Diane Keaton, (Los Angeles, 5. siječnja 1946. – Santa Monica, 11. listopada 2025.) rođena kao Diane Hall, bila je američka filmska glumica, redateljica i producentica. Keaton je karijeru započela u kazalištu, a filmski debi ostvarila 1970. Njezina prva veća uloga bila je ona Kay Adams u Kumu (1972.), ali filmovi koji su joj oblikovali karijeru su oni koje je snimila s redateljem Woodyjem Allenom, počevši sa Zasviraj ponovno, Sam (1972.). Njezina sljedeća dva filma, Spavač (1973.) i Ljubav i smrt (1975.), predstavila su je kao komičarku. Njezin četvrti film s Allenom, Annie Hall (1977.), joj je donio Oscar za najbolju glavnu glumicu.
Keaton je kasnije proširila svoj repertoar, kao što se to može vidjeti u Tražeći g. Goodbara (1977.) i u svojim izvedbama koje su joj donijele nominacije za Oscara za Crvene (1981.) i Marvinovu sobu (1996.). Neki od njezinih popularnijih kasnijih filmova su Mladenkin otac (1991.) i Klub prvih supruga (1996.). Filmovi u kojima je nastupila u Sjevernoj Americi su zaradili 1,1 milijardu dolara. Osim glume, bavi se fotografiranjem, nekretninama i povremenim pjevanjem.
Rani život i školovanje
Rođena je kao Diane Hall u Los Angelesu, Kalifornija, kao najstarije od četvero djece. Njezin otac Jack Hall (1921. – 1990.) bio je inženjer, a njezina majka Dorothy Keaton (rođena 1921.) je bila domaćica i fotografkinja amaterka. Njezin otac došao je iz irsko-američke katoličke obitelji, a majka iz metodističke. Keaton je pod majčinim utjecajem odgojena kao metodist. Želja za glumačkom karijerom javila se kad je vidjela majku kako osvaja dramsku nagradu "Gđa. Los Angeles" za domaćice. Keaton je tvrdila da ju je teatralnost događaja inspirirala da postane kazališna glumica. Kao jednu od inspiracija, navela je i Katharine Hepburn, kojoj se divi zbog uloga snažnih i neovisnih žena.
1964. je maturirala u Santa Monica High School u Santa Ani, Kalifornija. Tijekom boravka u srednjoj školi je sudjelovala u pjevačkim i glumačkim sekcijama i nastupila kao Blanche DuBois u školskoj produkciji Tramvaja zvan čežnja. Nakon mature je pohađala Santa Ana College, a kasnije Orange Coast College kao studentica glume, ali je odustala nakon godinu dana kako bi se bavila zabavnom karijerom na Manhattanu. Nakon pridruženja organizaciji Actor's Equity, uzela je prezime Keaton, majčino djevojačko prezime, jer je tamo već bila registrirana jedna Diane Hall.
Keaton je glumu počela studirati u Neighborhood Playhouseu u New Yorku. Prvo je počela studirati po Meisner tehnici, grupnoj glumačkoj tehnici koju je u dvadesetima popularizirao Sanford Meisner, njujorški redatelj glume.
1968. je postala zamjena u produkciji originalnog broadwayskog mjuzikla Kosa. Stekla je loše ime jer se nije htjela svući u dijelovima mjuzikla kad je cijela glumačka postava nastupala gola, iako je to ostavljeno na volju glumaca. (Oni koji su nastupali goli dobili su dodatnih 50 dolara). Nakon devetomjesečne produkcije Kose, prijavila se za ulogu u produkciji Zasviraj ponovno, Sam Woodyja Allena. Nakon što umalo nije odbijena jer je bila previsoka (1,73 cm, 5 više od Allena), dobila je ulogu.
Karijera
1970-te mini|250 px|Keaton u posljednjoj sceni Kuma Nakon što je nominirana za nagradu Tony u Zasviraj ponovno, Sam, Keaton je ostvarila filmski debi u Ljubavnicima i drugim strancima. Nastavila je s gostujućim ulogama u televizijskim serijama Love, American Style i Night Gallery. Između filmova, Keaton se pojavila u nizu reklama za dezodoranse.
Slavu je stekla ulogom Kay Adams, djevojke Michaela Corleonea (kojeg je glumio Al Pacino) u blockbusteru Francisa Forda Coppole iz 1972., Kum. Coppola je naglasio da je Keaton prvi put vidio u Ljubavnicima i drugim strancima te da ju je angažirao zbog njene ekscentrične reputacije koju je htio da unese u ulogu. (Keaton tvrdi da je u to vrijeme bila nazivana "šašavom glumicom" filmske industrije"). Njezina izvedba u filmu djelomično je temeljena na njenom stvarnom iskustvu snimanja filma, što je opisala kao biti "žena u svijetu muškaraca". Kum je 1972. osvojio Oscar za najbolji film.
Dvije godine poslije je reprizirala svoju ulogu u Kumu II. Prvo nije bila sklona ideji o repriziranju uloge, navevši "Isprva sam bila skeptična o igranju Kay u nastavku Kuma. Ali nakon što sam pročitala scenarij, lik se doimao puno snažniji nego u prvom filmu." U nastavku se njezin lik dramatično promijenio jer je bio više ozlojeđen muževim aktivnostima. Iako je s oba filma stekla slavu, važnost njezina lika bila je minimalna. Time je napisao da je bila "nevidljiva u Kumu i blijeda u Kumu II". mini|lijevo|250px|Diane Keaton i Woody Allen u Annie Hall Keatonini drugi filmovi sedamdesetih su uključivali mnoge suradnje s Woodyjem Allenom. Iako je u vrijeme kad su snimali filmove njihova veza bila gotova, glumila je mnoge ekscentrične likove u nekoliko njegovih humorističnih i dramskih filmova uključujući Spavača, Ljubav i smrt, Interijere, Manhattan i filmsku verziju Zasviraj ponovno, Sam, koju je režirao Herbert Ross. Allen je u svojoj ranoj karijeri Keaton nazvao svojom muzom.
1977. Keaton je nastupila s Allenom u romantičnoj komediji Annie Hall, u kojoj je igrala jednu od svojih najslavnijih uloga. Annie Hall je napisao i režirao Allen, njezin ljubavnik u to vrijeme, a za film se vjeruje da je autobiografija njegove veze s Keaton. Allen je djelomično lik Annie Hall temeljio na Keaton ("Annie" je njen nadimak, a "Hall" njezino originalno prezime). Allen je u ulogu ubacio mnoge od Keatononih manira i njezin smisao za humor na vlastiti račun. Keaton je rekla kako je Allen od lika stvorio njezinu "idealiziranu verziju". Film je postigao veliki komercijalni i kritički uspjeh i osvojio Oscar za najbolji film. Keatonina izvedba donijela joj je Oscar za najbolju glavnu glumicu. Časopis Premiere 2006. je naveo Keatoninu izvedbu u Annie Hall kao 60. najbolju svih vremena.
Keatonina ekscentrična odjeća u Annie Hall, koja je sastojala većinom od starinske muške odjeće, uključujući kravatu, vestu, vrećaste hlače i šešire s obodom, učinila ju je modnom ikonom kasnih sedamdesetih. Većina odjeće koja se može vidjeti u filmu je bila Keatonina, koja je bila poznata po svojem nestašnom načinu odijevanja i prije Annie Hall, iako su na kostimima u filmu radili Ruth Morley i Ralph Lauren. Ubrzo nakon objavljivanja filma, među ženama su postala popularna ženska odijela. Keaton je reprizirala svoju pojavu iz Annie Hall na dodjeli Oscara 2003. kad je došla u muškom smokingu i polucilindru. Postala je česta meta modnog kritičara Mr. Blackwella, našavši se pet puta na njegovom popisu najgore odjevenih.
Fotografija Douglasa Kirklanda s njom našla se 26. rujna 1977. na naslovnici Timea s pričom koja je opisuje kao "najduhovitiju ženu koja trenutno radi na filmu." Kasnije te godine je napustila komične uloge i prihvatila onu u drami Tražeći g. Goodbara, temeljenoj na romanu Judith Rossner. U filmu je glumila katoličku učiteljicu za gluhu djecu koja živi dvostrukim životom, provodeći noći u barovima za samce i upuštajući se u promiskuitetni seks. Isto izdanje Timea pohvalilo je njezin izbor uloga i kritiziralo ograničene uloge koje su dostupne glumicama u američkim filmovima:
"Glumac može biti pilot, boriti se u ratu, ubiti negativca, utjeloviti veliku zvjerku u biznisu ili politici. Za muškarce se pretpostavlja da su interesantni. Glumice mogu glumiti ženu, kurvu, zatrudniti, izgubiti dijete i, da vidimo ... Za žene se pretpostavlja da su zatupljene. ... Sada pozorni promatrač može istaknuti nekoliko novih filmova čiji redatelji misle da se žene same mogu hrvati s dramskom težinom produkcije. Onda je tu Diane Keaton u Tražeći g. Goodbara. Kao Theresa Dunn, Keaton dominira ovom riskantnom, nasilnom dramatizacijom romana Judith Rossner iz 1975. o učiteljici koja kruži barovima za samce."
Osim glume, Keaton je rekla "imam dugogodišnju ambiciju da budem pjevačica." U sedamdesetima je imala kratku, nerealiziranu karijeru kao pjevačica. Njezina prva ploča bila je snima originalne postave Kose 1971. 1977. je počela snimati pjesme za svoj samostalni album, ali on nikad nije objavljen.
Keaton je više uspjeha postigla s fotografijom. Kao i lik u Annie Hall, Keaton je fotografiranje bilo dugogodišnji hobi, zanimanje koje je pokupila kao tinejdžerica od majke. Dok je krajem sedamdesetih putovala počela je svoju razbibrigu uzimati ozbiljnije. "Rolling Stone me zvao da fotografiram za njih, i mislila sam, 'Čekaj malo, što mene zanima u ovim predvorjima, i ovim čudnim plesnim dvornama u ovim starim hotelima.' Pa sam ih počela slikati," objasnila je 2003. "Ta mjesta bila su napuštena, i mogla sam se ušuljati tamo kad sam htjela i nikog nije bilo briga. Bilo je tako lako i mogla sam sve sama napraviti. Bila je to pustolovina za mene." Reservations, njezina kolekcija fotografija hotelskih interijera, objavljena je 1980. u obliku knjige.
1980-te
Nakon Manhattana 1979., Keaton i Woody Allen su okončali svoj dugi radni odnos te će to biti njihova zadnja velika suradnja sve do 1993. Keaton se 1978. upustila u vezu s Warrenom Beattyjem, a dvije godine poslije on ju je angažirao za ulogu u Crvenima. U filmu je glumila Louise Bryant, novinarku i zatomljenu kućanicu iz 1917., koja napušta muža kako bi radila s radikalnim novinarom Johnom Reedom (Beatty), i kasnije odlazi u Rusiju kako bi ga pronašla gdje piše kroniku Ruskog građanskog rata. New York Times je napisao da je Keaton bila "ništa manje nego veličanstvena kao Louise Bryant - prekrasna, sebična, duhovita i poletna. To je najbolje djelo koje je ostvarila do sada." Keaton je za film zaradila svoju drugu nominaciju za Oscara.
Beatty je uzeo Keaton nakon što ju je vidio u Annie Hall, jer je htio njezinu prirodnu nervozu i nesiguran stav prema ulozi. Produkcija Crvenih odgađana je nekoliko puta od svojeg početka 1977. Keaton je zamalo napustila projekt kad je pomislila da nikad ni neće biti dovršen. Snimanje je konačno počelo dvije godine poslije. U priči Vanity Faira 2006., Keaton je opisala svoju ulogu kao "nekog tko želi biti poseban, ali je vjerojatno običan ... Znala sam što znači biti iznimno nesiguran." Pomoćnik redatelja Simon Relph kasnije je rekao kako je Louise Bryant bila jedna od njezinih najtežih uloga, i da "je umalo ostala slomljena."
Mala bubnjarica (1984.) je bio Keatonin prvi i neuspješni izlet u žanr akcijskog trilera. Mala bubnjarka bio je i komercijalni i kritički promašaj, a kritičari su naglašavali kako Keaton ne pristaje taj žanr. Dvije godine poslije je nastupila s Jessicom Lange i Sissy Spacek u Zločinima srca, humorističnoj adaptaciji drame Beth Hanley. 1987. je nastupila u Baby Boom, svojoj prvoj suradnji sa scenaristicom i producenticom Nancy Meyers. Glumila je ženu s karijerom s Manhattana koja se iznenada mora brinuti za malo dijete. Iste se godine pojavila u cameo ulozi u Allenovom filmu Dani radija, kao pjevačica u noćnom klubu. Dobra majka je bio krivi korak za Keaton. Film je bio komercijalno razočaranje, a neki kritičari su posebno kritizirali njezinu izvedbu.
Keaton je 1987. režirala i montirala svoj prvi film, dokumentarac nazvan Raj o mogućnosti života poslije smrti, koji je podijelio kritičare. Sljedeće četiri godine Keaton je režirala glazbene spotove za pjevače kao što je Belinda Carlisle, dva televizijska filma s Patriciom Arquette i epizode serije China Beach i Twin Peaks.
1990-te
U devedesetima se počela pojavljivati u zrelijim ulogama, često igrajući žensku glavu obitelji iz srednje klase. Desetljeće je započela s The Lemon Sisters, slabo ocijenjenom humornom dramom u kojoj je nastupila i koju je producirala, a koja je godinu dana nakon završetka bila odgođena. 1991. je nastupila sa Steveom Martinom u obiteljskoj komediji Mladenkin otac. Umalo nije ni dobila ulogu jer je komercijalni podbačaj Dobre majke doveo do zategnutih odnosa između nje i studija Walt Disney Pictures, koji je financirao oba filma. Nevjestin otac je bio njezin prvi veliki hit nakon četiri godine komercijalnih razočaranja.