Rab je grad u zapadnoj Hrvatskoj na otoku Rabu.
Gradska naselja Gradu Rabu pripada 7 naselja (stanje 2006.), to su: Banjol, Barbat na Rabu, Kampor, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga. Nekoć su pod upravom grada Raba bili i naselje Lopar (od 2006. posebna općina) i Lun, naselje na najsjevernijem dijelu otoka Paga koje je od 1992. pod upravom općine Novalja.
Stanovništvo
thumb|desno|Rab
Povijest Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo-Skilaka, koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom "Mentorides".
U Ptolomejevim spisima spominje se otok Skardona, a na njemu dva grada: Arba i Kollenton. Od kasnijih grčkih i rimskih putopisaca i geografa, Plinije Stariji u svom djelu "Povijest prirode" (Historia naturalis), spominje Rab pod imenom Arba.
U kasnijim latinskim ispravama Rab se spominje pod različitim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe. Značenje i podrijetlo današnjeg imena Rab, teško je utvrditi. Najvjerojatnije je da je današnje ime otoka i grada Raba nastalo od ilirskoga ili liburnskog imena Arba, u značenju "šumovit" ili "zelen". Ime Rab u pisanim se dokumentima prvi put spominje tek sredinom petnaestoga stoljeća.
Tragovi života na otoku sežu još od starijeg kamenoga doba. Prapovijesna su nalazišta duž cijelog otoka, a najviše je artefakata pronađeno na poluotoku Lopar (nalazi starijega i srednjega kamenog doba, mlađega kamenog doba, bakrenoga i brončanoga doba) dok su nalazišta željeznoga doba na lokalitetima: Kampor, mjesto Rab, Banjol i Barbat.
Najstariji stanovnici otoka Raba za koje povijest zna bili su Iliri ili točnije ilirsko pleme Liburni, koji su u doba prije Krista obitavali na području od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji, uključivši i otoke navedenog područja.
Slomom Austro-Ugarske Monarhije, krajem Prvoga svjetskog rata 1918. godine formirana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. godine nazvana Kraljevina Jugoslavija. Otok Rab nije odmah ušao u sastav novoosnovane kraljevine. Kraljevina Italija je nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije, osim još nekih drugih otoka i krajeva, okupirala i otok Rab. Nakon mira u Rapallu, 23. travnja 1921. godine otok Rab ulazi u sastav KSHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Oružani napad Sila Osovine na Jugoslaviju 6. travnja 1941. bio je iznenadan, a ona je tada kao institucija nestala slomom njezine vojne sile. Talijanska okupacijska vojska došla je na Rab 17. travnja, a ubrzo zatim ustrojen je poseban oblik okupacijske vlasti - Civilni komesarijat. Rimskim ugovorom 18. svibnja 1941. godine Rab je anektiran fašističkoj Italiji. Sredinom i krajem ljeta 1943. godine utjecaj partizana na otoku stalno jača. Nakon kapitulacije Italije, do tada ilegalni partizanski NOO preuzimaju cjelokupnu upravnu i sudsku vlast na otoku. Jedinice Trećega Reicha zaposjele su Rab u drugoj polovici mjeseca ožujka 1944. godine. Kasnije je otok ustupljen NDH. Partizanska vlast (NOO) ponovno je uspostavljena nakon dolaska partizanskih jedinica i zaposjedanja otoka 12. travnja 1945. godine. Od tada do slobodnih izbora 1990. godine Rab je u sastavu SFRJ, a nakon slobodnih izbora, u sastavu neovisne i slobodne Republike Hrvatske.
Gospodarstvo turizam trgovina ribarstvo poljoprivreda obrti
Poznate osobe Mark Antun de Dominis Ivan Krstitelj Rabljanin Sveti Marin - utemeljitelj republike San Marino Marin Bizzi - nadbiskup barski i primas Srbije Slobodan Novak - klasik hrvatske književnosti
Spomenici i znamenitosti Na malom poluotoku, smještenom između uvale Sv. Eufemija i gradske luke, izrastao je slikoviti i lijepi gradić, koji svojim karakterističnim oblikom, s četiri zvonika, podsjeća na veliki jedrenjak s četiri visoko uzdignuta jarbola.
Na sjeverozapadnom dijelu Trga Municipium Arbe nalazi se nekadašnji knežev dvor, a sada skupština grada Raba. Od nekadašnjih antičkih građevina nije ostalo gotovo ništa, jer je grad nekoliko puta bio rušen i ponovno građen.
U 12. stoljeću Rab je bio značajan grad i biskupijsko sjedište, pa je, na molbu ondašnjega biskupa, novosagrađenu crkvu posvetio osobno papa Aleksandar III. 1177. godine na povratku iz Zadra u Rim.
Značajne povijesne svjetovne građevine, često pregrađivane i djelomično rušene, unutar zidina su velika palača Dominis, palača Nimira, Knežev dvor, gradska loža, palača Cernotta, kula gradskog sata i palača Marinelis. Sačuvani su mnogi bogato ukrašeni ulazni portali, uklesani grbovi (obitelji Dominis, Hermolais, Galzigna, Benedetti, Šegota itd.) i prozori obogaćeni romaničkim i gotičkim monoforama i biforama. Monumentalna palača najznačajnije rapske plemićke obitelji Dominis seže u 15. st. Ukrašeni ulazni portal s grbom na nadvratniku na sjevernom pročelju ove palače smještene na početku Srednje ulice djelo je Petra Trogiranina. Čeone stranice stubišta ukrašene su tipičnim motivom urezane školjke svetog Jakova. Monumentalni portal nekadašnje palače Nimira spada u mletačku cvjetnu gotiku. Dovratnici, nadvratnik i luk lunete obrubljeni su izmjeničnim zubcima na vanjskoj i tordinanim "konopom" na unutarnjoj strani. Nadvratnik se oslanja na kapitele s uzvitlanim hrastovim lišćem. U luneti dva krilata putta (gola dječaka) nose voćne i biljne festone koji zajedno s hrastovim lišćem zatvaraju svijeni gotički štit s grbom obitelji Nimira pod vojničkom kacigom. Značajna je i luneta baroknog portala s grbom obitelji Benedeti na zaglavnom kamenu u prizemlju Kneževa dvora iz 1622., te biskupski grb iz 17. st. (Malipietro) na kući Dominis u Donjoj ulici. Nabožnim natpisom i lavljim glavama ukrašeno je pročelje ogradnog zida ulaznog dvorišta palače obitelji Galzigna iz 15. st. Glavni ulazni portal u sklop Kneževa dvora na istočnom pročelju ima renesansni balkon i balustradu oslonjenu na tri dvostruke konzole sa stiliziranim lavljim glavama. Renesansna gradska loža sagrađena je kao otvoreni trijem s osam stupova 1509. godine na malenom trgu pred pročeljem Crkve sv. Nikole (prije sv. Duha).
U sjevernom dijelu nekadašnje palače Cernotta pokraj gradske lože grb je obitelji i natpis na nadvratniku. Vrijedan glavni ulazni portal u rečenu palaču djelo je Andrije Alešija s početka 1440-ih. Monolitni dovratnici oslanjaju se na pravokutne profilirane baze, a na njihovu vrhu nalaze se kapiteli s bogato isklesanim hrastovim lišćem koje se otvara od sredine i spaja na kutovima. O kapitele se oslanjaju nadvratnik i luk lunete sa šiljastim završetkom. Unutarnji rub dovratnika, nadvratnika i luka lunete uokvireni su motivom užeta, a cijeli je portal obrubljen okvirom s motivom tzv. žioke na raboš, a na njegovu se vrhu nalazi veliki cvjetni akroterij. U luneti je obiteljski grb s vojničkom kacigom iz kojega se razvijaju bogato razvedena dva hrastova lista ispunjavajući cijeli donji dio iznad grba i kacige. Pod samim vrhom u visokom reljefu isklesan je lik sv. Pelegrina. Kula gradskog sata iz 18. st. uzdiže se nad nadsvedenim prolazom koji spaja trg pred gradskom ložom s krajem Donje ulice i Kneževim dvorom. U preslici se nalazi vrijedno zvono gotičkog oblika koje je 1351. godine salio majstor Nikola. Na završnom katu vidljivi su tragovi četiriju romaničkih bifora koje su zazidane. Pročelje palače Marinelis sadrži renesansnu balustradu na prvom katu, a na nadvratniku palače je i renesansni grb obitelji. Renesansni portal i grb iz 16. st. krase i južno pročelje palače Galzigna u Gornjoj ulici. Renesansna monofora na kući Vale u istoj ulici Petra Trogiranina jedan je od najvrjednijih primjera ukrašavanja dijelova građevina na prijelazu iz 15. u 16. st. U blizini ostataka kuće Cassio (s dva monumentalna romanička portala) nalazi se dvorište s cisternom i bunarskom krunom.
Sakralni objekti
Nadžupna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije do 1828. godine bila je Katedrala svete Marije Velike. U pojedinim dijelovima arhitekture prepoznaju se osobitosti ranokršćanskog stilskog razdoblja u kojem je nastala, u 5. stoljeću. Tada je bila trobrodna bazilika s pet pari stupova i lukova s iznutra polukružnom apsidom kao produžetkom svetišta u glavnom brodu. Vanjsko lice apside je poligonalne sedmerostrane osnove. Apsida je bila natkrivena polukalotom, a glavne i bočne lađe prekrivene drvenim krovištem otvorena podgleda. Nalazi se par kapitela i mozaika iz ranokršćanskog razdoblja. Cijeli oltar i ciborij adaptirani su u 16. stoljeću, a početkom 18. stoljeća provedena je barokizacija. Na unutarnjem licu plašta apside prepoznaju se tragovi rupa ležajeva drvenih greda, nosača poda na razini tadašnjega svetišta i produženog kora s drvenim korskim sjedalima iz 1445. godine. Sačuvan je gotovo u potpunosti ciborij nad glavnim oltarom. Pregrađen 1490-ih sačuvao je 3 od 6 stranica košare s polukružnim lukovima koji se oslanjaju o 6 ranokršćanskih (6. st.) kapitela i kolona. Motivi prepleta sa simboličnim zoomorfnim prikazima (jednorog, paunovi itd.) nadnjevaju u 9. stoljeće. U crkvi se čuvaju iduća vrijedna djela. Mramorna ikona Krista Kralja iz 11. st. ukrašavala je protoromaničko pročelje katedrale. Bogorodica s djetetom i klečećim donatorom rad je u temperi na dasci iz druge polovine 14. st., mletačkog slikara Guarienta d'Arpa. Višebojni i pozlaćeni visoki reljef sv. Kristofora rad je drvorezbara Petra de Riboldisa iz prve polovine 15. st. U crkvi su nadgrobne ploče biskupa Ivana Scaffe iz 1456. (rad Andrije Alešija) i Primiceriusa Bizze iz 1497. godine (rad Petra iz Trogira). Krsni zdenac u krstionici djelo je Petra iz Trogira iz 1500., a ograda s grbovima obitelji Zudenigo Andrije Alešija iz 1450-ih. Drveno obojeno raspelo s oltara u južnoj apsidi vrijedan je renesansni rad iz 16. st. Korska sjedala M. Moronzona vrhunski su drvorezbarski rad cvjetne gotike iz 1445. godine. Crkva čuva i umjetničke prikaze arkanđela Gabrijela i Bogorodice, svetih Marina, Kristofora, Lea, Uznesenja Bogorodice (A. Grapinelli, 18. st.) itd. Zvonik visok 60 m podignut je u posljednjim desetljećima 12. st., te je jedan od najvrjednijih na Sredozemlju. Veliko zvono majstora Jakova iz 1601. s reljefnim prikazima Raspeća, Bogorodice s djetetom i sv. Kristofora sada je izloženo u zbirci sakralnih umjetnina u Crkvi svete Justine.
Crkva i samostan sv. Antuna Opata smješteni su na samom vrhu poluotoka, na čelu grada. Istočni i južni zid oslanjaju se o liticu nad morem, pošto je samostanski sklop s dviju strana u sustavu gradskih fortifikacija. Unutarnja površina pravokutne kule kojom su zidine ojačane u 16. st. danas služi kao samostanski vrt. Crkva se spominje u 14. st., a danas je jednostavna jednobrodna bogomolja s gotovo kvadratnim brodom i pravokutnim svetištem presvođenim križnorebrastim svodom iza gotičkoga trijumfalnog luka. Drvena obojena skulptura sv. Antuna Opata na oltaru rad je mletačkih drvorezbara s kraja 15. st. Iznad nadvratnika s ulaznog portala iz 1541. godine je tondo s rustično klesanim reljefom polulika titulara crkve. Uz crkvu je bila kuća bratovštine svečevih štivatelja koju je za svoj boravak unajmila kneginja žirovska Mande Budrišić pobjegavši na otok pred Turcima 1493. godine. Godinu kasnije zasnovala je samostan trećoredkinja sv. Frane, a umrla je 1532. godine. U crkvi se nalazi drveno raspelo iz 1430-ih, oltarna pala u tehnici ulja na platnu na južnom oltaru s prikazom sv. Joakima i Ane (17. st.), slika sv. Filomene (19. st.), slika s vjernim panoramskim prikazom grada nad kojim lebde Gospa i sv. Kristofor (17. st.), slika Kristovog skidanja s križa (17. st.) itd. Pročelje je renesansno, a na zidu iznad ulaza u samostan nalazi se kasnobarokni grb biskupa iz obitelji Spalatin. U ovoj crkvi je sahranjen barski nadbiskup i primas Srbije Marin Bizzi rodom s Raba, a porijeklom iz Arbanije.