Duccio Di Buoninsegna, talijanski slikar (vjerojatno Siena, oko 1255. – Siena, prije 3. kolovoza 1319.). Zadnji majstor sienske slikarske škole koja čuva bizantsku tradiciju, a prvi predrenesansni slikar koji se nastoji osloboditi krutih shema bizantskog slikarstva.
U sakralnim kompozicijama slika idealizirane likove oko kojih, još uvijek na zlatnoj pozadini, nastoji stvoriti atmosferu i dublji prostor na prizorima toskanskih krajolika i vedutama gradova. Poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole, nastavio je Simone Martini.
mini|400px|lijevo|<center>Maestá, središnji retabl, 1310-ih, tempera na drvu, 214 x 412 cm, Siena.<center> Glavna djela su mu: Madonna Rucellai za firentinsku crkvu Sta. Maria Novella i veliki poliptih s brojnim prizorima iz Biblije od kojih je najvažnija središnja kompozicija Majka Božja na prijestolju okružena anđelima i svecima za prvostolnicu u Sieni, tzv. Maestá.
Izvori
Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975. god. Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god. 'Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god. H. W. Janson, ’’Art History’’, Thames & Hudson, London, 1997. Several Authors, ’’History Of Western Art’’, McGraw Hill, New York, 2001.
Poveznice
Slikarstvo gotike
Vanjske poveznice
Duccio u Panopticon virtualnoj galeriji umjetnosti
Kategorija: Talijanski slikari Kategorija: Gotički slikari