Nauru, službeno Republika Naoero, je otočna država u Tihom oceanu nedaleko od ekvatora. Po površini je nešto manja od otoka Vira, a po stanovništvu nešto manja od grada Vrbovca. Ova zemlja je najmanja izvaneuropska država i najmanja svjetska republika, te jedina država na svijetu bez glavnog grada. Najbliže okolne države su Savezne Države Mikronezije na zapadu, Maršalovi Otoci na sjeveru, Kiribati na istoku i Solomonski Otoci na jugu.
Nakon tisuća godina vladavine naroda mikronezijskog i polinezijskog podrijetla, otok je kolonizirala Njemačka pred kraj 19. stoljeća, da bi poslije Prvog svjetskog rata potpao pod upravu Australije, Novog Zelanda i Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon japanske okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno je uspostavljena uprava ovih triju zemalja. Nauru je svoju neovisnost stekao 1968. godine.
Kao otok bogat fosfatima, glavna gospodarska aktivnost od 1907. godine bila je vađenje i izvoz ovog dobra. Iscrpljivanjem ovih rezervi, okoliš otoka ostao je teško narušen, a bogatstvo države ubrzano se počelo smanjivati. Kako bi održala visoki standard života, vlada Naurua je kratko u 1990-ima od države stvorila porezni raj i središte za pranje novca. Od 2001. godine, gospodarstvo se održava uz pomoć australske vlade, koja za uzvrat od Naurua traži čuvanje tražitelja azila koji pokušavaju ući u Australiju. mini|desno|300px|Karta Naurua
Etimologija
Podrijetlo riječi „Nauru“ nije poznato. Nauruanci su prije, kao i danas zvali svoj otok „Naoero“. Nijemac Paul Hambruch koji je boravio na otoku u svibnju 1909. i od rujna do studenog 1910., smatrao je da je riječ Naoero nastala kao spoj riječi „a-nuau-a-a-ororo“ (moderno: „A nuaw ea arourõ“), što bi značilo „Ja idem na plažu“. Elzašanin Alois Kayser, koji je na Nauruu proveo 30 godina i koji je intenzivno učio nauruanski, odbio je Hambruchovo objašnjenje koje je smatrao manjkavim.
Otok je tijekom povijesti imao mnoga imena: Engleski kolonijalisti su ga prije 1888. zvali Pleasant Island ili Shank Island, dok su ga njemački kolonijalni vladari nazivali Nawodo ili Onawero.
Riječ „Nauru“ nastala je kasnije od riječi „Naoero“, kako bi govornici engleskog jezika ispravno izgovarali ime otoka.
Povijest mini|lijevo|Nauruški ratnik 1880. godine Prvi naseljenici Naurua bili su Mikronezijci i Polinezijci prije više od 3 000 godina.Nauru Department of Economic Development and Environment. 2003. First National Report To the United Nations Convention to Combat Desertification (UNCCD) Tradicionalno je na otoku postojalo 12 klanova ili plemena koje danas predstavlja dvanaestokraka zvijezda na zastavi države. To su plemena Deiboe, Eamwidamit, Eamwidara, Eamwit, Eamgum, Eano, Emeo, Eoraru, Irutsi (nestali), Iruwa, Iwi (nestali) i Ranibok. Nauruanci su svoje podrijetlo pratili po ženskoj liniji. mini|desno|Ceremonija pripajanja Njemačkoj 1888. godine Britanski kapetan i lovac na kitove John Fearn bio je prvi Europljanin koji je posjetio otok 1798. godine, te ga je nazvao Pleasant Island. Od sredine 1830-ih Nauruanci su imali kontakte s europskim kitolovcima i trgovcima koji su na otoku obnavljali svoje zalihe. Otočani su trgovali hranom za palmino vino i oružje koje je kasnije korišteno u desetogodišnjem ratu koji je počeo 1878. godine, te kojim je stanovništvo otoka smanjeno s 1400 na 900 osoba. Otok je anektirala Njemačka 1888. godine, te ga priključila njemačkom protektoratu Maršalovih otoka. Dolazak Nijemaca okončao je rat, a kraljevi su počeli vladati otokom, od kojih je najpoznatiji kralj Auweyida. Kršćanski misionari s otočja Gilbert došli su na otok isto 1888. godine.Ellis, A. F. 1935. Ocean Island and Nauru - their story. Angus and Robertson Limited. str. 29–39
Fosfate je 1900. godine na otoku otkrio Albert Ellis, a u dogovoru s Njemačkom je Pacific Phosphate Company počela izrabljivati nalazišta 1906. godine. Prva izvezena pošiljka bila je 1907. godine.Ellis, A. F. 1935. Ocean Island and Nauru - their story. Angus and Robertson Limited. str. 127–139 Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, otok su zauzele australske snage 1914. godine. Nakon rata je Liga naroda mandat nad teritorijem dala Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je dogovorilo dijeljenje te dužnosti s Australijom i Novim Zelandom 1923. godine.Agreement between Australia, New Zealand and United Kingdom regarding Nauru] Vlade ovih država potpisale su sporazum (Nauru Island Agreement) 1919. godine, čime je stvorena Britanska komisija za fosfate (British Phosphate Commission), koja je preuzela prava za vađenje fosfata. desno|mini|220px|Američko bombardiranje otoka Japanske snage zauzele su otok 26. kolovoza 1942. godine.Lundstrom, John B., The First Team and the Guadalcanal Campaign, Naval Institute Press, 1994., str. 175. Zračna pista koju su sagradili Japanci na otoku bombardirana je u ožujku 1943., kako bi se spriječila opskrba otoka. Japanci su deportirali 1200 Nauruanaca kako bi služili kao radna snaga na otocima Chuuk gdje ih je 463 preminulo.Haden, J. D. 2000. Nauru: a middle ground in World War II Pacific Magazine Otok je oslobođen 13. rujna 1945. godine, kada su se dolaskom australskog ratnog broda HMAS Diamantina japanske snage predale. Deportirani Nauruanci vraćeni su s otoka Chuuk u siječnju 1946. brodom Trienza.Garrett, J. 1996. Island Exiles. ABC. . str. 176–181 Godine 1947. UN je dodijelio upravljanje otokom ponovno Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu. Nauru je počeo sa samostalnim upravljanjem u siječnju 1966. godine, a potpuno neovisna država postao je 1968., pod vodstvom predsjednika Hammera DeRoburta. Godine 1967., Nauruanci su od BPC-a otkupili prava na izrabljivanje te je u lipnju 1970. godine, osnovano lokalno društvo za vađenje fosfata pod nazivom Nauru Phosphate Corporation. Ovo nacionalizirano društvo omogućilo je Nauruu jedan od najvećih standarda života u Pacifiku, te je ova zemlja u to vrijeme bila druga najbogatija zemlja svijeta (per capita).
Godine 1989. država je podnijela tužbu protiv Australije na Međunarodnom sudu pravde zbog spornih poteza na Nauruu za vrijeme australskog upravljanja, ovo se posebno odnosilo na nespriječenu ekološku štetu koja je nastala zbog vađenja fosfata.Highet, K and Kahale, H. 1993. Certain Phosphate Lands in Nauru. The American Journal of International Law 87:282–288 Ovaj spor riješen je izvansudskom nagodbom koja je uključivala obnavljanje izrabljenih područja na Nauruu. Smanjivanjem rezervi fosfata dogodio se i gospodarski pad, što je dovelo do političke nestabilnosti koja traje od sredine 1980-ih. Samo u razdoblju od 1989. do 2003. godine, vlast se promijenila 17 puta.Australian Department of Foreign Affairs and Trade. Republic of Nauru Country Brief - November 2005 Posljednjih godina u vodstvu zemlje izmjenjivali su se René Harris i Bernard Dowiyogo, da bi nakon Dowiyogove smrti u ožujku 2003., Ludwig Scotty bio izabran kao predsjednik. Scotty je puni mandat dobio u listopadu 2004. godine.
Zadnjih godina, važan dio državnih prihoda čini australska pomoć. Za ovu pomoć Nauru upravlja centrom za azilante u kojeg se upućuju većinom izbjeglice. Jedna od takvih skupina tražitelja azilanata koju su činile 433 osobe iz raznih zemalja, spašena je u moru i upućena u Nauru detention centre 2001. godine. Australska vlada i dalje šalje ovakve skupine na Nauru.
Zemljopis mini|280px|Isključivi gospodarski pojas oko Naurua mini|desno|Satelitska snimka Naurua (izvor: ARM.gov) Otok se nalazi u zapadnom Tihom oceanu na 0° 32’ južne zemljopisne širine i 166° 55’ istočne zemljopisne dužine. Najbliži otok je Banaba koji se nalazi 290 km istočno i koji je također bogat fosfatima (treći značajni otok u Tihom oceanu koji je bogat ovim resursom je Makatea u otočju Tuamotu u Francuskoj Polineziji). Nauru ima isključivi gospodarski pojas površine od 308 480 km² (zajedno s teritorijalnim vodama od 570 km²), koji graniči s pojasom Kiribata na istoku 290 km do otoka Banaba) i s Maršalovim Otocima na sjeveru (600 km do atola Ebon). U relativnom susjedstvu nalaze se Mikronezija (Kosrae) na sjeverozapadu, Solomonski Otoci na jugozapadu, Papua Nova Gvineja (otočje Bismarck) na zapadu i Tuvalu na jugoistoku.
Nauru je atol koji se nalazi na vrhu podvodnog ugaslog vulkana. Koralji sežu do 2000 metara duboko u more, a nalaze se maksimalno 60 metara iznad mora. Ova najviša točka otoka nalazi se u istočnom Aiwu, a poznata je pod nazivom Command Ridge. U usporedbi s ostalim atolima Nauru ima vrlo malu lagunu. Već jedan kilometar od obale dubina mora prelazi 1000 metara. U unutrašnjosti otoka nalaze se fosfati koji su nastali od izmeta morskih ptica. Oko 2 km² otoka je šumovito. lijevo|mini|Klimatski dijagram Naurua Zbog blizine ekvatora (42 km sjeverno), temperature su poprilično ujednačene tijekom cijele godine, s mjesečnim prosjekom od 27,5 °C. Tijekom dana temperature su između 26 i 35 °C, te između 25 i 28 °C tijekom noći. Godišnje padaline poprilično variraju, te ovise o fenomenu El Niño. Godišnji prosjek padalina je 1900 mm.
Globalno zagrijavanje izravno utječe na Nauru, jer drastični rast razine mora prijete nestajanju otoka. Zbog ovog problema vlada je više puta tražila akciju od UN-a i sastanke s SAD-om i drugim industrijskim zemljama.
Flora i fauna mini|desno|Vrhovi koralja na plaži Na Nauruu ne postoje velike životinje; osim kukaca ovdje prebivaju samo morske ptice, kao npr. Fregata minor. Na otoku postoji samo jedna vrsta pjevica, a to je Acrocephalus rehsei, što je ovdje endemska vrsta. Na otoku je moguće često vidjeti i mačke, pse i svinje, koji su dovezeni iz inozemstva.
Od biljnog svijeta na otoku se mogu naći kokosove palme, pandanusi, smokve, hibiskusi i sl. Mnogo biljnog svijeta nestalo je zbog degradacije okoliša koju je uzrokovalo rudarenje.
Što se tiče morskog okoliša (pogotovo koraljnog pojasa koji okružuje otok) on je poprilično ugrožen, također zbog izrabljivanja fosfata i urbanizacije. Ovdje su prije u velikom broju živjeli mekušci i rakovi.
Politika
Po političkom ustroju Nauru je parlamentarna demokratska republika.
Politički sustav mini|350px|desno|Raspodjela vlasti u Nauruu Politički sustav sastoji se od sljedećih elemenata:
Kabinet (Cabinet, predsjednik i ministri; najviši dužnosnici izvršne vlasti) predsjednik države na dužnosti: Russ Kun Državni tajnik (Chief Secretary) državna tajnica na dužnosti: Camilla Solomon Parlament (Parliament, the House; najviši dužnosnici zakonodavne vlasti) Predsjednik parlamenta i zamjenici (Speaker/Deputy Speaker) predsjednik parlamenta na dužnosti: Marcus Stephen Parlamentarni tajnik (Clerk) parlamentarna tajnica na dužnosti: Helen Bogdan (Australija) Predsjednik Vrhovnog suda (Chief Justice; najviši dužnosnik sudbene vlasti) predsjednik Vrhovnog suda na dužnosti: Barry Connell ostali suci (Court Judges) Vrhovni sud (Supreme Court)
U nauruškom parlamentu, poznatim pod imenom House, nalazi se 18 zastupnika koji se obično biraju svake tri godine. Zastupnici između sebe biraju predsjednika države koji se obično imenuje nakon nacionalnih parlamentarnih izbora, te je to obično zastupnik iz zastupničke skupine koja ima relativnu većinu u parlamentu. Predsjednik tada imenuje članove kabineta, koji se sastoji od pet ili šest ministara. Predsjednik je ujedno i poglavar države i šef vlade.
Pogledajte i: Popis predsjednika Naurua
Političke stranke mini|desno|Nauruški parlament U državi postoji manji višestranački sustav. Dvije službene stranke, suprotne političke orijentacije su Naoero Amo i Democratic Party of Nauru. Također postoji još jedna neslužbena politička stranka imena Centre Party. Obje stranke su stvorene kako bi se ojačala uloga parlamenta. Danas je Naoero Amo najvažnija politička stranka, dok DPN i CP imaju malu političku moć.
Naoero Amo, Nauru First Party; kršćansko-liberalna (službena) Demokratska stranka Naurua, Democratic Party (službena; bivša neslužbena Nauru Party) Stranka centra, Centre Party; kršćansko-konzervativna (neslužbena)
Pravni sustav