Hrvatski nogometni klub Hajduk Split hrvatski je nogometni klub iz Splita. Najveće je sportsko društvo u Splitu i jedno od najvećih u Hrvatskoj. Domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Poljudu. Kroz povijest klub je osvojio 18 prvenstava, 17 kupova i 5 superkupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtzavršnice Kupa/Lige prvaka te po jedna poluzavršnica Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova.
Hajduk je u veljači 1911. u Pragu osnovala skupina splitskih studenata. Oko kluba su se okupljali prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Tradicionalna boja dresa je bijela s plavim donjim dijelom. Nadimci kluba su Bili, Hajduci, Majstori s mora. Godine 2011. Hajduk je velikom proslavom obilježio 100 godina od osnutka.Tisuće bengalki i raketa u čast splitskih bijelih - sretan rođendan Majstore s mora!
Po istraživanju GfK Hrvatska iz 2005. godine za Hajduk navija približno 24 % ljudi u Hrvatskoj ili preko 1 060 000 navijača. Za Hajduk navija 76 % ljudi u Dalmaciji što je ujedno i najveći postotak podrške za nogometni klub u jednoj regiji u Hrvatskoj.Najviše navijača ima – Dinamo!, index.hr, 18. travnja 2005., pristupljeno 6. kolovoza 2017.Za NK Osijek navija 5 % građana Hrvatske, osijek031.com, 6. listopada 2010., pristupljeno 6. kolovoza 2017. Osim tradicionalno najveće podrške u Dalmaciji klub ima velik broj navijača u svim dijelovima Hrvatske, među Hrvatima u BiH i među hrvatskom dijasporom u inozemstvu. Navijačka skupina Hajduka, Torcida, osnovana je 1950. godine te je najstarija navijačka grupa u Hrvatskoj i Europi. Torcida je poznata po fanatičnoj podršci i vjernosti klubu. Hajduk je u 2023. godini dosegao brojku od 100 000 članova.
Hajduk je, uz zagrebački Dinamo, jedan od dva najpopularnija i najtrofejnija kluba u Hrvatskoj. Nogometna utakmica između ova dva velika suparnika naziva se Vječni derbi, a zbog velikog rivaliteta i navijačkih tenzija mnogi Vječni derbi svrstavaju među najveće nogometne derbije na svijetu.THE LIST: The greatest rivalries in club football, Nos 20–11 Rivalstvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje još od 1913. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu. Do danas je odigrano 218 derbija, a Hajduk je slavio 68 puta.
Prva su momčad na svijetu koja je obišla svih pet kontinenata.Preslitavajući „Hajdukove” anale. Statistički kurioziteti. Slobodna Dalmacija, 26. srpnja 1951., str. 8
Povijest Osnutak kluba 280px|mini|desno|Natpis o osnivanju Hajduka u praškoj pivnici „U Fleků” 250px|mini|lijevo|Splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi, prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi, prvi s desna)
Hrvatski nogometni klub „Hajduk” osnovala je, u praškoj pivnici U Fleků, skupina splitskih studenata: Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, i to nakon što su gledali susret tamošnjih „Sparte” i „Slavije”. Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u splitskom kafiću „Troccoli” nisu napisala pravila kluba, dok su za imena kluba, predlagana imena poput „Mosor”, „Marjan”, „Borac”, „Uskok”, „Velebit” i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka.
Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici prihvaćena 13. veljače 1911. godine. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji „Kra'jeva njiva” (pokraj „stare murve”) koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja austrijske kraljevine Dalmacije s ugarskom kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Prvi je predsjednik postao Kruno Kolombatović.
Tijekom 1920-ih službena godina osnutka bila je 1912.Jadranski sport, 15. ožujka 1923., god. IV., br. 10., str. 1.Album nogometnih klubova Jugoslavije, 1925., str. 118.
Početak desno|mini|200px|Detalj s prve utakmice Hajduka desno|mini|100px|Luka Kaliterna Prvi protivnik bio je „Calcio Spalato”, klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, susret je odigran 11. lipnja 1911. godine, a završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduk. Ovoj utakmici prethodila je prva Hajdukova trening utakmica koja je odigrana nekih dva mjeseca prije, točnije 16. travnja 1911. godine. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. Godine 1911., Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv HAŠK-a i izgubio 3:2.
Obnovljen je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Hajduk je do 1923. osnovao bejzbolsku, boksačku, hazenašku i lakoatletsku sekciju.Enciklopedija fizičke kulture 1 A-O, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1975., str. 314–315.
Hajduk je u sezoni 1923. po prvi puta igrao u prvenstvu Kraljevine SHS u kojem ga je odmah eliminirao SAŠK s 4:3. Veću reputaciju stekao je pobjedom od 3:2 nad Olympiqueom iz Marseillea u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je dio turneje po Sjevernoj Africi.
Hajduk je tijekom zime 1923./24. bio na turneji po Tunisu, Alžiru i Francuskoj, 1925. po Egiptu i Malti, 1927. ponovno na Malti, a 1931. po Južnoj Americi.
Godine 1924. cijela postava Hajduka osim vratara koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju Kraljevine SHS (Čehoslovačka 0:2). Povodom 15. godišnjice postojanja Hajduka Ivo Tijardović skladao je operetu Kraljica baluna. U sezoni 1927. Hajduk je osvojio svoju prvu titulu prvaka, a 1929. drugu. Godine 1931. klub je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka, dok je dvije godine kasnije izgrađen „Dom Hajduka”.
Klupska boja 1932. bila je bijela, a klupska adresa igralište Poljana kralja Petra.Izveštaj o radu Jugoslovenskog nogometnog saveza u 1932 godini za XV redovnu godišnju skupštinu od 18-XII-1932 god., Beograd : Jugoslovenski nogometni savez, 1932., str. XLIX.
Privremena zabrana rada Za vrijeme talijanske okupacije Splita (1941. – 1943.) Hajduk je odbijao nastupati u talijanskom prvenstvu. Dolaskom Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH u odnosima s talijanskim okupatorom, rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH. Kako Hajduk, tako su i ostali splitski klubovi odbili nastupati u talijanskim prvenstvima. Na to je 19. srpnja 1941. talijanski guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini naredbom odredio da se klubovi koji nisu odjeli Nacionalne fašističke stranke proglase nezakonitima. Uskoro su klubovi raspušteni, a imovina im je zaplijenjena. Sa strane NDH je državni povjerenik za šport Miško Zebić zabranio hrvatskim klubovima angažirati igrače Hajduka rekavši da će Hajduk „sudjelovati u prvenstvu, nakon što će Dalmacija i Split budu pripojeni NDH”.Večernji list Ivica Nevešćanin: Nakon što je Hajduk odbio 1941. igrati u talijanskoj ligi, proglašen je nezakonitim 30. svibnja 2018. (pristupljeno 14. ožujka 2020.)
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. i uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Hajduk je odbio sudjelovati u službenim natjecanjima pod patronatom okupacijskih vlasti. Talijanske fašističke vlasti ponudile su klubu sudjelovanje u talijanskom prvenstvu pod imenom AC Spalato, no uprava kluba tu je ponudu odbila. Kao posljedica, klub je zabranjen i prestao je službeno djelovati.
Tijekom 1943. godine, u Zagrebu su postojale inicijative za obnovu kluba, koje su dolazile od bivših članova i simpatizera. Aktivnosti su uključivale okupljanje navijača i pokušaje organizacije rada kluba, ali nisu rezultirale obnovom Hajduka u natjecateljskom smislu jer se zahtijevalo da obnovljeni Hajduk igra na slobodnom teritoriju koji nije pod kontrolom Sila Osovine.
U partizanskim redovima također su postojali pokušaji obnove. Jedan od prvih koraka bio je apel splitskih sportaša u redovima Narodnooslobodilačkog pokreta, kojima se pozivalo nogometaše na pridruživanje borbi i očuvanju sportskog duha. U Livnu je krajem 1943. zabilježen pokušaj prikupljanja hajdukovaca na oslobođenom teritoriju, ali plan nije ostvaren zbog vojnih napada nacističke vojske i vojske NDH na tom području.
Konačna obnova Hajduka dogodila se 1944. godine na otoku Visu, tada već pod kontrolom Narodnooslobodilačkog pokreta. Inicijativu za obnovu vodio je Šime Poduje, koji je u suradnji s bivšim igračima i simpatizerima kluba organizirao njihovo okupljanje i obnoviteljsku skupštinu. Klub je obnovljen 7. svibnja 1944., na blagdan sv. Dujma, pod imenom Hrvatski športski klub Hajduk – NOVJ.
Nakon obnove, Hajduk je djelovao kao reprezentativna momčad Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Odigrao je niz utakmica u Italiji i savezničkim bazama, stekavši status sportskog simbola otpora. Jedna od najpoznatijih utakmica odigrana je u Bariju protiv britanske reprezentacije, pred desecima tisuća gledatelja.lijevo|mini|200 px|Zrinjski – Hajduk 2:3, Mostar, 13. 8. 1939. Hajduk je igrao igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, a zatim i protiv Britanskoga garnizona u Traniju 10. rujna 1944. S igračima RNK Splita, ASK-a, šibenskog Osvita i naravno Hajduka igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja. Reprezentacija britanske vojske (British Army XI) i Hajduk sastali su se 23. rujna 1944. na najposjećenijoj utakmici tijekom Drugoga svjetskog rata u Bariju pred oko 50 tisuća ljudi. Hajduk je izgubio 7:2. U uzvratu koji je bio u Splitu, 26. prosinca 1944. godine, Hajduk je pobijedio vojničku reprezentaciju Velike Britanije 1:0.RSSSF Hajduk u Drugom svjetskom ratu
Tijekom 1945. Hajduk kreće na turneju po Egiptu, Palestini, Libanonu, Siriji i Malti.Cerjan, Stjepan. Hajduk – tim NOVJ u: Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, 1980., str. 195-196. U svibnju 1945., na posljednjoj utakmici velike ratne turneje, general Humbolt je u ime Charlesa de Gaullea odlikovao Hajduk titulom počasnoga kluba Slobodne Francuske.
Razdoblje nakon rata Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u jugoslavenskom nogometnom sustavu. Godine 1946. osvojeno je prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis „Hajdukov Vjesnik”. U sezoni 1948./49. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. U sezoni 1950. klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta. Iste godine, prije odlučujuće utakmice s Crvenom zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. Naredne je godine rekonstruiran stadion „Stari plac”. mini|lijevo|300px|Momčad Hajduka 1954./55. godine. Gornji red s lijeva: Kokeza, Beara, F. Matošić, D. Grčić, Rebac, Vidošević, Šenauer; čuče: Luštica, Vukas, Broketa i L. Grčić.
Dana 3. travnja 1955. u Zagrebu Hajduk je uspio dobiti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba.
thumb|desno|200px|Frane Matošić s 729 golova najbolji stijelac u povijesti Hajduka Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala Kupa maršala Tita. Jedno vrijeme klub se nalazio na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no nikada nije ispao iz najvišeg ranga natjecanja. U tom su razdoblju za Hajduk igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio rekordnih 729 golova u 739 utakmica.
mini|lijevo|130px|Tomislav Ivić
Kup maršala Tita osvojen je u sezoni 1966./67., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. Hajduk je u prvom kolu Kupa pobjednika kupova ispao od Tottenhama.
Najveće godine kluba