Formula 1 – sezona 1950.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950. Prvak Vozač Nino Farina (Alfa Romeo) Prethodna sezona Sljedeća sezona 1949. 1951.

Formula 1 - sezona 1950. je bila 1. sezona u prvenstvu Formule 1. Natjecanje se službeno zvalo Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950., a vozilo se u bolidima Formule 1. Sezona je započela na stazi Silverstone gdje se prva utrka vozila 13. svibnja, a završila 3. rujna na sedmoj utrci sezone na stazi Monza.

Prvak je postao Nino Farina u bolidu Alfa Romeo koji je s tri pobjede u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Italiji, osvojio naslov ispred momčadskog kolege Juana Manuela Fangija koji je također upisao tri pobjede u Monaku, Belgiji i Francuskoj. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Johnnie Parsonsu u Kurtis Kraftu.

Vozači i konstruktori Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke Alfa RomeoAlfa Romeo SpAAlfa Romeo 158 Alfa Romeo 159Alfa Romeo 159 LBC 1.5 L8s Nino Farina 1–2, 4–7 Juan Manuel Fangio 1–2, 4–7 Luigi Fagioli 1–2, 4–7 Reg Parnell 1 Consalvo Sanesi 7 Piero Taruffi 7 FerrariScuderia FerrariFerrari 125 Ferrari 166F2-50 Ferrari 275 Ferrari 375Ferrari 125 F1 1.5 V12s Ferrari 166 F2 2.0 V12 Ferrari 3.3 V12 Ferrari 375 F1 4.5 V12 Luigi Villoresi 2, 4–5 Alberto Ascari 2, 4–5, 7 Raymond Sommer 2,4 Dorino Serafini 7Peter WhiteheadFerrari 125 Ferrari 125 F1 1.5 V12s Peter Whitehead 2, 6–7 Talbot-Lago-TalbotAutomobiles Talbot-Darracq Talbot-Lago T26C-DA Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Yves Giraud-Cabantous 1, 4–6 Louis Rosier 1, 4–6 Philippe Étancelin 1, 5 Eugène Martin 1, 4 Pierre Levegh 5–6Ecurie Belge Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Johnny Claes 1–2, 4–7Philippe Étancelin Talbot-Lago T26C-DA Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Philippe Étancelin 2, 4, 6–7 Eugène Chaboud 6Ecurie Rosier Talbot-Lago T26C-GS Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Louis Rosier 2, 7 Henri Louveau 7Ecurie Bleue Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Harry Schell 4Raymond SommerTalbot-Lago T26C-GS Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Raymond Sommer 5–7Ecurie Lutetia Talbot-Lago T26C-DATalbot 23CV 4.5 L6 Eugène Chaboud 5Charles Pozzi Talbot-Lago T26CTalbot 23CV 4.5 L6 Charles Pozzi 6 Louis Rosier 6Guy Mairesse Talbot-Lago T26C-DATalbot 23CV 4.5 L6 Guy Mairesse 7Pierre Levegh Talbot-Lago T26C-DATalbot 23CV 4.5 L6 Pierre Levegh 7 MaseratiOfficine Alfieri Maserati Maserati 4CLT-48Maserati 4 CL 1.5 L4s Louis Chiron 1–2, 4, 6–7 Franco Rol 2, 6–7Scuderia Ambrosiana Maserati 4CLT-48 Maserati 4CLMaserati 4 CL 1.5 L4s David Murray 1, 7 David Hampshire 1, 6 Reg Parnell 6Joe FryMaserati 4CLMaserati 4 CL 1.5 L4s Joe Fry 1 Brian Shawe-Taylor 1Enrico Platé Maserati 4CLT-48Maserati 4 CL 1.5 L4s Toulo de Graffenried 1–2, 4, 7 Prince Bira 1–2, 4, 7Scuderia Achille Varzi Maserati 4CLT-48 Maserati 4CLT-50 Maserati 4CLMaserati 4 CL 1.5 L4s José Froilán González 2, 6 Alfredo Pián 2 Nello Pagani 4 Toni Branca 4Scuderia Milano Maserati 4CLT-50 Maserati 4 CL 1.5 L4s Felice Bonetto 4Antonio Branca Maserati 4CL Maserati 4 CL 1.5 L4s Toni Branca 5Paul Pietsch Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s Paul Pietsch 7 ERAT.A.S.O. Mathieson ERA EERA 1.5 L6s Leslie Johnson 1Peter Walker ERA EERA 1.5 L6s Peter Walker 1 Tony Rolt 1Cuth Harrison ERA BERA 1.5 L6s Cuth Harrison 1–2, 7Bob Gerard ERA B ERA AERA 1.5 L6s Bob Gerard 1–2 AltaJoe Kelly Alta GPAlta 1.5 L4s Joe Kelly 1Geoffrey CrossleyAlta GPAlta 1.5 L4s Geoffrey Crossley 1, 5 Simca-GordiniEquipe Gordini Simca-Gordini T15Simca-Gordini 15C 1.5 L4s Robert Manzon 2, 6–7 Maurice Trintignant 2, 7 Cooper-JAPHorschell Racing Corporation Cooper T12JAP 1.1 V2 Harry Schell 2 Maserati-MilanoScuderia MilanoMaserati 4CLT-50Milano 1.5 L4s Felice Bonetto 6 Franco Comotti 7 Ferrari-JaguarClemente Biondetti Ferrari 166SJaguar XK 3.4 L6 Clemente Biondetti 7 Milano-SpeluzziScuderia Milano Milano 1Speluzzi 1.5 L4s Felice Bonetto 7 Vozači i konstruktori koji su nastupali s bolidma IndyCara na 500 milja Indianapolisa Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke Kurtis Kraft-OffenhauserWynn's Friction ProofingKurtisOffenhauser 4.5 L4 Johnnie Parsons 3Kurtis Kraft 3000Offenhauser 3.0 L4C Freddie Agabashian 3John ZinkKurtis Kraft 3000Offenhauser 4.5 L4 Cecil Green 3Granatelli-SabourinKurtis Kraft 3000Offenhauser 4.5 L4 Pat Flaherty 3HinkleKurtis Kraft 3000Offenhauser 4.5 L4 Jack McGrath 3WolfeKurtis Kraft 2000Offenhauser 4.5 L4 Joie Chitwood 3Grant Piston RingKurtis Kraft 2000Offenhauser 4.5 L4 Walt Faulkner 3Pete WalesKurtis Kraft 2000Offenhauser 4.5 L4 Johnny McDowell 3MorrisKurtis Kraft 2000Offenhauser 4.5 L4 Jerry Hoyt 3Merz EngineeringKurtis Kraft 2000Offenhauser 4.5 L4 Sam Hanks 3Brown Motor Co.Kurtis Kraft 2000Offenhauser 4.5 L4 Duke Dinsmore 3 Deidt-OffenhauserBlue Crown Spark PlugDeidtOffenhauser 4.5 L4 Bill Holland 3 Tony Bettenhausen 3Howard KeckDeidtOffenhauser 4.5 L4 Mauri Rose 3 Moore-OffenhauserBlue Crown Spark PlugMooreOffenhauser 4.5 L4 Lee Wallard 3 Lesowsky-OffenhauserBlue Crown Spark PlugLesovskyOffenhauser 4.5 L4 George Connor 3 Nichels-OffenhauserRusso-NichelsNichelsOffenhauser 4.5 L4 Paul Russo 3 Marchese-OffenhauserBardahlMarcheseOffenhauser 4.5 L4 Myron Fohr 3 Stevens-OffenhauserBelanger MotorsStevensOffenhauser 3.0 L4C Duane Carter 3 Silnes-OffenhauserTuffy's OffySilnesOffenhauser 4.5 L4 Mack Hellings 3

Kalendar 1 2 3 4 Velika nagrada Velike Britanije III RAC Grand Prix d'Europe Velika nagrada Monaka XI Grand Prix Automobile de Monaco 500 milja Indianapolisa XXXIV 500 Mile Race Velika nagrada Švicarske X Grosser Preis der Schweiz Staza: Silverstone Staza: Monaco Staza: Indianapolis Staza: Bremgarten Mjesto: Silverstone, Ujedinjeno Kraljevstvo Mjesto: Monte Carlo, Monako Mjesto: Speedway, Indiana, SAD Mjesto: Bern, Švicarska Datum: 11. – 13. svibnja Datum: 19. – 21. svibnja Datum: 13. – 31. svibnja Datum: 2. – 4. lipnja Dužina staze: 4,649 km Dužina staze: 3,181 km Dužina staze: 4,023 km Dužina staze: 7,280 km Broj krugova: 70 Broj krugova: 100 Broj krugova: 138 Broj krugova: 42 Vrijeme na dan utrke: 20px Vrijeme na dan utrke: 20px Vrijeme na dan utrke: 20px 20px Vrijeme na dan utrke: 20px 5 6 7 Velika nagrada Belgije XII Grand Prix de Belgique Velika nagrada Francuske XXXVII Grand Prix de l'ACF Velika nagrada Italije XXI Gran Premio d'Italia Staza: Spa-Francorchamps Staza: Reims-Gueux Staza: Monza Mjesto: Stavelot, Belgija Mjesto: Gueux, Francuska Mjesto: Monza, Italija Datum: 16. – 18. lipnja Datum: 31. kolovoza – 2. srpnja Datum: 1. – 3. rujna Dužina staze: 14,120 km Dužina staze: 7,815 km Dužina staze: 6,300 km Broj krugova: 35 Broj krugova: 64 Broj krugova: 80 Vrijeme na dan utrke: 20px Vrijeme na dan utrke: 20px Vrijeme na dan utrke: 20px

Sažetak sezone Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1947. godine, osnovana je kategorija Formule 1 za Grand Prix utrke. Nakon nekoliko prijelaznih godina, uspostavljeno je Svjetsko automobilističko prvenstvo vozača, ono što danas zovemo Formulom 1.

Ideja, dakako, nije bila nova. Prvo Svjetsko automobilističko prvenstvo za konstruktore zapravo je održano još 1925. I tada je, baš kao što će biti slučaj četvrt stoljeća kasnije, dominantan bio Alfa Romeo, samo da bi se momčad nakon te jedne sezone povukla iz natjecanja. Prva titula ostala je njena, a prvaci su kasnije bili još Bugatti i Delage, a onda se sve urušilo i AIACR, FIA-in prethodnik, nije više imao što bodovati.

Godine 1931. pokrenuto je Europsko automobilističko prvenstvo kao zamjensko natjecanje, sada u konkurenciji vozača. Vozilo se s prekidima do izbijanja Drugog svjetskog rata. Prvi naslov prvaka je osvojio Ferdinando Minoia, a nakon njega titule su osvajali još Tazio Nuvolari, Bernd Rosemeyer i, triput, Rudolf Caracciola. Bilo je to vrijeme dominacije njemačkih Srebrnih strijela, a još i danas traju polemike o tome tko je trebao osvojiti titulu u prekinutom prvenstvu 1939., Mercedesov Hermann Lang ili Auto Unionov Hermann Paul Müller.

Kada je nakon rata ponovo pokrenuto utrkivanje za Veliku nagradu, u njemu neko vrijeme nije bilo Srebrnih strijela, jer je Nijemcima bilo zabranjeno sudjelovanje. To je Alfa Romeove tvorničke bolide učinilo gotovo nepobjedivima. Modeli 158 znani pod nadimkom Alfetta nisu samo izvučeni iz skrovišta u kojima su proveli rat, nego su bili i značajno dorađeni. Regulativa nove Grand Prix kategorije, od 1947. nazvane potpuno novim nazivom Formula 1, predviđala je ili kompresorske motore od 1,5 litre ili atmosferske motore trostruko veće zapremine. Alfa Romeova tvornica iz Milana, u državnom vlasništvu još od Duceova vremena, imala je značajno veće resurse od konkurenata koji su se mogli nadati pobjedi samo ako ne bi bilo niti jedne Alfette na startu.

Alfina tvornička momčad bila je nedodirljiva. Jean-Pierre Wimille smatran je najvećim vozačem tog vremena, a on, grof Carlo Felice Trossi i Achille Varzi naprosto su pobjeđivali sve pred sobom. A onda su zaredale tragedije. Varzi je poginuo na Bremgartenu 1948., Wimille na stazi Palermo u Buenos Airesu početkom sljedeće godine, dok je Trossi umro od raka u svibnju 1949. Unutar godine dana, nestala je čitava Alfa Romeova nepobjediva trojka. Momčad se još jednom povukla iz utrka, kojima je te 1949. počeo vladati Ferrari, no kada je objavljeno da počinje novo natjecanje - Svjetsko prvenstvo vozača 1950., Alfa Romeo je najavio da će se vratiti utrkama, s ostarjelom, ali unatoč tome vrlo konkurentnom Alfettom 158. Momčad je okupila trojicu vozača kojima je prezime počinjalo istim slovom. Sretan ti rođendan, Formulo 1 Telesport F1. Objavljeno 14. svibnja 2021. Pristupljeno 1. srpnja 2021.

Nino Farina, bivši Nuvolarijev momčadski kolega i član izvorne momčadi Scuderia Ferrari, vratio se u veliku Alfettu kako bi vodio momčad 1950. Farina je nastupao za Alfa Corse od 1938. do 1940., a među bolidima koje je vozio se nalazila i Alfetta 158. Drugi vozač momčadi bio je Luigi Fagioli, talijanski automobilistički veteran koji je bio jedan od posljednjih preostalih vozača koji su se utrkivali u Srebrnim strijelama - dominantnim njemačkim automobilima tridesetih. S 52 godine, Fagioli je bio jedan od najstarijih vozača na gridu. Treće potpisivanje Alfa Romea bilo je kasno i pomalo neočekivano. Nakon što je početkom godine pobijedio na Velikoj nagradi Paua i Velikoj nagradi San Rema, neprvenstvenim utrkama Formule 1, Alfa Romeo je potpisao najboljeg argentinskog vozača Juana Manuela Fangia, kojeg je, nakon dominacije u Argentini, automobilski klub Argentine (Automóvil Club Argentino) poslao da ih predstavlja u Europi gdje je brzo ostavio trag.

Ferrari je zadržao vozačku postavu iz 1949. - Alberta Ascarija i Luigija Villoresija, no glavni suparnik Alfa Romea, izostao je s popisa za prvu utrku na Silverstoneu. Danas možda zvuči čudno, ali nitko tada nije mogao naslutiti da će novo prvenstvo zaživjeti, a kamoli koliko će postati važno. Ferrari je naprosto zaključio kako se ne isplati slati tvorničku momčad u Englesku, na superbrzu stazu na kojoj ionako nema osobitih šansi protiv snažnijih Alfetta, koje su u tom trenutku razvijale već preko 350 KS. Osim toga, Enzo Ferrari je bio i nezadovoljan početnim novcem koji su Britanci bili spremni platiti momčadima. pa je na kraju svega, Ferrari umjesto utrke na Silverstoneu, izabrao utrku Formule 2 koja se u isto vrijeme održavala u Monsu.

Velika nagrada Velike Britanije