Parma Calcio 1913 (prije Parma Football Club S.p.A.) je talijanski nogometni klub iz Parme. Trenutačno igra u Serie A.

Parma je osnovana 27. srpnja 1913., a tek ne toliko davne 1990. debitira u Serie A. Od tada pa sve do oko 2000. Parma je osvajala mnoge trofeje od kojih dva puta Kup UEFA 1994./95. i 1998./99. Najveći uspjeh u Serie A ostvaruje 1997. kada im je naslov izmaknuo za samo 2 boda u odnosu na Juventus. Skandal koji je potresao klub 2003. uzrokovao je mnoge financijske probleme, pa Parma 2008. ispada u Serie B. Nakon sezone provedene u Serie B Parma se vraća u prvu talijansku ligu s Barijem i Livornom.

1990. – 2000. Dana 27. svibnja 1990. Parma po prvi put u povijesti ulazi u prvu talijansku nogometnu ligu i odmah ostvaruje vrlo dobre rezultate. Tijekom cijele sezone igraju na vrlo visokoj razini, a samo Juventus im nanosi težak poraz od 5:0. Pobjeđuju velike klubove kao što su Milan, Fiorentina i Roma, a na kraju sezone završavaju kao 6. s jednakim brojem bodova kao petoplasirani Torino.

Sezona 1991./92. je još jedna uspješna sezona za Parmu kada osvajaju i talijanski kup. Protiv Juventusa prvu utakmicu gube 1:0, međutim u uzvratu slave 2:0 pogodcima Mellija i Ossija. U Serie A završavju sedmi iza Sampdorije.

Sezona 1992./93. je najbolja dosad kada Parma ostvaruje odlično 3. mjesto iza Intera i prvaka Milana. U Europi pobjeđuju u Kupu pobjednika kupova pobijedivši u finalu Belgijski Royal Antwerp s 3:1 na Wembleyu. 1994. kao pobjednici Kupa pobjednika kupova igraju protiv Milana, finalista Kupa UEFA-e, u finalu superkupa. U Parmi gube 1:0, ali uspijevaju na San Siru potopiti Milan u produžetcima rezultatom 2:0. Kroz cijelu sezonu igraju vrlo dobro i ostvaruju dvije visoke pobjede od 4:0 u gostima protiv Cagliarija i Genoe. U prvenstvu na kraju osvajaju 5. mjesto.

Godine 1995. Parma je opet pri vrhu, a vrhunac sezone je osvajanje Kupa UEFA-e kad još jednom pobjeđuju Juventus ukupnim rezultatom 2:1. U talijanskom prvenstvu Juventus je znatno uspješniji te on slavi ukupnim rezultartom od čak 7:1. Unatoč tome Parma završava kao treća s istim brojem bodova kao Lazio na drugom mijestu. Zbog ovako dobrih rezultata u Europi i u domaćem prvenstvu 1996. godine u Parmu dolaze velika imena poput Hernana Crespa, Gianfranca Zole, Dina Baggia i ostalih. Također i te sezone u Serie A osvajaju šesto mjesto te se kvalificiraju u novu sezonu u Kupu UEFA-e.

U sezoni 1996./97. ostvaruju najbolji rezultat ikad u Serie A, a to je 2. mjesto na kraju iza Juventusa za samo 2 boda. Te sezone ostvaruju i najviše pobjeda u sezoni – 18, a od toga 7 u gostima, a imena Luigi Appolloni, Dino Baggio, Gianluigi Buffon, Fabio Cannavaro, Stefano Fiore i Hernan Crespo i ostali tada su odvela Parmu do tako visokog plasmana. Sljedeće sezone 1998. Parma u svoje redove dovodi tri pojačanja, Brazilca Adailtona, Šveđanina Jespera Blomqvista i domaćeg igrača Simeone Baronea. Unatoč tome Parma ne uspijeva ponoviti prošlogodišnji uspjeh te završava sezonu na 6. mjestu s jednakim brojem bodova kao i Fiorentina.

Godine 1999. Parma ponavlja uspjeh iz 1995. kada drugi put pobjeđuje u finalu Kupa UEFA-e ovaj put protiv francuskog Marseillea. Strijelci su bili Crespo, Vanoli i Chiesa. Susret se igrao 12. svibnja 1999. godine pred čak 62.000 tisuće gledatelja. U domaćem prvenstvu u 5 utakmica postižu 4 ili više pogodaka i penju se do četvrtog mjesta na kraju. U sezoni 1999./00. Parma dolazi do još jednog velikog uspjeha kada osvajaju talijanski superkup pobijedivši Milana na San Siru s 2:1. Na kraju sezone Parmu napušta Hernan Crespo i njegov sunarodnjak Ariel Ortega nakon 1 sezone provedene u klubu.

2000. – 2012. Sezona 2000./01. je posljednja gdje Parma konkurira za neke bolje rezultate i u Serie A i u Europi. Opet su u finalu Talijanskog kupa, ali zaustavlja ih Fiorentina pobjedom na stadionu Ennio Tardini 1:0 jer je kasnije u Firenci bilo 1:1. Serie A završavaju kao 4. Godine 2002. Parma je u nešto težoj situaciji nego prijašnjih godina i to rezultira samo 10. mjestom u Serie A i prvi put ima negativnu gol-razliku na kraju sezone Serie A (43:47).

U veljači 2003. Parmu potresa najveći skandal u povijesti kada Fausto Tonna – direktor Parmalata obaviještava da je tvrtka u gubitku od nevjerojatnih, gotovo 4 milijarde eura. To je ujedno i najveći Europski bankrot do sada. S druge strane, one nogometne, što se tiče Parme oni kako-tako i te sezone se održavaju pri vrhu točnije kao peti. U ljeto 2003., odmah na početku nove sezone Rumunj Adrian Mutu seli u Chelsea za 15,8 milijuna funti. Prodani su još Aimo Diana – Sampdoriji i Stephen Appiah – Juventusu. Unatoč svemu Parma je opet jako visoko na završetku sezone 2004. najviše zahvaljujući Albertu Gilardinu koji je postigao 23 pogotka u sezoni, samo 1 manje od Andryi Shevchenka.

Nakon davne 1952. u Serie A opet je 20 klubova. To nikako ne odgovara Parmi jer kroz cijelu sezonu uspijeva ostvariti samo 10 pobjeda i tako se nalazi na niskom 18. mjestu. Međutim, Bologna, koja jedno mjesto ispred, ide u dodatne kvalifikacije za ostanak u Serie A protiv Parme. Prvu utakmicu slavi Bologna pobjedom od 1:0, ali drugu gubi 2:0 i tako ispada u Seriu B. Najbolji strijelac je ponovo Alberto Gilardino s 23 pogotka, još jednom na drugom mjestu, ovaj put iza Cristiana Lucarellija. Tijekom sezone 2005./06. talijansku nogometnu ligu potresa opet novi skandal oko namiještanja utakmica pojedinih klubova. Juventus kao prvak izbačen je u Serie B nakon što mu je oduzeto svih 91 osvojenih bodova. Milanu, Fiorentini i Laciju oduzeto je "samo" 30 bodova pa su zauzeli treće, deveto i šesnaesto mjesto umjesto drugog, četvrtog i šestog. Prvak je Inter ispred Rome za 7 bodova. U kvalifikacijama se neočekivano nalazi i Chievo Verona. Parma umjesto 10. završava na 7. mjestu što je vodi u Kup UEFA.

U sezoni 2006./07. u redove Parme dolazi i jedan naš igrač. Riječ je o Igoru Budanu tek drugom Hrvatu nakon Marija Stanića koji je zaigrao za Parmu. Međutim, sama igra Parme te sezone bila je sve samo ne dobra. Jedna pobjeda u gostima i dosta neefikasan napad rezultiraju tek 12. mjestom na ljestvici i samo 3 boda od linije koja vodi u Serie B. Sljedeća sezona 2007./08. je najlošija otkad Parma igra u Serie A. Ostvaruju samo 7 pobjeda, a jedino Livorno ima manje. U posljednjem 38. kolu, Catania se bori za opstanak s Parmom. Inter i Roma se bore za sam vrh i igraju upravo protiv Parme i Catanie. Inter pobjeđuje Parmu s 2:0, a Roma i Catania remiziraju rezultatom 1:1. To je Interu dovoljno za novi naslov s prednošću ispred Rome za 3 boda. S druge strane Catania tako uspijeva zadržati prvoligaški status, a Parma će po prvi put u povijesti ispasti iz Serie A.

Sezona 2008./09. za Parmu je bila sezona u kojoj bez problema odrađuju posao u Serie B. S Barijem daleko su najbolji, a poraz su doživjeli samo 4 puta. Nekoliko kola prije kraja, točnije 16. svibnja 2009. osiguravaju se na 2. mjestu i tako direktno opet pridružuju se najelitnijem natjecanju u Serie A za sljedeću sezonu. U prvoj polovici 2009./10. Parma igra odlično i nalazi se na visokom 4. mjestu u prvenstvu. Od 13. prosinca 2009. pa sve do 28. veljače 2010. Parma nije nikoga pobijedila te pada na 13. mjesto. Od tada Parma opet igra na vrhunskoj razini i u sljedećih 6 utakmica ostvaruje tri domaće pobjede od kojih se posebno ističe ona protiv Milana kada u 90. minuti Valeri Bojinov postiže pogodak za 1:0. U gostima su se zaredala 3 remija i tako Parma hvata priključak u gornjem dijelu tablice. Posljednjih 7 kola Parma pomalo iznenađuje vrlo dobrom igrom, a nakon dvije gostujuće pobjede od 3:2 protiv Juventusa i Napolija te 4:1 protiv Livorna u 38. kolu 19 sezonu u Serie A završava na visokom 8. mjestu. Sezona 2010./11. počinje pobjedom protiv novog prvoligaša Brescie 2:0. Međutim u cijelosti gledajući sezonu u prvih tridesetak kola to je borba za opstanak. Nakon poraza kući od Barija 1:2 trener Marino Pascquale dobiva otkaz. Na njegovo mjesto dolazi Fraco Colomba. Od tada osim poraza od 2:0 protiv Lazija Parma posljednje 3 utakmice u Serie A pobjeđuje i ostvaruje nevjerojatnu gol-razliku 7:1. Sezonu 2011./12. Parma započinje porazom od Juventusa 4:1 i to je prvi put u povijesti odkada je Parma u Serie A da je poražena u prvom kolu. A nakon 12 kola Parma je i jedina momčad u sezoni bez ijedne nerješene utakmice, omjer je 5:0:7. Ali onda sljede 4 nerješene utakmice i od 13. kola pa sve do 22. samo su jednom poraženi i to rekordnim porazom od čak 5:0 protiv Intera u gostima. Onda je usljedio niz u kojem Parma nije nikoga uspjela pobijediti sve tamo do 30. kola kada su nadigrali Lazija s 3:1. Sljedeće 31. kolo gube od Udinesea istim rezultatom kao i što su pobijedili Lazia s 3:1. I onda sljedi najbolji niz u povijesti kluba: 7 utakmica zaredom pobjeđuju u Serie A te tako penju se na visoko 8. mjesto na tabici i imaju jednaki broj bodova kao Roma – 56. Gol-razlika je 54:53.

Poznati igrači

Italija

Carlo Ancelotti (1977. – 1979.) Luigi Apolloni (1993. – 1996.) Dino Baggio (1994. – 2000.) Marco Ballotta (1991. – 1994.) Simone Barone (1997. – 2004.) Antonio Benarrivo (1991. – 2004.) Nicola Berti (1982. – 1985.) Daniele Bonera (2002. – 2006.) Luca Bucci (1986. – 1990, 1993. – 1997 i 2005. – 2008.) Gianluigi Buffon (1995. – 2001.) Fabio Cannavaro (1995. – 2002.) Enrico Chiesa (1996. – 1999.) Luca Cigarini (2005. – 2008.) Massimo Crippa (1993. – 1998.) Daniele Dessena (2004. – 2008.) Alberto Di Chiara (1991. – 1996.) Marco Di Vaio (1999. – 2002.) Stefano Fiore (1996. – 1997.) Diego Fuser (1998. – 2001.) Alberto Gilardino (2002. – 2005.) Filippo Inzaghi (1995. – 1996.) Marco Marchionni (2001. – 2006.) Alessandro Melli (1985. – 1994 i 1995. – 1997.) Lorenzo Minotti (1987. – 1996.) Francesco Modesto (2011. – 2012.) Roberto Mussi (194. – 1987 i 1994. – 1999.) Marco Osio (1987. – 1993.) Christian Panucci (2009. – 2010.) Graziano Pellè (2011. – 2013.) Gabriele Pin (1983. – 1985 i 1992. – 1996.) Fausto Pizzi Giuseppe Rossi (2007.) Gianfranco Zola (1993. – 1996.) Daniele Zoratto (1988. – 1995.) Argentina Matias Almeyda (2000. – 2002.) Abel Balbo (1998. – 1999.) Hernán Crespo (1996. – 2000 i 2010.) Ariel Ortega (1999. – 2000.) Roberto Néstor Sensini (1993. – 1999 i 2000. – 2002.) Juan Sebastián Verón (1998. – 1999.) Luciano Galletti (1999.) Australija Mark Bresciano (2002. – 2006.) Vince Grella (2002. – 2007.) Belgija Georges Grün (1990. – 1994.) Johan Walem (1999. – 2000.) Bjelorusija Sergei Gurenko (2001. – 2002.) Bosna i Hercegovina Zlatan Muslimović (2005. – 2006.)|valign="top" align="left" width="55%"| Bugarska Hristo Stoičkov (1995. – 1996.) Brazil Adaílton (1997. – 1998.) Adriano (2002. – 2004.) Márcio Amoroso (1999. – 2001.) Junior (1999. – 2005.) Fábio Simplício (2004. – 2006.) Cláudio Taffarel (1990. – 1993 i 2001. – 2002.) Kamerun Patrick Mboma (1999. – 2001.) Kenija McDonald Mariga (2007. – 2010. i 2012. – ) Kolumbija Faustino Asprilla (1992. – 1996 i 1998. – 1999.) Hrvatska Mario Stanić (1996. – 2000.) Igor Budan (2006. – 2008.) Anthony Šerić (2003. – 2004.) Francuska Alain Boghossian (1998. – 2003.) Sébastien Frey (2001. – 2005.) Sabri Lamouchi (2000. – 2003.) Johan Micoud (2000. – 2002.) Lilian Thuram (1996. – 2001.) Ousmane Dabo (1999. – 2000.) Gana Stephen Appiah (2000. – 2003.) Japan Hidetoshi Nakata (2001. – 2004.) Portugal Sérgio Conceição (2000. – 2002.) Fernando Couto (1994. – 1996 i 2005. – 2008.) Paulo Sousa (2000.) Rumunjska Adrian Mutu (2002. – 2003.) Ianis Zicu (2004. – 2005.) San Marino Marco Macina (1984. – 1985.) Senegal Ferdinand Coly (2005. – 2008.) Slovačka Juraj Kucka (2019. – ) Srbija Savo Milošević (2000. – 2001.) Švedska Tomas Brolin (1990. – 1995 i 1997.) Jesper Blomqvist (1997. – 1998.) Turska Hakan Şükür (2002.)''

Klupski uspjesi Domaći uspjesi Coppa Italia: Osvajač (3): 1991./92., 1998./99., 2001./02. Finalist (2): 1994./95., 2000./01.

Supercoppa Italiana: Osvajač (1): 1999.

Serie A: Drugi (1): 1996./97.

Serie B: Prvak (1): 2023./24.

Serie C