Fidži (fidžijski: Viti; fidžijski hindski: फ़िजी [Fijī]), službeno Republika FidžiU veljači 2011. godine, Ured Premijera izdao je priopćenje u kojem navodi kako je ime države službeno promijenjeno iz Republika Otočja Fidži u Republika Fidži te da je ime službeno navedeno u ustavu iz 1997. godine nevažeće (ustav je bio suspendiran od travnja 2009. godine). Usporedi: (fidžijski: Matanitu Tugalala o Viti;Yavunivakavulewa ni Matanitu Tugalala o Viti (Constitution of the Republic of Fiji, the Fijian language version) . fiji.gov.fj fidžijski hindski: फ़िजी गणराज्य),रिपब्लिक ऑफ फीजी का संविधान (Constitution of the Republic of Fiji, the Hindi version) otočna je država u Melaneziji, u Oceaniji, smještena u južnom Pacifiku, oko 2000 kilometara od Sjevernoga otoka Novog Zelanda. Najbliže susjedne zemlje Fidžiju su Vanuatu na zapadu, Nova Kaledonija na jugozapadu, novozelandski Kermadecovi otoci na jugoistoku, Tonga na istoku, Samoansko otočje i francuski kolektivitet Wallis i Futuna na sjeveroistoku, te Tuvalu na sjeveru. Fidži sačinjava otočje s više od 330 otoka, 110 od kojih je trajno naseljeno, te preko 500 hridi i otočića, ukupne površine od 18 300 km. Najisturenija skupina otoka je Ono-i-Lau. Čak 87% ukupnoga stanovništva od oko 912 000 ljudi živi na otocima Viti Levu i Vanua Levu. Glavni grad Suva nalazi se na otoku Viti Levu i ujedno je i glavna luka na Fidžiju.Fiji Cruises Destination Topics . Retrieved 23 March 2016. Oko tri četvrtine stanovnika Fidžija živi uz obalna područja otoka Viti Levu mahom u Suvi, ali i u manjim urbanim centrima poput Nadija, koji ima izrazito razvijen lokalni turizam, ili Lautoke, gdje je razvijena industrija proizvodnje šećera. Zbog geoloških karakteristika, unutrašnjost Viti Levua slabo je naseljena.
Većina fidžijskih otoka formirana je vulkanskom aktivnošću prije otprilike 150 milijuna godina. Geotermalna aktivnost, premda rijetka, povremeno je prisutna i danas, najčešće na otocima Vanua Levu i Taveuni. Geotermalni izvori na otoku Viti Levu nisu vulkanskog podrijetla te imaju niskotemperaturna (oko 35 - 60°C) površinska otpuštanja. Ljudi su na fidžijskom otočju živjeli od drugog tisućljeća pr. Kr. Isprva su to bili Austronežani i Melanežani, s nešto malo polinezijskih utjecaja. Europljani su počeli posjećivati Fidži počevši od 17. stoljeća, a nakon kratkog razdoblja neovisnosti, Fidži je 1874. godine postao kolonija Britanskoga Carstva. Fidži je do 1970. godine imao status krunske kolonije, nakon čega je dobio veću autonomiju i status dominiona. Nakon niza državnih udara, vojna je vlast 1987. godine proglasila republiku. Nakon uspješnog državnog udara 2006. godine, komodor Frank Bainimarama preuzeo je vlast u zemlji. Nakon što je Visoki sud tri godine kasnije proglasio vojnu vlast nezakonitom, predsjednik Josefa Iloilo, koga je vojska zadržala kao nominalnog državnog poglavara, poništio je Ustav iz 1997. godine i ponovo imenovao Bainimaramu kao privremenog premijera. Kasnije tijekom iste godine, Iloila je naslijedio Epeli Nailatikau. Nakon godina odgode, dana 17. rujna 2014. godine konačno su održani opći, demokratski izbori na Fidžiju. Bainimarama je pobijedio na izborima, koje su međunarodni promatrači prihvatili.
Fidži je jedna od najrazvijenijih oceanijskih zemalja, zahvaljujući bogatim izvorima minerala, ribe i drva. Nacionalna je valuta fidžijski dolar, a glavna gospodarska djelatnost je turizam. Lokalna samouprava organizirana je na razini gradova i gradskih vijeća, koje nadzire nadležno ministarstvo.
Etimologija Glavni otok u sklopu fidžijskoga otočja zove se Viti Levu i upravo iz njega proizlazi izraz "Fidži", iako se standardni engleski (posredno i fonetizirani hrvatski) izgovor temelji na onome sa susjednih otoka Tonge. Nastanak izraza može se opisati ovako:Fidžijci su se prvi puta urezali u europsku svijet kroz spise članova ekspedicije Jamesa Cooka, koji su ih upoznali u Tongi. Opisani su kao zastrašujući ratnici i krvoločni kanibali, graditelji najboljih plovila na Pacifiku, ali ne i vrhunski moreplovci. Izazivali su zavist među stanovnicima Tonge, a sve njihove rukotvorine, posebice tkanina i toljage, bile su visoko cijenjene i tražene. Svoj su dom nazivali Viti, ali na Tongi su ga nazivali Fisi, tako da je preko ovog stranog izgovora, kapetan James Cook prvi puta koristio izraz Fiji (Fidži, op.a.), po kojemu su ti otoci danas poznati.About Fiji , section on Europeans in Fiji. Fiji High Commission to the United Kingdom.Inicijalnu anglizirana inačicu tonganskog izgovora "Feejee" koristili su i misionari, te putnici koji su posjećivali otočje sve do kraja 19. stoljeća.
Povijest
Otkriće Fidžija
Prema dostupnim izvorima, fidžijsko otočje naseljeno je negdje u drugom tisućljeću pr. Kr., mnogo prije nego je ekspedicija Abela Tasmana otkrila to područje u 17. stoljeću. Prvi stanovnici otoka bili su Austronežani koji su došli s juga Azije, vjerojatno južne Indokine, preko Tajvana, Filipina, Indonezije i Nove Gvineje, te su stigli do otočja negdje oko 1500. pr. Kr. Pretpostavlja se kako su Austronežani bili pomorci u povijesti čovječanstva. Nešto kasnije, na područje su se doselili Melanežani, a kasnije i Polinežani. Fidžijsko otočje razvijalo se prilično samostalno i s većim brojem zajednica organiziranih u plemena, a negdje u 10. stoljeću plemena su pala pod sferu utjecaja Carstva Tuʻi Tonga. Fidžijci su bili poznati kao snažni ratnici i izvrsni brodograditelji.
Prvi doticaj s Europljanima dogodio se 1643. godine, kada je ekspedicija predvođena Abelom Tasmanom otkrila otoke Vanua Levu i Taveuni. Godine 1774., britanski pomorac James Cook posjetio je otočje Lau na jugu Fidžija, međutim otoci su kartografirani tek 1789. godine, kada je protjerani kapetan s HMS Bountyja William Bligh na svom putu za Bataviju plovio uz otok Ovalau prošao brodom između dvaju glavnih otoka. Vodena površina kojom je Bligh plovio danas je znana kao Bligh Water, a otoci su jedno vrijeme bili poznati kao "Blighovi otoci".
Kolonijalni Fidži
Kontakti s Europljanima postali su sve učestaliji tijekom 19. stoljeća, a nakon kratkotrajnog neovisnog kraljevstva, Fidži je 1874. godine konačno postao kolonijom Britanskoga Carstva. Osim što su iskorištavali prirodne resurse, Britanci su tijekom kolonizacije nastavili iskorištavati Fidžijce kao jeftinu radnu snagu, a dio otočana prodavan je u roblje te je poslan na rad u plantaže. Nedugo nakon kolonizacije, posljednji kralj neovisnog Fidžija Seru Epenisa Cakobau posjetio je Sydney sa svoja dva sina, gdje je vladala epidemija ospica. Sva su se tri člana kraljevske obitelji zarazila, a pogrešna odluka o neaktiviranju karantene na brodu dovela je do širenja epidemije diljem Fidžija u razdoblju od 1875. do 1876. godine, što je izazvalo smrt oko 40 000 Fidžijaca,“Historical Time line” . Fiji government. otprilike jedne trećine tadašnjega stanovništva.“Timeline: Fiji” . BBC News. Postoje teorije kako su Britanci namjerno odbili proglasiti karantenu kako bi svjesno proširili bolest kolonijom, no za to nema čvrstih dokaza. U svakom slučaju, suvremeni su povjesničari izrazito kritični prema britanskim vlastima zbog, u najmanju ruku, grubog nemara, koji je doveo do gubitka nekoliko desetaka tisuća života.Gravelle, pp. 139–143 Na samom početku britanske kolonizacije, Fidžijci su u ljeto 1875. godine podigli ustanak nedugo nakon što je Sir Arthur Hamilton-Gordon postao kolonijalni upravitelj. U višemjesečnom sukobu što ga je sam Hamilton-Gordon nazvao "Malim ratom" (eng. Little War), Britanci su, očekivano, porazili pobunjenike, ali Fidžijci su se još jednom pokazali kao opasni protivnici. Svijesan potrebe za jačanjem kontrole i smirivanjem tenzija, Hamilton-Gordon je uspostavio sustav plemenskih poglavica i seoskih namjesnika koji su s jedne strane bili izravno odgovorni njemu i provodili su kolonijalnu politiku, dok su s druge strane bili zaduženi za smirivanje tenzija među lokalnim stanovništvom. Godine 1876., Hamilton-Gordon je utemeljio i Veliko vijeće poglavica, koje je također bilo podređeno njemu. U slijedećim godinama došlo je do još nekoliko pobuna koje su bile ugušene, ali i do masovnog uvoza radnika iz Indije, koji su temeljem indenture bili prisiljeni na robovski rad.
Ne želeći crpiti radnu snagu iz kolonijalnih posjeda, Britansko Carstvo nije dozvolilo Fidžijcima da se priključe vojsci tijekom Prvog svjetskog rata, tako da je uloga Fidžija u tom konfliktu bila prilično periferna. Fidžijske su vlasti 1917. uhitile uglednoga njemačkog pomorca grof Felixa von Lucknera na otoku Wakayji, gdje se skrivao za trajanja rata. Zanimljivo je kako se von Luckner predao vlastima misleći da su službenici naoružani te da ga lako mogu svladati, dok su oni zapravo bili bez ikakvog oružja. Za trajanja Drugog svjetskog rata je Britansko Carstvo odustalo od politike zabrane novačenja domaćeg kolonijalnog stanovništva, pa je nekoliko tisuća Fidžijaca sudjelovalo u borbama kao Fidžijska pješadijska regimenta, kojom je zapovijedao Sir Edward Cakobau, praunuk kralja Cakobaua. Fidži je bila važna baza Saveznika na Pacifičkom frontu, a Fidžijci su se odlikovali hrabrošću tijekom kampanje na Solomonskim Otocima.
Samouprava i neovisnost
Izgradnja suvremenih političkih institucija uslijedila je tek nakon Drugog svjetskog rata. Na Ustavnoj konferenciji 1965. u Londonu, predložena je ideja potpune neovisnosti, koju su fidžijski delegati u početku odbili, iako su im britanske vlasti priopćile da namjeravaju uspostaviti samoupravu na otocima i pripremiti ih za potpunu neovisnost. To je dovelo do uspostave odgovorne vlade i kabinetskog sustava, na čijem je čelu bio Kamisese Mara, u funkciji prvoga premijera Fidžija (u početku je titula nosila naziv glavni ministar). Reforme su se nastavile i slijedećih godina, kada je uveden dvodomni Parlament, a sve je kulminiralo 1970. godine, kada je Ujedinjeno Kraljevstvo dalo Fidžiju neovisnost i status dominiona. Nakon niza državnih udara 1987. godine, Fidži je ukinuo status dominiona i postao republikom, međutim ni to nije donijelo trajnu političku stabilnost u zemlji.
Državni udar 2000. godine doveo je do nove promjene vlasti. Središnju je ulogu imao komodor Frank Bainimarama, koji je kasnije 2006. godine i sam izveo drugi državni udar i preuzeo vlast. Visoki sud je 2009. godine puč proglasio nelegalnim, što je dovelo do nove krize i smjene na vlasti. Prvi moderni, demokratski izbori na Fidžiju održani su tek 2014. godine, što je za posljedicu imalo postupnu stabilizaciju političke situacije u državi.
Geografija
Položaj i reljef mini|280x280px|Fizički zemljovid glavnih Fidžijskih otoka. Fidži su izolirano otočje u jugozapadnome Pacifiku, ukupne površine od 194 000km, od kojih je oko 10% kopna. Smješten je točno na pola puta između otočnih država Vanuatua i Tonge, nedaleko od datumske granice. Premda 180. meridijan presijeca Taveuni, datumska granica je savijena kako bi cijelo otočje imao jedinstveno vrijeme (UTC+12). Otočje uglavnom čini jedinstvenu cjelinu, izuzev otoka Rotume, koji je udaljen oko 410 km od ostatka otočja.
Fidži čini 332 veća otoka (od kojih je njih 106 naseljeno), te 522 manja otoka i hridi. Ukupna duljina obale iznosi 1129 km. Najveći i najvažniji otoci jesu Viti Levu i Vanua Levu, koji čine oko tri četvrtine ukupne kopnene površine Fidžija. Otoci su mahom planinske strukture te dosežu visinu od 1324 metra, koliko je visok Mount Tomanivi na otoku Viti Levu. Otoci su prekriveni tropskim kišnim šumama.
Osim što se na njemu nalazi najviši vrh otočja, na Viti Levu je smješten i glavni grad Fidžija Suva, gdje živi gotovo tri četvrtine ukupnga stanovništva. Drugi važni gradovi su Nadi, u kojem se nalazi međunarodna zračna luka, te Lautoka, drugi grad u državi, važna luka i središte industrije proizvodnje šećera na Fidžiju.