mini|150px|Grb Srijemske Mitrovice Srijemska Mitrovica (srp. Сремска Митровица/Sremska Mitrovica, mađ. Szávaszentdemeter, njem. Syrmisch-Mitrowitz), grad u Vojvodini, u Srbiji, te sjedište istoimene općine. U starom vijeku bila je poznatija kao Sirmium, jedna od četiri prijestolnice Rimskog Carstva.
Zemljopisni položaj Kao što naziv sugerira, nalazi se u Srijemu, na sjevernoj obali rijeke Save. Grad je smješten na 44,98° sjeverne zemljopisne širine i 19,61° istočne zemljopisne dužine, oko 70 km zapadno od Beograda i 50 km južno od Novog Sada.
S druge strane rijeke se nalazi znatno manja Mačvanska Mitrovica.
Povijest Srijemska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Europi. Najstariji otkriveni tragovi organiziranog života datiraju od prije sedam tisuća godina.
Stari vijek
Sirmij je bio prvobitno grad ilirsko-panonskih plemena. Keltsko pleme Skordisci ih je potisnuli u 4. st. pr. Kr. U 3. st. pr. Kr. ondje razvijaju opidum.
Krajem prvog stoljeća prije nove ere Rimljani su osvojili Sirmium. Spominje se u ustanku dvaju Batona 6. – 9. kao rimsko vojno uporište, ali prava rimska vlast je od 34. godine. U prvom st. nove ere Sirmium je postao grad najvišeg ranga – kolonija rimskih građana – i dobio vrlo važan strateški značaj. Sredinom trećeg stoljeća Sirmium je postao središte čitave Panonije. U njemu ili u okolici su rođeni carevi Decije, Aurelijan, Prob i Maksimijan, koji su bili romanizirani Iliri – starosjedioci. U doba tetrarhije (od 393. godine) Sirmium je bio jedna od četiri prijestolnice Rimskog Carstva, uz Milano, Trir i Nikomediju. Čuveni rimski povjesničar Amijan Marcelin nazvao je Sirmium "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova". Grad je bio metropola Panonije i Ilirika, ranokršćanski centar s brojnim biskupima i mučenicima. U doba najvećeg procvata, u III. i IV. stoljeću, u gradu je radila kovnica zlatnog i srebrnog novca (sirmijska moneta), raskošna carska palača s vodovodom, termama, hipodromom, kazalištem, amfiteatrom, forumom i drugim važnim građevinama. Do sada je otkriveno osam ranokršćanskih hramova, a najpoznatiji su oni posvećeni sv. Irineju, sv. Dimitriju i sv. Sinerotu. Na jednom od savskih mostova su 304. godine pogubljeni prvi biskup Sirmiuma Irinej i njegov đakon Dimitrije.
Poslije Milanskog edikta 313. godine, Sirmium je postao važno kršćansko središte. Tijekom IV. stoljeća tu je održano nekoliko općerimskih crkvenih sabora na kojima su donesene poznate Sirmiumske formule. Krajem IV. st. grad su osvojili Istočni Goti, a 441. je nestao u hunskom pokolju i požaru.
Srednji vijek mini|200px|Bizantska tema Sirmij Pred propast Zapadnorimskoga Carstva Sirmijem oko 450. vladaju Huni, Langobardi, Gepidi, Istočni Goti i od 535. Bizantsko Carstvo koje vlada njime do 582. godine, nakon trogodišnje opsade Avara i Slavena koji su opkolili grad 579. godine. 582. godine grad se predao Avarima, a preživjeli stanovnici su emigrirali sve do Dalmacije (tragovi su pronađeni u Solinu). Avari i Slaveni razorili su osvojeni Sirmij. Na mjestu srušenog grada razvilo se srednjovjekovno naselje koje je bilo u sastavu Avarskoga kaganata. Bizant je više puta bezuspješno pokušavao ga osvojiti, ali na kraju uspijeva. Bio je sjedište teme Sirmija. Na ruševinama Sirmiuma je izrastao novi srednjovjekovni grad – Grad sv. Dimitrija, odnosno Dimitrovica, prema sv. Dimitriju, zaštitniku grada. Područje je zatim postalo dio Bugarskog Prvog carstva, s razdobljem franačke i hrvatske vlasti, pod Ljudevitom Posavskim, nakon čega grad opet preuzimaju Bugari, a nakon njih Bizantijci. 1180. godine grad je pripojen Ugarskoj.
1526. grad su osvojili Turci, a 1688. je u Srijem ušla austrijska vojska.
Novi vijek Potpuno razoreni grad je poslije mnogo borbe ušao u Habsburšku Monarhiju. Mitrovica je obnovljena i postala je važno vojno i građansko naselje u Vojnoj granici (Vojnoj krajini), a kasnije i slobodni kraljevski grad. Kasnijom upravnom reorganizacijom ušla je u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1881. u čijem sastavu je ostala do 1918. – 45. Tad hrvatstvo dolazi na svoje, jer za razliku od susjedne Bačke, hrvatske ustanove otvoreno nose hrvatsko ime. Najvažnija je činjenica što je službenim jezikom umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog postao hrvatski. Povezivanje željezničkom prometnicom 1881. – 1991. preko Vinkovaca sa Zagrebom taj kraj više nije slijepo crijevo, nego je živo povezan s ostatkom Hrvatske. Osnovane su brojne kulturne i gospodarske ustanove koje su ojačale osnovicu domaćim Hrvatima, tako da je Mitrovica postala kulturno-političkim središtem Hrvata istočnog Srijema.
Daljim razvojem, Mitrovica je postala jedan od najznačajnijih gradova Srijema. Urbanistički se razvila u XVIII. i XIX. stoljeću.
Pred zimu 1944. u i oko srijemskog fronta užasna svakodnevna ubijanja srijemskih Hrvata na širem prostoru Srijemske Mitrovice toliko su bila prevršila mjeru da su čak i partizanske vlasti bile prisiljene potražiti pomoć protiv orgijanja četnika tada već u partizanskoj vojsci. U početku su ubijane ciljane osobe, a kasnije nasumice ulaze u hrvatske kuće i bez ikakva suda likvidiraju cijele obitelji. Od tada i potječe četnička izrijeka: Ubijamo Hrvate ko' kerove pod tarabom! Po komandi u to područje su ubrzanim maršom stigle Dalmatinske brigade da zaustave ta zlosrpska zločinstva nad hrvatskim narodom. Ni imena žrtava nije se smjelo spomenuti u komunističkoj Jugoslaviji. Prvi četnički zločin u Srijemskoj Mitrovici dogodio se zapravo davnog 10. travnja 1941. kada su pred majkom još živom sinu nožem iščupali srce, i to Ivanu Rajnoviću, mirnom čovjeku i radniku. Ratne su strahote tek neki jedva preživjeli, mnogi su otišli u izbjeglištvo, ali nažalost i djelomice dospjeli u grotlo Bleiburga. Božidar Ručević, član HKV-a (Djelomice prema štivu istog autora za V. Kongres HŽD-a, Zagreb 2010.): Križni putovi Hrvata još uvijek bez znamena. Crtica iz Srijemske Mitrovice, hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 20. veljače 2011.
Dana 26. lipnja 1941. donesena je Zakonska odredbi o promjeni imena grada Srijemska Mitrovica u Hrvatska Mitrovica.
Stanovništvo U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992., kao posljedica raznih vidova etničkog čišćenja (aktivirani eksplozivi u hrvatskim kućama i sl.), rimokatoličku župu Srijemsku Mitrovicu je napustilo 700 osoba, mahom Hrvata. Smatra se da i danas u Srijemskoj Mitrovici živi veći broj kriptokatolika.
Po popisu iz 2002. godine u širem području grada živi 59.935 stanovnika.
Poznate osobe Mara Švel-Gamiršek, hrv. književnica Adalbert Kuzmanović, hrv. pisac Stjepan Musulin, hrv. jezikoslovac i hrv. leksikograf Vladislav Kušan, hrv. pisac Mitar Dragutinac, hrv. pisac Juraj Lončarević, hrv. pisac Zlatko Tomčić, hrv. političar Pavica Gvozdić, hrv. pijanistica Franjo Feldi, hrv. general Juraj Lončarević, hrv. književnik Zlatko Gorjan, hrv. književnik Marija Tomšić-Im, hrv. književnica Petar Pismestrović, hrv. karikaturist Robert Frangeš-Mihanović, hrv. kipar Oton Frangeš, hrv. agronom i agrarno-ekonomski pisac Zlatko Gorjan, hrv. književnik i prevoditelj Matija Belić, hrv. pravni stručnjak, poznavatelj kanonskog prava Julio Pintar, austro-ugarski diplomat Jelena Krmpotić-Nemanić, hrv. liječnica, akademkinja Marko Vidaković, hrv. arhitekt Zvonimir Doroghy, hrv. klas. filolog, prevoditelj, preporoditelj i kulturni djelatnik Matija Manjarić, rimokatolički svećenik, inicijator organiziranja Hrvata Ilarion Ruvarac, srp. povjesničar i arhimandrit Stevan Bešević, srp. novinar Branislav Ivanović, srp. nogometaš Nikola Radojčić, srp. povjesničar i akademik Sveta Stošija, svetica Demetrije Srijemski, svetac Rudy Getzinger, nogometaš Franjo Giler, nogometaš Gracijan, rimski car Hostilijan, rimski car Kvintil, rimski car Slaven Španović, hrv. glumac
Vjera mini|Crkva sv. Dimitrija mini|Rimokatolička crkva sv. Dimitrija U Srijemskoj Mitrovici u većini su pravoslavni vjernici. Živi i značajnija zajednica grkokatolika, uglavnom Rusina, ali ima i nešto Ukrajinaca i nešto Hrvata (do 1500), koji slave Božić po julijanskom kalendaru.
U vrijeme Rimskog imperija u Srijemskoj Mitrovici, tada Sirmiumu bilo je središte metropolije i biskupije. Za vrijeme cara Dioklecijana pogubljeni su sirmijski biskup sveti Irenej i njegov đakon sveti Demetrije Srijemski po kojem je grad kasnije dobio ime. Mučeništvo su podnijeli i časnik Urzicin, sedam kršćanskih djevojaka, vrtlar Sinerot, svećenik Montan sa svojom ženom Maksimom i lektor Hermogen.
U najužoj jezgri, na Solarnom trgu, nalazi se bazilika sv. Dimitrija. Sagradio ju je prefekt Leontije u Sirmiumu. Gradnja datira između 427. i 441. godine, kad su Huni zauzeli Sirmium. Povijesni je spomenik.(srp.) Vojvodina Online Bazilika svetog Dimitrija - Sremska Mitrovica, (pristupljeno 30. srpnja 2016.)
U Srijemskoj Mitrovici se dugo vremena slavi blagdan sv. Anastazije, 15. siječnja. Srijemska Mitrovica je bila gradom njezina mučeništva. Slavljenje ovog blagdana je posebno naglašeno od 1976., otkad je dobrotom ondašnjeg zadarskog nadbiskupa mons. Marijana Oblaka i uz zalaganje mons. Ćirila Kosa, ondašnjeg đakovačkog i srijemskog biskupa, u današnju konkatedralu-baziliku sv. Dimitrija prenesen dio praha ove svetice.
Danas je Mitrovica sjedište Srijemske biskupije. Crkva sv. Dimitrija u sagrađena je 1811. godine neoklasicistička je jednobrodna bazilika, a oltari su djelo tirolskih majstora u stilu neobaroka. 1984. proglašena je konkatedralom, 1999. manjom bazilikom, a kad je proglašena Srijemska biskupija 2008. godine postala je katedrala.Hrvatska riječ A. Dujić i D. Španović: Srijemska Mitrovica i župa svetog Dimitrija, 9. kolovoza 2013. (pristupljeno 30. srpnja 2016.)Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Proslava svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici , Izvor: Hrvatska riječ (Suzana Darabašić), 2. studenoga 2015. (pristupljeno 30. srpnja 2016.)
U Mitrovici je ustanovljen u ranom Srednjem vijeku bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija.Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (0353-295X) 41 (2009); 115-185 Stanko Andrić: bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici Najstariji je samostan u Srijemu. "Grčki" (bazilijanski) samostan je djelovao od njegovih nedovoljno jasnih početaka u 11. stoljeću do polovice 14. stoljeća kada je bio predan benediktincima te se ubrzo potom i ugasio.Hrvatska znanstvena bibliografija (CROSBI) Pregled bibliografske jedinice broj: 446851, Stanko Andrić: bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (0353-295X) 41 (2009), Sažetak
Pravoslavna crkva na Trgu svetog Stefana, današnja Saborna crkva, prvobitno je bila posvećena sv. Stjepanu, a tek nedavno zaštitniku grada Sv. velikomučeniku Dimitriju. S gradnjom je početo 1791. godine, a završeno i posvećena je 1794. godine.(srp.) Vojvodina Online Crkva svetog Dimitrija - Sremska Mitrovica (pristupljeno 30. srpnja 2016.) Njezina je unutrašnjost 1891. restaurirana po projektu arhitekta Hermana Bolléa na način na koji je isti arhitekt uredio unutrašnjost pravoslavne crkve u Zagrebu.
Grkokatolička crkva Vaznesenja Gospodnjega sagrađena je nakon 1905. prema projektu zagrebačkog arhitekta Vinka (Vincenza) Rauschera.
Gospodarstvo Srijemska Mitrovica je industrijski grad s razvijenom prehrambenom i kemijskom industrijom. Ima dobre prometne veze – nalazi se na auto-cesti i željezničkoj pruzi Beograd – Zagreb i na rijeci Savi.
Uprava Srijemska Mitrovica je sjedište Srijemskog okruga. Sigurno najpoznatija ustanova je srijemskomitrovački zatvor (Kazneno-popravni dom), koji je bio zloglasni koncentracijski logor za zarobljene hrvatske branitelje i hrvatske civile za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, poznat po mučenjima zatočenika.