Blink-182 je američki pop punk sastav kojeg su 1992. u Powayu u Kaliforniji osnovali vokal i basist Mark Hoppus, vokal i gitarist Tom DeLonge i bubnjar Scott Raynor. U toj postavi izdali su debitantski album Cheshire Cat iz 1995., i njegov podosta uspješniji nasljednik, platinasti Dude Ranch. Tijekom turneje 1998. Raynora je zamijenio Travis Barker i time upotpunio aktualnu i najpoznatiju postavu.
Sastav je doživio veći uspjeh 1999., izdanjem platinastog albuma Enema of the State, koji je dosegao broj 9 na Bilboardovoj 200 ljestvici, ponajviše zahvaljujući singlovima "What's My Age Again" i "All the Small Things", od kojih je posljednji postao najveći hit u njihovoj karijeri. Blink-182 stječe sve veću popularnost neprikladnim i nepristojnim smislom za humor, a idući album, Take Off Your Pants and Jacket (2001.) dostigao je 1. mjesto u SAD-u, Kanadi i Njemačkoj. Istoimeni album Blink-182 iz 2003. označio je stilistički pomak za grupu; ugrađivanjem eksperimentalnih elemenata u svoju uobičajenu pop punk formulu razvili su mnogo zreliji zvuk.
DeLonge je napustio Blink-182 rane 2005., zbog čega sastav objavio neodređenu pauzu. Hoppus je, zajedno s Barkerom, formirao +44, dok je DeLonge osnovao Angels & Airwaves. Hoppus se usto posvetio glazbenoj produkciji, ali i postao TV voditelj, a Barker se nastavio baviti glazbom kao producent i solo izvođač. Blink-182 su se reformirali u veljači 2009., a njihov šesti studio album, Neighboorhoods, izašao je 27. rujna 2011. godine.
Od tada, 2016. godine objavljen je album California, a 2019. godine Nine.
Povijest Osnivanje (1992. – 1993.) Nakon što se u ljeto 1992. doselio u San Diego, Mark Hoppus se ponovno susreo sa sestrom Anne, kojoj je izrazio želju da bude u sastavu. Anne je pohađala srednju šlolu Rancho Bernardo, gdje se sprijateljila s novim učenikom Tomom DeLongeom, koji je bio izbačen iz srednje škole Poway jer je došao pijan na košarkašku utakmicu. DeLonge je također htio svirati u sastavu, pa ga je Anne u kolovozu 1992. upoznala sa svojim bratom Markom Hoppusom. Dvojac je satima znao svirati u DeLongeovoj garaži, pokazujući jedan drugome pjesme koje su sami prethodno napisali, ali i pišući zajedno nove pjesme - jedna od njih je postala pjesma "Carousel". Odlučili su službeno osnovati sastav, pa je DeLonge pozvao Scotta Raynora, prijatelja kojeg je upoznao na zabavi. Sada trojac, počeli su zajedno svirati po imenom Duck Tape, sve dok se DeLonge nije sjetio imena Blink. Prvi demo koji je izdan bio je Flyswatter, snimljen u svibnju 1993. u Raynorovoj sobi. Zbog nedostatne opreme, kvaliteta zvuka je bila loša. Prema Hoppusu, izdano je malo primjeraka, uglavnom obitelji i prijateljima. Iste godine, sastav je snimio drugi demo, poznat samo kao Demo #2. Sadržavao je nekoliko ponovno snimljenih pjesme s Flyswattera i nove pjesme, od kojih će neke biti ponovno snimljene i objavljene na albumima Buddha, Cheshire Cat i Dude Ranch. Buddha, treći i posljednji demo, snimljen je 1993., a izdan na kaseti preko neovisne izdavačke kuće čiji je vlasnik bio Hoppusov šef. Ovo je jedan od rijetkih albuma blink-182 kojeg su izdali pod imenom Blink. Remasteriranu verziju izdali su Kung Fu Records 1998., ali bez tri originalne pjesme, a s još dvije dodane.
Prvi albumi Sastav je postao poznat po šaljivim nastupima, a uskoro su potipisali i za manju izdavačku kuću, Cargo Music, uz koju su izdali prvi pravi album, Cheshire Cat u veljači 1994. Snimljen je u 3 dana i sadržavao nove pjesme i ponovno snimljene pjesme s prijašnjih izdanja. Tijekom 1995. i 1996., Blink je postajao popularniji i izvan Kalifornije. "M+M's" i "Wasting Time" su izdani kao singlovi, no nisu puno doprinijeli popularnosti. Iako album nije bio komercijalni uspjeh, mnogi sastavi i fanovi ga danas navode kao kultno izdanje. Nedugo nakon što je izdan Cheshire Cat, irski pop sastav istog imena zaprijetio je tužbom ako ne promijene ime. Da izbjegnu sudski spor, sastav je svom imenu dodao "182", broj koji je nasumce izabrao Hoppus. Također 1994. Blink je izdao EP sa sastavom Iconoclasts nazvan Short Bus. EP s tri pjesme They Came to Conquer... Uranus izdan je iduće godine. Sastav se preselio u Encinitas 1996., gdje će snimiti drugi album Dude Ranch s producentom Markom Trombinom. Blink-182 su snimili album pod kućom Cargo Records, ali unatoč tome ostvarili solidan uspjeh na rock ljestvicama, pa su prešli pod MCA 1998. da poboljšaju distribuciju. Album je izdan 1997. i bio je relativno uspješan, s 1.5 milijun prodanih primjeraka u svijetu. Glavni singl "Dammit" postao je jedan od blinkovih najvećih hitova, te prepoznatljivi završetak koncerata od 1997. naovamo, a sastavu je privukao nešto više publike. Zahvaljujući uspjehu Dude Rancha, blink-182 je krenuo na veliku svjetsku turneju tijekom 1997. i 1998. Usred američke turneje 1998., prvotni bubnjar Scott Raynor bio je primoran napustiti sastav. Godinama se nagađalo o razlozima Raynorovog odlaska; najpopularnije objašnjenje je da je Raynor previše pio, pa zato morao otići. Kad je obećao da će prestati piti, basist Mark Hoppus i gitarist Tom DeLonge sumnjali su u njegove riječi pa je telefonski otpušten. U intervjuu iz 2004., Hoppus je turneju Dude Ranch opisao "burnom", dok je DeLonge dodao "To je bila najgora turneja ikad. Tad nam je bubnjar imao problem s pićem. Na jednom koncertu palice su mu ispale 10 puta. Bilo je jako uznemirujuće gledati kako se netko tako uništava." Raynor je pak, u intervjuu iz 2004. kao razlog odlaska naveo želju da ostane u malom sastavu, za razliku od rastuće popularnosti koju je blink-182 tada doživljavao. Hoppus i DeLonge su zamolili bubnjara Travisa Barkera iz pratećeg sastava The Aquabats da zamijeni Raynora do kraja turneje. Naposljetku su mu ponudili mjesto stalnog bubnjara, pa je on napustio The Aquabats. Kažu da je Barker naučio svih 20 blinkovih pjesmama u jednom danu. Sastav je ušao u studio u listopadu 1998. i počeo raditi na, što se kasnije pokazalo, ključnom albumu, Enema of the State.
Proboj i nastavak popularnosti (1999. – 2004.) Nakon završetka produkcije albuma Enema of the State s novim producentom Jerryjem Finnom, album je izdan u lipnju 1999. i ostvario ogroman uspjeh, uglavnom zbog popularnosti singlova "What's My Age Again", "All the Small Things" i "Adam's Song". Singlovi su doveli do stalnog emitiranja na glazbenim kanalima, čime su privukli novu publiku. Popularnost im je također porasla cameo nastupom u tinejdžerskoj komediji American Pie (1999.). Dokumentarni video naziva The Urethra Chronicles, izdan u studenom 1999., prikazivao je sastav iza pozornice i u šaljivim situacijama. Pjesma "Adam's Song" postala je pomalo zloglasna 2000. jer se, slušajući ju, američki tinejdžer objesio u svojoj garaži. Enema of the State prodala se u više od 15 milijuna primjeraka, čime je Blink-182 postao jedan od najvećih pop punk sastava tog doba. The Mark, Tom, and Travis Show (The Enema Strikes Back!), izdan u studenom 2000., prvi je i jedini album uživo sastavljen od pjesama snimljenih u studenom 1999. u San Franciscu i Universal Cityu. Iako ime albuma podsjeća na poznatu turneju Blink-182 u ljeto 2000. (The Mark, Tom, and Travis Show Tour), album je zapravo snimljen na Loserkids Tour (za vrijeme zatvorenih koncerata na početku turneje) 1999. Album se ubrzo rasprodao i nestao iz prodajequickly went out of print. S albuma su skinuta dva singla, studio pjesma "Man Overboard" i live verzija pjesme "Dumpweed". Sastav je komercijalni uspjeh nastavio albumom Take Off Your Pants and Jacket iz 2001., koji je označio malu promjenu zvuka svog prethodnika, Enema of the State. U prvom tjednu album se prodao u više od 350,000 primjeraka samo u prvom tjednu. Sadržavao je hit singlove "The Rock Show", "First Date" i "Stay Together for the Kids", dok je "Anthem Part 2" također dobila svoj radijski prostor. Album se prodao u više od 14.5 milijuna primjeraka u svijetu, a u SAD-u je postao dvostruko platinast. Album je izdan na tri različita CD-a: crveni, žuti i zeleni, svaki od kojih je sadržavao dvije različite dodatne pjesme. Europska turneja u zimi 2001. je odgođena kao posljedica događanja terorističkih napada 11. rujna. Promijenjeni datumi rane 2002. su također otkazani zbog DeLongeovih problema s leđima. 2001., sestra Marka Hoppusa izdala je knjigu o postanku sastava nazvanu "Blink-182: Tales From Beneath Your Mom". Blink-182 je zajedno sa sastavom Green Day predvodio Pop Disaster Tour tijekom ljeta 2002., zabilježeno na DVD-u Riding in Vans with Boys. Tijekom pauze Blink-182, DeLonge i Barker osnovali su kratkotrajni sastav Box Car Racer zajednom s Davidom Kennedyjem iz sastava Hazen Street. Stvoren kao pokušaj eksperimentiranja s mračnijim idejama koje nisu pripadale blinku, sastav je snimio i izdao debitantski album Box Car Racer u svibnju 2002. i postigao komercijalni uspjeh. Album pozdravlja sastave kao što su Fugazi i Refused, post-hardcore velikane koji su utjecali na DeLongeovo stvaralaštvo. U međuvremenu, Barker je prihvatio poziv u rap rock sastav Transplants; njihov istoimeni album izdan je u listopadu 2002. Nakon što su završili sa sporednim projektima oko Božića 2002., blink-182 se regrupirao i počeo stvarati novi album. Sastav je unajmio kuću u San Diegu za snimanje albuma, što je potrajalo duže od očekivanog, pa su bili izbačeni iz kuće prije završetka snimanja. Za snimanje prijašnjih albuma bila su potrebna svega tri mjeseca, dok se novi album snimao gotovo cijelu 2003. Sastav je krenuo na kratku turneju po Bliskom Istoku u ljeto 2003., a isto tako, po prvi put, uz Linkin Park, bio glavni izvođač na festivalima u Readingu i Leedsu, gdje su izvodili nove pjesme. Album je veoma dugo bio u produkciji, tako da su Hoppus, DeLonge i Barker posljednje verzije odabirali tek u listopadu 2003. DeLonge je opisao posljednje dane miksanja albuma "ludo stresnima" te da im je "ostalo samo nekoliko sati da predaju album kako bi izašao na vrijeme". Istoimeni peti album Blink-182 izdan je 18. studenog 2003., njihov prvi album s izdavačkom kućom Geffen. Album je ostvario komercijalni uspjeh, čime su pridonijeli singlovi "Feeling This" i "I Miss You" i dobio je pozitivne reakcije kritike, koja je pohvalila njihovo novo usmjerenje i zvuk. Album je predstavljao "zreliji" blink-182 nego što je prije bio, a sastav je ubacio elemente eksperimentalnog rocka u njihov uobičajeni pop punk zvuk, potaknuti novim stilom života (sva trojica su postali očevi prije izlaska albuma) i sporednim projektima (Box Car Racer i Transplants). Nedugo nakon izlaska Blink-182, sastav je krenuo na turneju "DollaBill", nazvanu po cijeni ulaznice od 1 dolar. Svirali su u deset klubova po SAD-u i u jednom u Kanadi. Barker je slomio desno stopalo poslije koncerta u Melbourneu u ožujku 2004., pa je sastav otkazao nekoliko koncerata u Australiji i Japanu. Blink-182 je bio na turneji i sa sastavom No Doubt u ljeto 2004. Tijekom 2004. još su izdana dva singla s Blink-182, "Down" i "Always", od kojih je posljednji trebao proslaviti dugovječnost sastava. No, tenzije unutar sastava počele su rasti kako se približavao kraj europske turneje u prosincu 2004.
"Neodređena pauza", sekundarni projekti i Barkerova avionska nesreća (2005. – 2008.)