mini|Napadi Armije BiH u siječnju 1993. na crte obrane Hrvatskog vijeća obrane u Uskoplju. mini|250x250px|Napad Armije BiH na Bugojno, otpočet 18. i dovršen 28. srpnja 1993. godine Prozor-Rama, Uskoplje i Bugojno u bošnjačko-hrvatskom sukobu obuhvaća međusobno povezana bojišta u središnjoj Bosni i na prijelazu prema Hercegovini tijekom bošnjačko-hrvatskoga sukoba. Ta su područja bila važna zbog nadzora nad cestovnim pravcima između Jajca, Donjeg Vakufa, Bugojna, Uskoplja, Prozor-Rame, Jablanice i Mostara, pa su se lokalni sukobi ondje izravno odražavali na širi tijek rata u srednjoj Bosni i Hercegovini.
Prvi otvoreni sukobi na tom pravcu izbili su u listopadu 1992. u Novom Travniku i Prozoru, a tijekom 1993. bojište se proširilo na Uskoplje i Bugojno. U sudskoj i vojno-povijesnoj literaturi ta se tri mjesta često navode zajedno jer su činila povezan niz sukoba oko komunikacija, lokalne vlasti i raspodjele teritorija.
Prozor-Rama U Prozoru je do prvoga većeg otvorenog sukoba između HVO-a i ARBiH-a došlo 23. listopada 1992. Grad i općina bili su važni zbog veze prema Jablanici i prema sjeveru, odnosno prema Uskoplju i središnjoj Bosni, pa je nadzor nad prolazom kroz općinu imao izravnu operativnu vrijednost. ICTY je Prozor naveo kao jedno od prvih mjesta na kojem je dotadašnje hrvatsko-bošnjačko savezništvo potpuno puknulo, a u daljnjoj kronologiji sukoba područje se ponovno javlja u ljeto i jesen 1993.
Sukob je u listopadu 1992. izbio nakon napetosti oko prolaza i pojačanja prema Novom Travniku, a već prvoga dana borbe su bile vezane uz glavnu prometnicu Prozor – Jablanica – Mostar. U kasnijim operacijama isto je područje ostalo važno zbog nadzora nad Crnim Vrhom, prilazima prema Jablanici i nizom sela istočno i južno od grada. U jesen 1993. pravac Prozor-Rama dodatno je opterećen napadom na Uzdol, a početkom 1994. HVO je iz prozorskog smjera pokušao protunapadom učvrstiti južnu komunikaciju.
U ljeto 1993. ponovo su se zaoštrile borbe na pravcu Prozor – Jablanica – Mostar. HVO je zadržavao Prozor i ključne komunikacije prema jugu, dok je ARBiH nastojala proširiti nadzor nad cestama i visovima koji su povezivali središnju Bosnu s Hercegovinom. Posebno su važni bili napadi u rujnu 1993., koji su se iz Prozor-Rame širili prema Uzdolu i drugim hrvatskim selima u općini.
Među najtežim događajima ističe se Pokolj u Uzdolu, počinjen 14. rujna 1993., kada su pripadnici ARBiH ubili hrvatske civile i zarobljene pripadnike HVO-a. ICTY je u predmetu Sefer Halilović utvrdio da su ubojstva u Uzdolu počinjena, ali Halilović nije osuđen jer zapovjedna odgovornost nije dokazana izvan razumne sumnje.
Uskoplje
Uskoplje je bilo jedno od ključnih strateških raskrižja u srednjoj Bosni jer je povezivalo područje oko Bugojna s pravcem prema Prozor-Rami i dalje prema Hercegovini. Borbe su ondje izbile u siječnju 1993., a grad je u vojno-povijesnim izvorima prikazan kao mjesto na kojem je sukob prešao iz niza lokalnih incidenata u otvoreniji rat šireg opsega u središnjoj Bosni.
U prvoj fazi borbi početkom siječnja 1993. obje su strane nastojale ovladati dominantnim visovima iznad grada i cestom koja je vodila prema Prozor-Rami i Donjem Vakufu. Nakon tih borbi Uskoplje je ostalo podijeljeno, a prema vojno-povijesnim izvorima ARBiH je držala veći dio naselja dok je HVO zadržao uporišta i komunikacijske točke na rubovima grada. To je Uskoplje učinilo ključnom karikom između sjeverne prometnice prema Bugojnu i južnog pravca prema Hercegovini.
U proljeće i ljeto 1993. borbe u Uskoplju nisu potpuno zamrle. Kontrola nad gradom i okolnim visovima mijenjala se ili ostajala podijeljena, a obje su strane nastojale zadržati prometnicu koja je vodila prema Prozor-Rami i jugu Hercegovine. Upravo je ta prometnica bila jedna od središnjih operativnih točaka cijeloga bojišta između Bugojna, Uskoplja i Prozor-Rame.
Operativna važnost Uskoplja ponovno je porasla i početkom 1994., kada je HVO iz prozorskog smjera pokušao protunapadom rasteretiti južni pravac prema Uskoplju. Napad od 24. siječnja bio je usmjeren i prema Uskoplju i prema Jablanici, a cilj mu je bio stabilizirati komunikacije i zaustaviti daljnje napredovanje ARBiH duž ceste prema sjeveru i jugu.
Bugojno Bugojno je tijekom 1992. ostalo prostor u kojem su hrvatske i bošnjačke snage još neko vrijeme surađivale protiv Vojske Republike Srpske, ali su se političke i vojne napetosti brzo povećavale zbog raspada zajedničkog zapovijedanja i promjena u demografskoj slici općine.
Napad na Bugojno počeo je ujutro 18. srpnja 1993., a ulične borbe trajale su nekoliko dana dok su jedinice ARBiH zauzimale vojarnu, skladišta i gradska uporišta. HVO je u gradu morao braniti više odvojenih džepova, pa je obrana bila razlomljena i taktički teško održiva. Do kraja mjeseca bojište se prelilo na pravac prema Donjem Vakufu i Uskoplju, čime je Bugojno postalo jedno od glavnih čvorišta srednjobosanskoga rata.
ICTY je u predmetu Hadžihasanović i Kubura naveo da su borbe oko Bugojna izbile sredinom srpnja te da je došlo do zarobljavanja većeg broja pripadnika HVO-a i civila.
Nakon pada grada uslijedili su logori, zatočenja i postupci pred domaćim sudovima, pa je Bugojno postalo jedno od najpoznatijih mjesta gdje su se ratne operacije i ratni zločini izravno preklapali. To se osobito odnosi na zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenicima, ali i na kasniju sudsku obradu slučaja na domaćim sudovima.
Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Prozor-Rama Uskoplje Bugojno
Izvori
Literatura
Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini Kategorija:Prozor u Ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:Uskoplje u Ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bugojno u Ratu u Bosni i Hercegovini