern+iran&hl=nl&sa=X&ei=qv9XVY3jO9SN7Ab894KYDg&ved=0CGQQ6AEwCA Imagining history at the crossroads: Persia, Byzantium, and the architects of the written Georgian past, Volume 2 University of Michigan, 1997 p 652 Ti uspjesi traju do prodora Mongola, u roku od dva desetljeća nakon Tamrine smrti 1213. godine.
Oživljavanje Kraljevine Gruzije počinje ponovo za vladavine Đure V., sina Demetra II., koji je protjerao Mongole, koji je dobio nadimak "Briljantni" zbog svoje uloge u obnovi prethodne snage i kršćanske kulture zemlje. Đuro V. je bio posljednji veliki kralj ujedinjene gruzijske države. Nakon njegove smrti, različiti lokalni vladari borili su se za svoju nezavisnost od Gruzije. To je trajalo do konačnog raspada kraljevine u 15. stoljeću. Gruzija je dodatno oslabljena nakon nekoliko katastrofalnih provala Tamerlana, mongolskog vladara, poznatog kao osnivača Timuridskog Carstva. Učestale invazije nisu davale dovoljno vremena za oporavak. Došlo je do bezvlađa 1466. godine i Gruzija je podijeljena na tri neovisnih kraljevstava i pet polunezavisnih kneževina. Susjedna velika carstva kasnije iskorištavaju unutarnje podjele. Od početka 16. do početka 19. stoljeća Safavidsko Carstvo (kasnije i Afšaridsko Carstvo) i Osmansko Carstvo, pokorili su i podredili sebi istočne i zapadne krajeve Gruzije. Vladari područja koja su ostala djelomično autonomna, u raznim prilikama organizirali su pobune. Međutim, kasnije osmanske i iranske invazije dodatno su oslabile lokalna kraljevstva i regije. Kao rezultat neprestanih ratova i protjerivanja, populacija Gruzije je smanjena na 250.000 krajem 18. stoljeća. Istočna Gruzija, sastavljena od regija Kartlije i Kahetije, obje pod iranskom vlašću, podijeljene su podjednako između Otomanskog Carstva i Irana Mirom u Amasyi.
Od sredine 15. stoljeća, vladari obaju, istočnih i zapadnih kraljevstava, tražili su pomoć zapadnih europskih sila, ali bez uspjeha.Donald Rayfield. Edge of Empires: A History of Georgia. 15 February 2013, p. 158Giusy Maria Ausilia Margagliotta, Andrea Aldo Robiglio. Art, Intellect and Politics: A Diachronic Perspective. BRILL, 30 November 2012, p. 592Alexander Mikaberidze. Historical Dictionary of Georgia. Rowman & Littlefield, 6 February 2015, p. 516 Nedestatak pomoći Zapada, doveo je kasnije Gruziju u poziciju tražiti pomoć Petra Velikog i Ruskog Carstva, iz čijeg zagrljaja se nikad nije vratila.