Operacija Orkan '91 bila je prva značajnija pobjeda HV-a u Domovinskom ratu. Vodila se od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992., kada je zbog potpisivanja Sarajevskog sporazuma morala biti prekinuta. Ovom bitkom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije i spriječen je naum odsijecanja Slavonije.
Tijekom akcije poginulo je 253 hrvatskih branitelja, ranjeno ih je 557, a nestalo njih 9."Najtežih 86 dana u životu – napadna operacija Orkan-91", Lada Puljizević (razgovor s generalom Rudijem Stipčićem) "Hrvatski vojnik" br. 639, 17. rujna 2021.
Podakcije U sklopu ove akcije nekoliko je manjih podakcija: Maslačak, Johanesberg,Borna Marinić: Akcija Johanesberg – 17. prosinca Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 17. prosinca 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)Borna Marinić: Uspješno okončana operacija 'Strijela' – 26. prosinca Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 26. prosinca 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)Borna Marinić: Oslobođen veći dio Papuka – 16. prosinca , Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 16. prosinca 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)Borna Marinić: Pogibija 11 hrvatskih branitelja u zasjedi na Papuku – 2. prosinca , Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 2. prosinca 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)Borna Marinić: Započela operacija 'Strijela' – 28. studenog , – Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 28. studenoga 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)Borna Marinić: Zaustavljena operacija 'Orkan 91' – 3. siječnja , – Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 3. siječnja 2015. (pristupljeno 6. veljače 2018.) bitka za TrokutBorna Marinić: Bitka za 'Trokut' – 29.listopada , Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 29. listopada 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)Ivan Zvonimir Ivančić: Počeo napad na Derezu – 16. prosinca , Dogodilo se na današnji dan – Domovinski Rat, 16. prosinca 2014. (pristupljeno 6. veljače 2018.)
Stanje prije bitke mini|300px|Okupacija zapadne Slavonije, listopad 1991.Početkom listopada 1991. pobunjeni Srbi zapadne Slavonije uz svesrdnu pomoć Banjolučkog korpusa i dijela Bjelovarskog korpusa JNA uspjeli su zauzeti značajan dio planinske zapadne Slavonije, prije svega planine Papuk, Psunj i Ravnu Goru te jugoistočni dio Bilogore. Također, pod svojim nadzorom su imali posavsko područje između Nove Gradiške i Novske. Njihova najjača uporišta bili su Okučani te jugoistočno područje Pakraca.
Neposredno su bili ugroženi gradovi Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Daruvar, Požega, Grubišno Polje, Orahovica, Slatina i Virovitica. Postojala je realna opasnost da u jednom snažnom prodoru zauzmu virovitičko-slatinsko područje, izbiju na madžarsku granicu i odsijeku slobodni dio Slavonije. Time bi ostvarili svoj cilj o granici do Virovitice.
Čak štoviše – JNA je imala planove daljnjeg prodora u Slavoniju, od Orahovice preko Našica, planirali su s leđa napasti Osijek, Đakovo i Vinkovce, čime bi se hrvatske postrojbe našle rascjepkane u nekoliko nepovezanih enklava. U takvog razvoja događaja slučaju za očekivati bi bilo brz pad preostalog slobodnog dijela Slavonije i nesagledivu humanitarnu katastrofu.
Prvi značajniji protunapad hrvatskih postrojbi koje su tek bile u formiranju bila je akcija Otkos 10 koja je odgurnula opasnost od Virovitice i Grubišnog Polja. Logični nastavak bila je operacija Orkan '91.
Hrvatske snage Operaciju je pripremalo Zapovjedništvo OG – "Posavina", zapovjednik Rudi Stipčić 1. "A" brigada ZNG "Tigrovi", zapovjednik Josip Lucić 99. brigada – Zagreb (Pešćenica), zapovjednik Josip Perković 100. brigada "R" – Zagreb (Centar), zapovjednik Ognjen Debeljak 104. brigada – Varaždin, zapovjednici Ivan Rukljić i Vjeran Rožić 108. brigada – Slavonski Brod, zapovjednik Pero Katalinić 117. brigada – Koprivnica, zapovjednik Dragutin Kralj 121. brigada – Nova Gradiška, zapovjednici Josip Mikšić 123. brigada – Požega, zapovjednik Miljenko Crnjac 125. brigada – Novska 127. brigada – Virovitica, zapovjednik Đuro Dečak 132. brigada – Našice-Orahovica, zapovjednik Slavko Barić 136. brigada – Slatina, zapovjednik Josip Černi Protudiverzantska satnija ZNG – Bjelovar, zapovjednik Željko Cepanec 149. brigada – Zagreb (Trešnjevka), zapovjednik Petar Rajković 151. brigada – Samobor, zapovjednik Adolf Paar 56. samostalna bojna Kutina, zapovjednik Zvonimir Gregurić Samostalna dragovoljačka postrojba "Štraseri", zapovjednik Goran Mraković
Srbi i JNA Snage Srba i JNA u zapadnoj Slavoniji su se prosuđivale na oko 13 500 ljudi, oko 100 tenkova, 120 do 150 komada topničkog oružja. No, ne smije se smetnuti s uma da su vojnici JNA bili relativno slabi. Uglavnom se radilo o preplašenim novacima i slabo motiviranim, na brzinu unovačenim stanovnicima BiH. JNA je s novačenjem u BiH imala značajnih problema. S druge strane, jača uporišta srpskih pobunjenika bili su samo Okučani te jugoistočni dio nekadašnje pakračke općine. Najveći dio Papuka, Psunja i Ravne Gore bio je slabo nastanjen i iako su na tim područjima Srbi imali relativnu do apsolutnu većinu, samih vojno sposobnih stanovnika nije bilo puno. S druge strane bojišnica je bila jako duga i graničila je sa značajnijim slavonskim gradovima s apsolutnom hrvatskom većinom. Zauzeto planinsko područje bilo je dobro za gerilsko vođenje borbe, ali nikako za moderno organizirano bojište jer na njemu nije bilo kvalitetnih prometnica koje bi osigurale brzu dopremu ljudstva i logistike, te pokretljivost postrojbi.
Tijek operacije mini|300px|Oslobađanje zapadne Slavonije, jesen, zima 1991. Operaciju je 25. listopada 1991. odobrio načelnik Glavnog stožera Anton Tus.
Prva etapa operacije
Orahovičko područje Na Orahovačkom području Hrvatske snage oslobodile su 15. studenog neprijateljska uporišta Kokočak – Jagodnjak.
Od 20. do 22. studenog postrojbe OZ Osijek poduzele su pregled sela Ličani, Babjak, Budimci i Poganovci s većinskim srpskim pučanstvom i u istima pronašli veće količine oružja. Time je otklonjena mogućnost pobune u tim selima što bi snagama JNA olakšalo napredovanje prema Osijeku.
Na Orahovičkom području operacija Orkan '91 počinje 1. prosinca kada je 132. brigada oslobodila selo Pištana na obroncima Papuka. Idućeg dana, 2. prosinca oslobođena su neprijateljska uporišta Jagodnjak i Raketara. Dana 3. prosinca zaposjednuti su polazni položaji u selu Mikleuš prema četničkom uporištu Kraskoviću. Glavne snage 132. brigade nastupale su smjerom: Humljani – Krakovići – Pušine – Slatinski Drenovac sa zadaćom ovladati neprijateljskim uporištem u selu Pušine. Pomoćne snage imale su zadaću borbeno napredovati smjerom Gornja Pištana – Kokočak i spojiti se s glavnim snagama u selu Pušine.
U ovakvim okolnostima 12. prosinca je za neprijatelja bio ključni datum kada je bio prisiljen napustiti dio svojih položaja u selima Gornja Pištana, Kokočak, Pušina i Slatinski Drenovac. Dana 16. prosinca borbena djelovanja su usmjerena prema Slatinskom Drenovcu, kada su oslobođena sela Slatinski Drenovac, Prekoračani, Đurići i Jankovac. Zauzimanjem Jankovca operacije na Orahovičkom području su uspješno završene. Od 16. do 21. prosinca u šumama na oslobođenom području otkriven je veliki broj skrivenih bunkera, naoružanja, streljiva i ostale opreme.
Virovitičko-slatinsko područje
Treba spomenuti da je na virovitičkom području, nakon gubitka poligona Gakovo i prometnice Virovitica – Grubišno Polje u operaciji Otkos 10, neprijatelj nastojao svoje položaje približiti Virovitici, Suhopolju i ostalim naseljima. Nastojao je osvojiti kotu Kosin. 127. virovitička brigada je držala obranu na položajima Levinovac – Mala Klisa – Kravljak Kliški – Kosin (tt 256) – Mala Babina Gora – Removac. Dana 9. i 10. studenog neprijatelj je pješaštvom, topništvom i iz zraka napao pojedine otporne točke HV-a. Hrvatske snage su unatoč pretrpljenim gubitcima održale svoje položaje.
Na Slatinskom području 136. brigada držala je položaje u širem području Lukavac (Slatina) – Mačkovac (Voćin). S ovih položaja postrojbe HV pripremale su se za skorašnji napad smjerom: Hum – Voćin i dalje Voćin – Zvečevo.
Dana 12. prosinca 127. virovitička brigada počela je s borbenim djelovanjem duž crte obrane s ciljem oslobađanja okupiranih sela na smjeru Slavonska Pivnica – Đulovac i na smjeru Jasenaš – Đulovac. Oslobodila je kotu Budim, sela Kornaš, Staru Krivaju i Veliku Klisu. Neprijatelj je potisnut prema Papuku i selu Đulovac.
Istodobno, 12. prosinca slatinska 136. brigada i Protudiverzantska satnija ZNG Bjelovar napadaju iz smjera Slatine u području svoje odgovornosti. Za tri dana slomili su neprijateljski otpor i 15. prosinca oslobodili Voćin, Hum i okolna sela. Tada je otkriveno da je tijekom okupacije u Voćinu masakrirano 40 civila hrvatske nacionalnosti. Slučaj postaje poznat kao masakr u Voćinu. Stjecajem okolnosti u blizini je bila veća ekipa stranih forenzičara koji su detaljno istražili zločin u Voćinu, a jedan od njih, dr. Jerry Blaskovich je poslije napisao i knjigu o tom strašnom zločinu. Kasnije se dokazalo da je pokolj u Voćinu bilo nedjelo paravojnih postrojbi tzv., "Šešeljevaca" i "tzv. "Belih orlova".
Nadalje, 15. prosinca 127. virovitička brigada oslobađa sela Donje i Gornje Cjepidlake, Đulovac i Nova Krivaju, te se u selu Katinac spaja s hrvatskim snagama koje napreduju iz smjera Daruvara i Grubišnog Polja.
Od 16. do 19. prosinca 127. virovitička brigada je oslobodila šire područje oko Papuka, a 20. prosinca uvedena je u područje Daruvarsko – pakračkog bojišta (šire područje Sirača).
Od 16. do 19. prosinca 136. brigada je oslobodila područje ispod Papuka i preko Ravne Gore napredovala je prema četničkom uporištu Bučje.
Daruvarsko područje
U vremenu od 5. do 10. prosinca daruvarske postrojbe su oslobodila sjeveroistočni dio – sela Batinjansku Rijeku, Batinjani (Đulovac), Vukovje, Gornju Vrijesku i Velike Bastaje. Dana 15. prosinca daruvarski branitelji spajaju se s virovitičkom 127. brigadom.
Od 13. do 15. prosinca oslobođen je jugoistočni dio – sela Pakrani, Bijela, Donji Borki, Srednji Borki i Gornji Borki. Ovim je cijelo područje općine Daruvar stavljeno pod nadzor Hrvatskih snaga.
Područje Pakraca i Lipika
Područje Pakraca je bilo u iznimno teškom položaju. Pobuna pakračkih Srba počela je još u rano proljeće 1991. godine, tako da je crta obrane išla samim Pakracem. Pakrački kvart Gavrinica od početka rata bila je u rukama pobunjenika. Sela iznad Pakraca, Japaga i Šeovica bila su jedna od najsnažnijih srpskih uporišta. Poseban je kuriozitet pakračka bolnica. Crta obrane je bila svega 200 m od bolnice a Srbi su bolnicu izravno gađali pri čemu je strana bolnice prema crti obrane bila zatvorena i služila kao bedem.
U jednom trenutku je Pakrac došao u okruženje ali hrvatske su snage 30. listopada 1991. oslobodile selo Toranj, a 12. studenoga oslobodile su sela Krndiju, Omanovac i Majur, čime je razbijeno neprijateljsko okruženje na sjevernom sektoru Pakraca. Bez obzira na različita primirja koja su tada dogovarana između pobunjenih Srba i Hrvatske vlasti, gotovo nikad nisu prestajali topnički napadi na položaje hrvatskih branitelja. To je osobito bilo izraženo 27. studenog kada je neprijatelj žestoko napao Pakrac, Prekopakru, Klisu, Lipik i Filipovac. Pred jačim neprijateljem, branitelji su se povukli na pričuvne položaje. Napadi su nastavljeni i narednih dana, osobito 29. i 30. studenog. Pakrac je poslije Vukovara najrazrušeniji grad Slavonije. Naime, izgledalo je kao da će Pakrac svaki čas pasti.