mini|300px|Današnji politički zemljovid Europe. Kronologija povijesti Europe 360. pr. Kr. Platon kritizira Atensku demokraciju u Republici. 323. pr. Kr. Umire Aleksandar Veliki što uzrokuje raspad njegovog carstva. 264. pr. Kr. - 146. pr. Kr. Punski ratovi 44. pr. Kr. Ubijen Julije Cezar, početak kraja Rimske Republike. 27. pr. Kr. August uspostavlja carstvo. 330. Konstantin Veliki stvara Bizantsko Carstvo. 395. Nakon smrti Teodozija I., carstvo je permanentno podijeljeno na Zapadno i Istočno. 527. Justinijan postaje bizanstki car. 800. Lav III. okrunuio Karla Velikog za cara. 843. Verdunski ugovor - trodioba Franačkog Carstva. 962. Oton I. okrunjen za cara - nastaje Sveto Rimsko Carstvo. 1054. Crkveni raskol 1066. Vilim Osvajač izvršava invaziju Engleske. 1095. Urban II. započinje Križarske ratove. 1215. Ivan bez Zemlje usvaja Magnam chartam libertates. 1340. Crna smrt ubija trećinu europskog stanovništva. 1337. – 1453. Stogodišnji rat 1453. Osmanlije osvajaju Konstantinopol - kraj Bizantskog Carstva. 1492. Kristofor Kolumbo otkriva Novi svijet. 1498. Leonardo da Vinci slika Posljednju večeru - vrhunac renesanse. 1517. Martin Luther objavljuje svih 95 teza na vratima crkve u Wittenbergu - začetak protestantizma. 1648. Westfalski mir završava Tridesetogodišnji rat. 1751. – 1772. Francuski prosvjetitelji na čelu s Denisom Diderotom izdaju Enciklopediju. 1789. Francuska revolucija 1806. Abdikacija Franje II. i ukinuće Svetoga Rimskog Carstva. 1815. Konačni poraz Napoleona kod Waterlooa, kraj Bečkog kongresa. 1848. Proljeće naroda. 1853. – 1856. Krimski rat 1867. Karl Marx izdaje prvo izdanje Kapitala - nastanak socijalizma. 1914. Gavrilo Princip ubija nadvojvodu Franju Ferdinanda - započinje Prvi svjetski rat. 1917. Početak Ruske revolucije. 1918. Završava Prvi svjetski rat - raspad velikih carstava. 1919. – 1920. Pariška mirovna konferencija 1922. Nastaje Sovjetski Savez. 1933. Adolf Hitler postaje njemački kancelar - početak nacističkog terora. 1938. Potpisan Münchenski sporazum kojim je riješena Sudetska kriza. 1939. Hitler napada Poljsku - započinje Drugi svjetski rat. 1941. Započela Operacija Barbarossa - početak kraja Trećeg Reicha. 1944. Operacija Overlord 1945. Osvajanjem Berlina i Hitlerovim samoubojstvom završava Drugi svjetski ratu Europi - započinje hladni rat. 1989. Pad Berlinskog zida i Jesen naroda. 1991. Pad Sovjetskog Saveza - završetak hladnog rata. 1992. U Maastrichtu potpisan ugovor o stvaranju Europske unije. Europa je tijekom ljudske prošlosti često imala ključnu ulogu u različitim razdobljima svjetske povijesti. Stari Grci i Rimljani kolonizirali su velike dijelove sjeverne Afrike i zapadne Azije, a od 15. stoljeća naovamo, europski narodi (Španjolci, Portugalci, Englezi, Francuzi, Nizozemci, Nijemci) uspostavili su trgovačka carstva po cijeloj zemaljskoj kugli. Industrijska revolucija u 18. stoljeću gospodarski je ojačala Europu što joj je omogućilo dominaciju svjetskom trgovinom, a i oba svjetska rata započela su u Europi. Od 1945. opada globalni utjecaj Europe, a bogatstvo i moć prešli su u Sjevernu Ameriku i Aziju.
Prapovijest lijevo|mini|Rekonstrukcija obitelji Krapinskog pračovjeka, jednog od najpoznatijih primjera nedandertalca. Iako se smatra da je život nastao na području afričkog kontinenta, daljnje vrste u čovjekovoj evoluciji pojavljuju se na europskom kontinentu. Homo erectus i Homo neanderthalensis se pojavljuju na europskom tlu puno prije pojave Homo sapiensa - modernog čovjeka. Ostaci najstarijeg Europljanina nađeni su u gruzijskom mjestu Dmanisi, a znanstvenici tvrde da su stari oko 1,8 milijuna godina. Prva pojava anatomski modernog čovjeka u Europi datira oko 35,000 godine pr. Kr. Dokazi o prvim nastambama datiraju iz 7. tisućljeća pr. Kr., a nađeni su u današnjoj Rumunjskoj, Bugarskoj i Grčkoj. Neolitik je u Europu stigao u 6. tisućljeću pr. Kr., s malim zakašnjenjem u dijelovima Sjeverne Europe gdje je stigao oko 5. ili 4. tisućljeća pr. Kr. Najstarija europska i jedna od najstarijih europskih civilizacija je Tripoljska civilizacija, a javlja se c. 5508. i traje sve do 2750. godine. pr. Kr., a nalazila se na području triju današnjih država - Ukrajine, Rumunjske i Moldavije.
U neolitiku se također javlja još jedna značajna europska civilizacija - civilizacija Camunni. Ostaci te civilizacije nađenu su u Valle Camonici, Italija, a značjna je po tome što je iza sebe ostavila više od 350,000 petroglifa, što je najveće nalazište u Europi.
Eneolitik u prapovijesnoj Europi donosi mnogo promjena, ali i konfuzije. Najvažniji događaj ovog perioda je dolazak srednjoazijskih naroda na tlo Europe, za koje povjesničari smatraju da su izvorni Indoeuropljani, no postoje određene teorije koje to pobijaju. Ostale pojave tijekom eneolitika su ekspanzija megalitizma te prva pojava ekonomske stratifikacije te, u vezi s tim, pojava prvih monarhija na Balkanu. Prve poznate pismene civilizacije na europskom tlu su Minojska, koja se pojavila na Kreti, te Mikenska, koja se pojavila na tlu današnje Grčke u 2. tisućljeću pr. Kr.
Iako je obrada željeza Egejcima poznata od 110. pr. Kr., u Srednju Europu je stigla tek 800. pr. Kr. Otkrićem obrade željeza, u Europi počinje željezno doba i razvijaju se mnoge kulture od kojih je najpoznatija ona Hallstattska. Ubrzo su se, zbog svoje tehnološke nadmoći, Indoeuropljani proširili i na područje Apenina i Iberije što je dovelo i do pojave civilizacija na tim područjima.
Antika
lijevo|mini|Zlatna maska kralja Agamemnona iz 16. stoljeća pr. Kr. koju je u Mikeni pronašao Heinrich Schliemann. Grci i Rimljani su toliko utjecali na europsku kulturu da je njihov utjecaj vidljiv u jeziku, kulturi, pravu, politici, znanosti i filozofiji. Antička Grčka bila je država sastavljena od mnogih polisa. U Ateni, jednoj od tih gradova-država, strateg Periklo razvija primitivni oblik demokracije. Tijekom Periklova doba, Atena je također bila najveće i najrazvijenije središte helenističkog svijeta. U Ateni su popularne bile i filozofske i političke debate, a među svi tim govornicima izdigla su se imena Platon, Sokrat i Aristotel, koji je ujedno bio i učitelj Aleksandar Veliki. Aleksandar Veliki, sin Filipa II., naslijedio je svog oca na čelu novoosnovane makedonske države i krenuo na pohod kojim je želio osvojiti svijet. Nakon nekoliko značajnih vojnih uspjeha, u kojima je palo i Perzijsko Carstvo, Aleksandar je svoj prvi poraz doživio u Indiji gdje da je porazio kralj Por. Pri povratku, Aleksandar i njegovi vojnici, prolaze kroz pustinjsku gdje Aleksandar i umire 323. godine. mini|Rimsko Carstvo 117. tijekom vladavine cara Trajana. Tijekom vrhunca grčke civilizacije, na području Apenina razvijala se nova civilizacija - Rimska. Nastala 753., osnutkom Rima, ta civilizacija razvijala se i u svojoj povijesti prošla sva tri, tada, poznata državna ustroja - kraljevstvo, republiku i carstvo. Svoj primarno jačanje, Rim doživljava nakon tri punska rata (264. pr. Kr. - 146. pr. Kr.) u kojima su spektakularno poražava snažnu Kartagu. Grčki utjecaj stigao je i do Rima, pa je s vremenom, i moćna Atena ušla u sastav rimske države pod zastavom Senata i rimskog naroda. Rimljani su se s vremenom proširili do Arabije na jugoistoku i do Britanije na sjeverozapadu. Najveći raspon Rim je imao tijekom vladavine cara Trajana 117. godine. Na svom vrhuncu 44. pr. Kr., događa se kriza. Tadašnji vođa, Gaj Julije Cezar biva ubijen u uroti (15. ožujka 44. pr. Kr., na blagdan Martovskih ida) pod optužbom da je uzeo diktatorske ovlasti. U kaosu nakon ubojstva Cezara, njegov nećak Oktavijan uspijeva poraziti svog konkurenta za prijestolje, Marka Antonija, u bitci kod Akcija 31. pr. Kr. i nakon 4 godine, 27. pr. Kr., uspostavlja Rimsko Carstvo.
Antička Grčka
Stara Grčka je kao država bila sastavljena od više stotina polisa (gradova-država) koji su se međusobno razlikovali i prema političkim, ali i kulturološkim osobinama. Atena i Sparta su tijekom grčke povijesti bile najznačajnije, ali i jedne od najrazličitijih, grčkih polisa. Sparta, militaristička država osnovana na načelu ratovanja, stege i želje za pobjedom bila je čista suprotnost Ateni. Atena, kao kulturno središte Stare Grčke, potiče razvoj filozofije, književnosti, teatra, politike, sporta i znanosti. Atena je također bila prva država u kojoj se razvio, doduše primitivni, nekakav oblik demokracije. Svoje korijene, atenska demokracija dobiva tijekom vladavina Solona i Klistena, dok svoj vrhunac, koji ujedno rezultira političkom, kulturnom i gospodarskom nadmoći Atene, doživljava tijekom vladavine stratega Perikla. Ovaj oblik demokracije je prvi put u povijesti omogućio da demos izabire vlast i debatira o zakonima. Iz tih javnih debata izdigao se jedan od najvećih filozofa u povijesti, Sokrat, jedan od osnivača zapadnjačke filozofije. Sokrat je najznačajniji po utemeljenju sokratske metode koja se i danas koristi. Sokratska metoda se primjenjuje postavljanjem pitanja ne samo sa svrhom dobivanja odgovora na njih, već i sa svrhom poticanja na vlastito zaključivanje koje bi dovelo do boljeg uvida u problem. Upravo zbog te metode, Sokrat je optužen, ali i osuđen za "korumpiranje" atenske mladeži jer su se njegovi govori kosili s tadašnjim vjerskim pogledima. Sokrat je u skladu s tom optužbom osuđen na smrt, te je morao popiti otrov. Platon, Sokratov učenik, sljedeća je velika filozofska ličnost grčke povijesti. Platon je u svojem djelu Država oštro kritizirao atensku demokraciju i stvorio tip idealne države pod nazivom Politeia, a u djelu Obrana Sokratova prikazuje sudski proces koji je vođen protiv njegovog učitelja. Svojim idejama i djelima, Platon je osnovao novi filozofski pravac znan kao platonizam. Ontološko razdoblje zatvorio je Aristotel, vjerojatno najveći grčki filozof i ličnost koja je uvelike utjecala na daljnji razvoj zapadne filozofije. Smatrao se najvećim učenjakom svoga doba, a u svojim je djelima iznio i objasnio izrazito kompleksan filozofski sustav koji je po svom opusu gotovo sveobuhvatan. Najznačajnija djela su mu Metafizika, opširno i kompleksno djelo u kojem iznosi svoje viđenje metafizičke razdiobe bića, te Poetika u kojoj, iako je sačuvana fragmentarno, iznosi filozofiju umjetnosti i ideju mimezisa (jedinstvo mjesta, vremena i radnje). Dok se Platon postavio kao idealist, Aristotel je odbacio dio njegovih učenja i postavio se kao jedan od začetnika filozofskog realizma. mini|350px|Grčka tijekom Grčko-perzijskih ratova (500. pr. Kr. - 479. pr. Kr.). U 8. stoljeću pr. Kr., Grci započinju kolonizaciju. Svoju državu, proširili su na teritorij cijelog Sredozemlja, dijelove Crnog mora i Male Azije, no najpoznatija kolonija, Magna Graecia nalazila se na otoku Siciliji. No, njihovo širenje na istok, koje se dogodilo u 5. stoljeću pr. Kr., uzrokovalo je probleme s Perzijancima. Ti problemi su bili primarni uzrok Grčko-perzijskih ratova. Rat je otvoren bitkom kod Maratona 490. pr. Kr., a donio je prvi, ali i iznenađujući, poraz moćne i brojčano nadmoćne perzijske vojske koju je vodio Darije I. Sljedeći značajni sukobi zbili su se 480. pr. Kr. kod Termopila, gdje Perzijanci jesu pobijedili, ali su pretrpjeli masivne gubitke od Leonidinih spartanskih trupa,Herodot: Povijest, VIII, str. 24 te kod Salamine, gdje su Grci iskoristili svoje bolje pomorske vještine kako bi nanijeli težak poraz perzijskoj floti. Posljednju veliku pobjedu, Grci odnose kod Plateje 479. pr. Kr., gdje su ponovo iznenadili Perzijance, jer su kao brojčano nadjačani, Grci ipak uspjeli odnijeti pobjedu. Od tada, rat se polako smiruje, no ne potpuno. Kraj grčko-perzijskih ratova obilježen je potpisivanjem Kalijinog mira 449. pr. Kr. (ili 448. pr. Kr.).Rhodes, P.J.: The History of the Classical World 478-323BC, 2005.