Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910. godine, a tradicionalno se smatra da je kraljem postao 925. godine jer ga je papa Ivan X. u pismu na latinskom jeziku te godine oslovio s »Tamisclao, regi Crouatorum«, što se prevodi kao kralj Hrvata. O Tomislavu se pouzdano dosta malo zna u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima.
Vjerojatno dolazi iz vladarske kuće Trpimirovića, a nije poznato je li izravni nasljednik Muncimira. Toma Arhiđakon bilježi da je 914. bio dux (knez). Rukopisi imena Historia salonitana maior sadrže prijepise pisama papa Ivana X. i Lava VI. i bilješke o splitskim crkvenim saborima 925. i 928. u kojima se vladara naziva kraljem.
Ranija papinska pisma i crkvene isprave nazivali oslovljavale su hrvatske kneževe sa "dux" (vojvoda) ili "comes" (grof, knez). Na latinskom jeziku 852. godine knez Trpimir u darovnici Splitskoj nadbiskupiji samog sebe naziva "dux Chroatorum" - vojvoda Hrvata.Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije Codex Diplomaticus I- XVIII, ur. Tadija Smičiklas, Milan Šufflay, E. Fermendžin, Ferdo Šišić, B. Krnic, J. Lučić, Mirjana Matijević Sokol, Vesna Gamulin Tudjina (scan), kod "Internet Archive". Pristupljeno 4. kolovoza 2025., isprave na str. 3-12
Zbog malenog broja očuvanih pisanih izvora, povjesničari dugo dvoje je li imao vlast nad dalmatinskim gradovima i je li ih Bizant njemu prepustio kao savezniku koji se odupirao Bugarima. Porfirogenetov De administrando imperio ne spominje Tomislava, ali piše o velikoj vojnoj snazi Hrvatske u doba kada je Tomislav mogao vladati. Riječ je o vremenu kada Bizant od moćnog bugarskog vladara Simeona I. s mukom brani i one svoje zemlje koji su Konstantinopolu mnogo bliži od Dalmacije. Ipak se u bizantskom carskom priručniku o Hrvatima ne govori kao o neprijateljima, nego prije kao o prijateljima i saveznicima. Nije se radilo ni o podanicima, jer su od početka 9. stoljeća Hrvati u Karolinškoj zoni utjecaja, te je tek specifični položaj dalmatinskih gradova i otoka otvarao mjesto većem bizantskom utjecaju."Hrvatska i Bizant u 10. stoljeću" , Neven Budak, "Tabula" 12, 2014. str. 52-53 Naprotiv se u Porfirogenetovu djelu spominje da su od vremena cara Bazilija I. dalmatinski gradovi plaćali danak arhontu Hrvata."O hronologiji hrvatskih vladara u 31. glavi spisa De administrando imperio" , Predrag Komatina, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 42, 2010. Pristupljeno 28. srpnja 2025.
Starija historiografija uzima da je Tomislav vladao područjem do Drave, no sada prevladava mišljenje da je Tomislav proširio Hrvatsku do Siska i okolice, iako postoje mišljenja da se širenje nije dogodilo ili da se dogodilo prije Tomislava.
Tomislava se nakon papina pisma i prvog splitskog crkvenog sabora koji je inicirao ne nalazi ni u jednom povijesnom izvoru, a kraj vladavine različiti povjesničari stavljaju u različite godine, od 926. do 930.
Povijesni izvori O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora: U zabilješci ispred teksta zaključaka crkvenog sabora u Splitu iz 925. godine stoji:
Na drugom mjestu, doduše ne imenom, ali titulom "kralja Hrvata" (iz 12. kanona):Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara 1925, Zagreb
U pismu pape Ivana X. navodi se: mini|Dio prijepisa pisma pape Ivana X. »...dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata...«
u 13. poglavlju djela iz 13. stoljeća Historia Salonitana Tome Arhiđakona piše:
hrvatska redakcija nedatiranog srednjovjekovnog teksta sporne točnosti uobičajenog imena Ljetopis popa Dukljanina (Kraljevstvo Slavena) Tomislava ne spominje, određenog Tomislava, s potpuno izmišljenom genealogijom, sam Ljetopis navodi kao vladara koji se uspješno borio protiv Mađara: Ljetopis popa Dukljanina, dostupno na montenegrina.net Nasuprot očekivanjima, Tomislava ne spominju, primjerice, sljedeći izvori: spis Konstantina VII. Porfirogeneta, poznat pod nazivom De administrando imperio, koji govori o Hrvatskoj tog vremena (npr. govori o ratovima Hrvata i Bugara, gdje su Bugari "poubijani svi od Hrvata");Konstantin VII. Porfirogenet: De administrando imperio, dostupno na montenegrina.net veliko djelo Ivana Lučića De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex (Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije) iz 1666.
Dolazak na vlast i podrijetlo Tomislav je vjerojatno došao na vlast 914. ili ranije; jedini je podatak napomena Tome Arhiđakona u djelu iz 13. stoljeća u kojoj piše »godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava«. Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio svog brata.
Vladanje
mini|desno|200px|Hrvatska u doba Tomislava mini|300px|Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927. O Tomislavovoj vlasti zna se malo, poznato je ratovanje s Mađarima i Bugarima, kao i dva održana crkvena sabora u Splitu; stručnjaci se ne slažu je li okrunjen, ili se samo proglasio, ili ga papa spominje kao kralja iz nekog drugog razloga.
Ratovi Kako je u doba Tomislavove vladavine cijela Europa bila na nogama zbog mađarskih pljačkaških pohoda, zasigurno se i Tomislav sukobio s tom novom vojnom silom. Mletački izvori spominju mađarske prodore sve do mora, što bi zasigurno značilo da je u određenom periodu u Hrvatskoj došlo do masovnog sukoba. Ne zna se što se točno dogodilo, evidentno je Tomislav odbio napade. Ono što je bitno za hrvatsku historiografiju pitanje je o Tomislavovu zauzeću jednoga dijela nekadašnje Panonske Hrvatske. Iako je prodor utjecaja hrvatskog vladara u prostor međurječja Save i Drave vjerojatno započeo još krajem 9. stoljeća, vlast primorskog vladara bila je kako-tako osigurana na sjeveru današnje Hrvatske u doba Tomislavove vladavine. Najsigurniji (i jedini pravi) podatak o tome jest podatak da je Grguru Ninskom bila ponuđena Sisačka biskupija, što je izravan dokaz da je Sisak očito bio pod vlašću hrvatskoga kralja, malo je vjerojatno da bi mu se nudila biskupija na nekom drugom teritoriju.
O Tomislavovoj vlasti nad dalmatinskim gradovima svjedoči Toma Arhiđakon, a vjerojatno je da je Bizant nagradio svoga vjernoga saveznika dalmatinskim gradovima, koji je njima vladao u ime bizantskog cara. Pomnim čitanjem spisa splitskih sabora nigdje se ne spominje bizantski strateg, upravitelj bizantske Dalmacije, stoga je očito da je ta vlast bila u Tomislavovim rukama. Kako je zahumski knez Mihajlo Višević bio prisutan na saborima, hrvatski povjesničari pretpostavljaju da je i njegova kneževina bila pod Tomislavovim utjecajem, a iako nemamo izravnih dokaza, ne bi čudilo da je i Paganija bila u istom položaju.
Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet piše da je u to doba (većina stručnjaka drži da se radi o preuveličavanju)
On navodi i sljedeće podatke:
U djelu je car Konstantin također zapisao:
Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pobjegao u Hrvatsku.
Bugarski car Simeon je 926./927. nakon osvajanja Srbije, poslao ogromnu vojsku na Hrvatsku, koja je katastrofalno poražena u bitci negdje na prostoru današnje Bosne ili u blizini Imotskog. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, pokazuje moć hrvatskih vojnih snaga u to doba.
Crkveni sabori
Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom crkvenom saboru 925. odlučeno je da pravo na metropolitsku čast ima splitski nadbiskup Ivan. Odlučivano je između ninskog biskupa Grgura, zadarskog biskupa Formina i splitskoga nadbiskupa Ivana. Ninski se biskup nakon prvog crkvenog sabora žalio papi pošto je mislio da on zaslužuje biti poglavar, pa je održan drugi crkveni sabor na kojem je splitski nadbiskup potvrđen kao poglavar, a ninska je biskupija ukinuta i njezino su područje podijelile druge biskupije. Tomislav je vjerojatno bio prisutan na oba crkvena sabora. Na ovim saborima je kako je već navedeno Grguru ponuđena Sisačka biskupija, što je izravana dokaz da je jedan dio današnjeg hrvatskog sjevera bio u Tomislavovoj sferi utjecaja.
U zaključcima se Tomislava naziva »kraljem Hrvata« (rex Croatorum) kako bi ga se opomenulo da je »biskup Hrvata« (episcopus Croatorum) podložan splitskom nadbiskupu."Zaključci Ckrvenog sabora u Splitu 925" (latinski i prijevod na hrvatski), iz akov Stipišić i Miljen Šamšalović, ur. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1, Zagreb, 1967., 30-33. Na web-stranici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupljeno 28. srpnja 2025.
Proglašenje kraljem 280px|desno|mini|Oton Iveković: Krunidba kralja Tomislava Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj.
Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava obavljena je na Duvanjskom polju.
Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje od 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz.. Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.
O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.
Kraj vlasti i nasljednik Tomislav se spominje u kontekstu crkvenog sabora 928., a nema podataka o njemu s kasnijim datumom. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme, pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira.
Popularna predodžba mini|257x257px|Spomenik Tomislavu u Zagrebu, 2018. Shodno vjerovanju da je Tomislav bio prvi hrvatski vladar koji je ponio naslov kralja te ujedinio Primorsku i Panonsku Hrvatsku, postao je općeprihvaćen i prepoznatljiv nacionalni simbol, koji je na mnogim mjestima doživio likovne prikaze, osobito u grafičkim publikacijama koje su tiskane u svrhu otpora germanizaciji i mađarizaciji, kasnije i u svrhu otpora jugoslavenstvu. Godine 1925. u Hrvatskoj je na vrlo slavan način povodom Tomislavovog tituliranja kraljem upriličena proslava 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva."O historijskom slikarstvu i liku kralja Tomislava tiskanom na razglednicama tijekom obilježavanja tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine" , Ivan Kokeza, Ars Adriatica, No. 11, 2021. Spomenik na Trgu kralja Tomislava uz zagrebački Glavni željeznički kolodvor jedan je od najprepoznatljivijih simbola grada, izliven 1933. godine i podignut 1947. godine."Zašto su trebale 23 godine za podizanje spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu?" , Mira Kolar-Dimitrijević, Hrvoje Petrić, "Hrvatska revija 4, 2024.mini|spomen-ploča na crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću, jedna od brojnih spomen-ploča takvog tipa po crkvama u Hrvatskoj i dijelovima BiH Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat pišeRudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924., dostupno na Wikizvoru (ali uz ograde primjetne u tekstu):
U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.
Povezani članci Velered kralja Tomislava – najviše odlikovanje Republike Hrvatske Krunidba kralja Tomislava Trg kralja Tomislava (Zagreb) Trg kralja Tomislava (Bjelovar) Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu Anno Domini 925. Kralj Tomislav (oratorij)
Izvori
Literatura