Demetrova nagrada, bila je hrvatska književna nagrada.
O nagradi Ustanovljena je 26. rujna 1906. godine, u Zagrebu, na poticaj Društva hrvatskih književnika.
Dodjeljivala se za najbolje dramsko djelo domaćeg autora izvedeno na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta.
Ime je ova nagrada dobila u čast hrvatskom kulturnom velikanu i žestokom pristaši hrvatskog preporoda Dimitriju Demetru.
Nagrađeni je dobivao novčanu nagradu. Porota koja je odlučivala o nagradi bila je sastavljena od ravnatelja kazališta, dva predstavnika DHK i dva člana Matice hrvatske.Antonija Bogner-Šaban, Demetrova nagrada // Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 9, br. 1, 1982., str. 338–351., , str. 338., pristupljeno 1. rujna 2020. Prva dodjela je bila 1907/08. Nagrada se dodjeljivala po sezonama, sve do 1946. godine. Te godine sastala se je porota s obrazloženjem da ni jedno predloženo djelo nema kvalitetu za nagradu.Antonija Bogner-Šaban, Demetrova nagrada // Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 9, br. 1, 1982., str. 338–351., , str. 339., pristupljeno 1. rujna 2020.
Dobitnici i dobitnice 1907./1908.: Ante Tresić Pavičić, za dramu Ciceronovo progonstvo. 1908./1909.: Milan Ogrizović, za dramu Hasanaginica: drama u tri čina. 1909./1910.: Milan Begović, za dramu Stana Biučića. 1910./1911.: Josip Kosor, za dramu Požar strasti. 1911./1912.: Ivo Vojnović, za dramu Gospoda sa suncokretom. 1912./1913.: Srđan Tucić, za dramu Golgota. 1914.: Josip Kosor, za dramu Pomirenje. 1915.: Pecija Petrović, za dramu Šuma. 1916.: Pecija Petrović, za dramu Mrak. 1917.: Milan Ogrizović, za dramu Objavljenje. 1918.: Srđan Tucić, za dramu Osloboditelji. 1919.: Ulderiko Donadini, za dramu Bezdan. 1920.: Mirko Korolija, za dramu Zidanje Skadra. 1921.: Josip Kulundžić, za dramu Ponoć 1922.: Miroslav Krleža, za dramu Golgota. 1923. Miroslav Krleža, za dramu Vučjak. 1924.: Milan Begović, za dramu Božji čovjek. 1924./1925.: Miroslav Krleža, za dramu Michelangelo Buonarroti. 1925./1926.: Ahmed Muradbegović, za dramu Bijesno pseto. 1926./1927.: Josip Kulundžić, za dramu Škorpion. 1927./1928.: Miroslav Krleža, za dramu U agoniji. 1928./1929.: Miroslav Krleža, za dramu Gospoda Glembajevi. 1929./1930.: Tito Strozzi, za dramu Komedija na stubištu. 1930./1931.: Kalman Mesarić, za dramu Joco Udmanić. 1931./1932.: Milan Begović, za dramu Bez trećega. 1932./1933.: Miroslav Feldman, za dramu Zec. 1933./1934.: Tito Strozzi, za dramu Kako se osvajaju žene. 1933./1934.: Kalman Mesarić, za dramu I u našem gradu. 1934./1935.: Slavko Batušić, za dramu Komorni trio. 1935./1936.: Milan Begović, za dramu I Lela će nositi kapelin. 1936./1937.: Geno Senečić, za dramu Slučaj s ulice. 1937./1938.: Niko Bonifačić-Rozin, za dramu U vrtlogu. 1938./1939.: Miroslav Feldman, za dramu U pozadini. 1939./1940.: August Cesarec, za dramu Sin domovine. 1940./1941.: Geno Senečić, za dramu Spis 516. 1941./1942.: Ahmed Muradbegović, za dramu Husein-beg Gradaščević. 1942./1943.: Ruža Lucija Petelinova, za dramu Petra. 1943./1944.: Marijan Matijašević, za dramu U brodolomu.
Od 38 nagrada Miroslav Krleža je ovu nagradu dobio 5 puta, a Milan Begović 4 puta, 10 pisaca dobilo ju je 2 puta (Milan Ogrizović, Josip Kosor, Srđan Tucić, Pecija Petrović, Ahmed Muradbegović, Geno Senečić, Tito Strozzi, Kalman Mesarić, Miroslav Feldman, Josip Kulundžić), a nagrađena je i jedna žena Ruža Lucija Petelinova.
Bilješke Dijele nagradu.Antonija Bogner-Šaban, Demetrova nagrada // Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 9, br. 1, 1982., str. 338–351., , str. 345., pristupljeno 1. rujna 2020.
Izvori
Kategorija:Hrvatske književne nagrade