Peter Behrens (Hamburg, 14. travnja 1868. – Berlin, 27. veljače 1940.) je bio njemački arhitekt, slikar, grafičar, dizajner i tipograf prve polovice 20. stoljeća, poznat po sudjelovanju u razvoju moderne arhitekture u Njemačkoj i po pionirskoj ulozi u industrijskom dizajnu kao tvorac i izumitelj „holističkog dizajna” („total dizajn”),Le père du design industriel („Otac industrijskog dizajna”) Pristupljeno 5. srpnja 2026. ali i kao suosnivač Deutscher Werkbunda i po brojnim kreacijama za tvrtku AEG prije Prvog svjetskog rata.

Životopis

Rođen u protestantskoj obitelji zemljoposjednika u Schleswig-Holsteinu , završio je srednjoškolsko obrazovanje na Christianeumu u Altoni, Hamburg 1882. godine. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Karlsruheu (1885.-1889.), a zatim u Düsseldorfu (1889.), gdje je bio učenik Ferdinanda Brütta, te u Münchenu (1892.), gdje je započeo karijeru kao samostalni umjetnik pod utjecajem Jugendstila. Putovanje u Nizozemsku (1890.) upoznalo ga je s radom Luminariesa (pointilizam). Godine 1892. Behrens je bio jedan od inicijatora minhenske secesije, ali se ubrzo distancirao od nje kako bi s Maxom Slevogtom i Lovisom Corinthom osnovao Freie Vereinigung Münchner Künstler („Slobodno udruženje minhenskih umjetnika”), a zatim i 1897., Vereinigte Werkstätten für Kunst im Handwerk („Udruženje radionica za umjetnost u obrtu”), posvećeno uređenju interijera. Zahvaljujući suradnji s časopisom Pan, a posebno s Ottom Erichom Hartlebenom, postao je poznat po svojim grafikama. mini|lijevo|Tvornica turbina AEG, Berlin, 1909. Oko 1890. oženio se dizajnericom Lilli Krämer. Njihov sin, Josef Behrens, budući inženjer, rođen je u Münchenu 1893., a njihova kći, Petra Behrens, ilustratorica i modna novinarka, 1898., i njihov drugi sin, Heinz-Victor, rođen je 1903. Obitelj je živjela u Darmstadu.Lilli Behrens, unseen-women.design Pristupljeno 5. srpnja 2026.

Godine 1900., na vrhuncu pokreta Jugendstil, veliki vojvoda od Hessea pozvao ga je u svoju novu umjetničku koloniju u Darmstadtu gdje je 1901. sagradio vlastitu kuću, potpuno namještenu. mini|lijevo|200px|Max Liebermann, Portret Petera Behrensa, 1923. Godine 1902. držao je predavanja u Muzeju primijenjenih umjetnosti u Nürnbergu, a od 1904. predaje na Školi primijenjenih umjetnosti u Düsseldorfu.Stanford Anderson, Peter Behrens and a New Architecture for the Twentieth Century, The MIT Press, 2000. str. 252. Tu je 1907. sa skupinom od 10 umjetnika i 12 tvrtki, osnovao Deutscher Werkbund („Njemačka federacija rada”) povezavši umjetnost i obrt. Iste godine, Emil Rathenau, generalni ravnatelj tvrtke AEG (Allgemeine Elektricitäts Gesellschaft), zaposlio ga je kao umjetničkog savjetnika za industrijski dizajn. Kao pionir korporativnog dizajna, grafičkog dizajna, izrađivao je fontove, objekte i zgrade za tvrtku, te između ostalog šesterokutni logotip tvrtke AEG i njihove kataloge. Od 1902. do 1912. gradio je njihov industrijski kompleks, Tvornicu turbina AEG. U sljedećih nekoliko godina postao je uspješan arhitekt, vođa racionalističko-klasičnog njemačkog reformističkog pokreta (Reformarchitektur) 1910-ih.

Bio je i pedagog, vodeći arhitektonsku školu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču od 1922. do 1936. godine. Njegov ugled mjeri se kvalitetom njegovih učenika.Michel Ragon, Histoire mondiale de l'architecture et de l'urbanisme modernes, tome 1: idéologies et pionniers 1800-1910, Casterman, Bruxelles, 1972., str. 271. Doista, tijekom tog razdoblja Walter Gropius bio je njegov šef kabineta (1907.-1910.), dok su Ludwig Mies van der Rohe (1908.-1911.) i Le Corbusier (1910.-1911.) naukovali u njegovoj arhitektonskoj radionici.

Godine 1914. bio je jedan od potpisnika proglasa „Civiliziranom svijetu!” (An die Kulturwelt!), poznatom kao „Manifest 93” intelektualca, koji je iskazivao podršku Njemačkoj pred Prvi svjetski rat. Nakon rata okrenuo se ekspresionizmu opeke, projektirajući izvanrednu upravnu zgradu Hoechst izvan Frankfurta, a od sredine 1920-ih sve više Novoj objektivnosti.

Kao poznati arhitekt stvarao je diljem Njemačke, ali i u drugim europskim zemljama (Rusiji i Engleskoj). Također je surađivao s Hermanom Sörgelom i drugim arhitektima na projektu Atlantropa.

Godine 1927. započeo je vezu s arhitekticom i dekoraterkom Else Oppler-Legband. Godine 1931. ona je preuzela nadzor i dovršetak Haus der Ring der Frauen („Kuće ženskog prstena”) na Berlinskoj građevinskoj izložbi, prema nacrtu Petera Behrensa.Else Oppler, fembio.org Pristupljeno 5. srpnja 2026. Godine 1932. njih dvoje su započeli izgradnju imanja u Mecklenburgu koje su namjeravali posvetiti biodinamičkoj poljoprivredi. Ovaj projekt nije ostvaren zbog Hitlerovog dolaska na vlast, što je prisililo Else Oppler-Legband na progonstvo.Claus Pese, Else Oppler (1875–1965), Faze višestrukog umjetničkog života, Tekst predavanja održanog 8. siječnja 2019. u Udruzi za povijest grada Nürnberga, 2019. Pristupljeno 5. srpnja 2026.

Peter Behrens umire u hotelu Bristol u Berlinu 27. veljače 1940., u 71. godini života. Pokopan je na groblju Wilmersdorf u Berlinu.

Djela

Behrens je zastupao načelo da arhitektonski oblik pojedinog objekta mora proizlaziti iz njegove namjene, i po tome je jedan od začetnika funkcionalizma u arhitekturi.Behrens, Peter, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 5. srpnja 2026.

Poslije Tvornice turbina AEG u berlinskoj četvrti Moabit (1908.-1909.) projektirao i druge tvorničke građevine kao što su: sjedište Mannesmanna u Düsseldorfu (1911.-1912.), upravna zgrada Farbwerke u Höchstu (1920.-1924.) i austrijsku tvornicu duhana u Linzu (1930.).

Izgradio je i obiteljsku kuću u Hagenu (1910.), njemačko veleposlanstvo u Sankt Peterburgu (1911.-1912.), stambenu zgradu u Stuttgartu, u naselju danas poznatom kao Weissenhof (1925.), te obiteljsku kuću New Ways u Northamptonu u Velikoj Britaniji (1926.). Godine 1928. Behrens je pobijedio na međunarodnom natječaju za izgradnju Nove sinagoge u Žilini u Slovačkoj, koja je obnovljena od 2012. do 2017. kao kulturni centar. Iste godine izvršio pregradnju višekatnice robne kuće Feller-Stern u središtu Zagreba, dijelom na Trgu bana J. Jelačića 11., a dijelom u Jurišićevoj ulici 1a, transformirajući je iz secesijskog stila u složenu gotovo De Stijl modernističku kompoziciju.

Literatura Charlotte Fiell i Peter Fiell, Dizajn 20. stoljeća, Tashen, Köln, 1999.

Izvori

Ovaj članak je djelomično ili u cijelosti preuzet iz članka na francuskoj Wikipediji pod naslovom Peter Behrens

Vanjske poveznice

Virtualna galerija s Behrensovim dizajnom za AEG Isječci iz novina o Peteru Behrensu u arhivu tiska ZBW-a 20. stoljeća

Kategorija:Njemački arhitekti Kategorija:Secesijski arhitekti Kategorija:Moderni arhitekti Kategorija:Dizajneri Kategorija:Industrijski dizajneri