Joel i Ethan Coen, poznati kao Braća Coen, američki filmski redatelji, scenaristi i producenti. Tijekom više od 20 godina, dvojac je napisao i režirao brojne uspješnice, od urnebesnih komedija (Tko je ovdje lud?, Arizona Junior, Mr. Hula-Hoop) preko film noira (Millerovo raskrižje, Suvišna okrutnost, Čovjek kojeg nije bilo, Nema zemlje za starce) do filmova koji spadaju u oba ta žanra (Fargo, Veliki Lebowski, Barton Fink). Braća svoje filmove pišu, režiraju i produciraju zajedno, iako je donedavno Joel dobivao pojedinačno pridane zasluge za režiju, a Ethan za produkciju. Često se izmjenjuju kod honorara za scenarij, dok se zajednički potpisuju za scenarij pod pseudonimom "Roderick Jaynes". U filmskoj industriji su poznati kao "dvoglavi redatelj" jer dijele slične vizije o tome kako bi njihovi filmovi trebali izgledati; zato glumci često kažu da mogu prići svakom bratu pojedinačno s pitanjem, ali će dobiti isti odgovor.Coen brothers prove two heads are better than one Preuzeto 25. veljače 2008.O Coen brothers, where art thou going to put the Oscar? Preuzeto 25. veljače 2008.
Životopis
Joel Coen (29. studenog 1954.) i Ethan Coen (21. rujna 1957.) odrasli su u St. Louis Parku u Minnesoti, predgrađu Minneapolisa. Njihovi roditelji, Edward i Rena Coen, oboje Židovi, bili su profesori. Otac je bio profesor ekonomije na Sveučilištu u Minnesoti, dok je njihova majka bila povjesničarka umjetnosti na Sveučilištu St. Cloud State.
Kad su bili djeca, Joel je uštedio nešto novca od kosidbe travnjaka kako bi kupio Vivitar Super 8 kameru. Braća su zajedno presnimavala filmove koje bi vidjela na televiziji, a u "glavnoj ulozi" bio je dječak iz susjedstva, Mark Zimering ("Zeimers"). Njihov prvi pokušaj bio je nazvan Henry Kissinger, Man on the Go. The Naked Prey (1966.) Cornela Wildea postao je njihov Zeimers in Zambia,Gods of Film making Joel and Ethan Coen Preuzeto 14. svibnja 2007. u kojem se Ethan pojavio kao domorodac s kopljem.
Braća su srednju školu završila u St. Louis Park High School, 1973. i 1976. Diplomirala su na Simon's Rock College of Bard u Great Barringtonu u Massachusettsu. Joel je nakon toga četiri godine proveo na studiju filmske umjetnosti na Sveučilištu u New Yorku, gdje je za završni rad snimio 30-minutni film Soundings. Film je prikazivao ženu koja vodi ljubav sa svojim gluhim dečkom dok naglas fantazira o seksu s njegovim najboljim prijateljem koji sve sluša u susjednoj sobi. Ethan je pohađao Sveučilište Princeton te 1979. diplomirao filozofiju. Njegov završni rad bio je esej na 41 stranici, "Two Views of Wittgenstein's Later Philosophy."
Privatni život
Joel se 1984. oženio s glumicom Frances McDormand. Posvojili su sina iz Paragvaja i nazvali ga Pedro McDormand Coen. McDormand je nastupila u pet njihovih filmova, uključujući kratko pojavljivanje u Millerovu raskrižju, sporednu ulogu u Arizona Junioru, i glavne uloge u Suvišnoj okrutnosti, Čovjeku kojeg nije bilo, Fargu (za koju je osvojila Oscar) i Spaliti nakon čitanja.
Ethan je oženjen s montažerkom Triciom Cooke.
Oba para žive u New Yorku, iako ne zajedno.
Karijera
1980-e
Nakon diplome u New Yorku, Joel je radio kao producent asistent na raznim industrijskim filmovima i glazbenim spotovima. Počeo se baviti i montažom i upoznao Sama Raimija koji je tražio pomoćnika montažera za svoj prvi dugometražni film, Zla smrt (1981.).
Braća su 1984. napisala i režirala Suvišnu okrutnost, svoj prvi zajednički film. Smješten u Teksasu, film govori o snalažljivom ljigavom vlasniku bara koji unajmljuje privatnog detektiva da mu ubije ženu i njezina ljubavnika. U ovom filmu vidljivi su mnogi elementi koji će braća koristiti u svojim sljedećim radovima: njihove vlastite skrivene reference na druge filmske žanrove (u ovom slučaju noir i horor) i inteligentni zaplet unutar jednostavne priče; njihov mračno-inventivni i pomaknuti smisao za humor te majstorsko stvaranje atmosfere. U filmu je nastupila Frances McDormand. Film je po izlasku zaradio pohvale, posebno među 'lijevo orijentiranim' gledateljima te osvojio nagrade za Joelovu režiju na Sundanceu te nagradu Independent Spirit.
Sljedeći projekt braće Coen koji se trebao naći u kinima bio je film Sama Raimija iz 1987., Val zločina. Scenarij su napisali braća i Raimi.
Sljedeći film koji su braća napisala i režirala bio je Arizona Junior iz 1987. Bila je to priča o neobičnom bračnom paru, bivšeg zatvorenika Hija (Nicolas Cage) i bivše policajke Ed (Holly Hunter) koji žele dijete, ali ga ne mogu dobiti prirodnim putem. Sreća im se nasmiješi nakon što se lokalni tajkun pojavi na televiziji s petero novorođenčadi za koje se našali kako ih 'ima previše da bi se za sve brinuo'. Vidjevši to kao 'znak' i priliku da vrate prirodnu ravnotežu, Hi i Ed ukradu jednu od beba i počnu je odgajati kao svoju. Arizona Junior je zbog svoje nevinosti i urnebesnosti bio pristupačniji masovnom tržištu jer je olakšavao razvoj priče u okvirima crnog humora.
1990-e
Millerovo raskrižje objavljeno je 1990., a mnogi su ga doživjeli kao homage žanru gangsterskih filmova. S Albertom Finneyjem, Gabrielom Byrneom i njihovim budućim stalnim suradnikom Johnom Turturrom u glavnim ulogama, film je smješten u eru prohibicije tridesetih godina te govori o neprijateljstvu među gangsterskim bandama. Film je bio hvaljen zbog dijaloga i duboke karakterizacije likova, dok je u isto vrijeme bio obilježen zaštitnim znakovima braće Coen, crnim humorom i raznim preokretima.
Reputacija Coenovih naizgled je rasla sa svakim sljedećim filmom, ali njihov sljedeći film bio je veliki korak naprijed. Vizualno zadivljujući Barton Fink (1991.) je, smješten u 1941., govorio o njujorškom dramatičaru koji se seli u Los Angeles kako bi napisao scenarij za B-film. Smješta se u hotelski apartman kako bi započeo pisanje, ali ga pogađa nedostatak inspiracije. Zato se sprijatelji s prijaznim čovjekom iz susjedne sobe (John Goodman), zajedno s nekoliko suradnika iz filmske industrije. Inspiracija dolazi iz najčudnijih mjesta, a sami hotel je neobičan i magnet za bizarnosti. Barton Fink postigao je veliki kritički uspjeh te bio nominiran za tri Oscara. Osim toga, osvojio je tri glavne nagrade na Filmskom festivalu u Cannesu, uključujući Zlatnu palmu. Barton Fink je bio prvi film Coenovih na kojem je radio snimatelj Roger Deakins, ključna figura među njihovim suradnicima u sljedećih 15 godina.
1994., nakon što su prikupili dostatna sredstva, braća su mogla snimiti svoj prvi visokobudžetni film Mr. Hula-Hoop (na čijem su scenariju radili sa Samom Raimijem). Priča se vrti oko čovjeka koji je postavljen za šefa velike korporacije kako bi je uništio (kako bi je uprava kupila za sitniš); međutim, on osmišlja hula hoop i preko noći postaje uspješan i slavan. Kritike su po prvi put bile dosta mlake, dok je Roger Deakins zaradio same pohvale za fotografiju. Većina kritičara je pisala da film ne govori ništa novo zbog konstantnih referenci i odavanja počasti klasičnim filmovima tridesetih i četrdesetih godina. Mnogi su bili razočarani prvim pokušajem Coenovih na visokoj razini. Osim toga, film se pokazao kao veliki komercijalni promašaj jer je zaradio samo tri milijuna dolara s budžetom od 25 milijuna.
Nakon komercijalnog podbačaja Mr. Hula-Hoopa, braća su se okrenula poznatijim temama i 1996. snimili noir triler Fargo. Smješten u njihovoj rodnoj državi Minnesoti, film govori o Jerryju Lundergaardu (William H. Macy), čovjeku koji ima problema s novcem i koji radi u tastovu auto-salonu. Jerry ima želju domoći se novca kako bi se probio u svijetu; zato smišlja plan o otmici vlastite žene kako bi njezin bogati otac platio otkupninu koju bi on podijelio s otmičarima. No, plan mu se izjalovi nakon što se otkrije kako otmičari imaju drugačije namjere te nakon što lokalna policajka Marge Gunderson (Frances McDormand) započne istragu. Film je postigao veliki kritički i komercijalni uspjeh, a osobito su hvaljeni bili dijalozi i McDormandina izvedba. Film je osvojio nekoliko nagrada, uključujući BAFTA-u i nagradu u Cannesu za režiju te dva Oscara, jedan za najbolji originalni scenarij, a drugi za najbolju glumicu za McDormand.
Sljedeći njihov film, Veliki Lebowski, temeljit će se na uspjehu svog prethodnika, a objavljen je 1998. Bila je to priča o Dudeu (Jeff Bridges), zgubidanu iz Los Angelesa kojeg zamjenjuju za milijunaša i koji se zajedno sa svoja dva prijatelja s kuglanja (Steve Buscemi i John Goodman) nađe usred lažne otmice. Iako kritike u vrijeme objavljivanja nisu bile najbolje, film se danas smatra kultnim klasikom.
2000-e
Potaknut uspjehom Farga i Velikog Lebowskog, sljedeći film braće Coen Tko je ovdje lud? (2000.) bio je još jedan umjetnički uspjeh. Naslov je posuđen iz filma Prestona Sturgesa Sullivanova putovanja, čiji je glavni junak, filmski redatelj John Sullivan, planirao snimiti film s tim naslovom.http://www.imdb.com/title/tt0034240/trivia Djelomično temeljena na Homerovoj Odiseji, priča je smještena u Mississippi u tridesetim godinama i prati trojicu osuđenika u bijegu s robije koji se pokušavaju vratiti kući kako bi se domogli plijena iz pljačke banke koji je zakopao njihov vođa. Film su obilježile komičarske vještine Georgea Clooneyja koji se pojavio u ulozi čudaka Ulyssesa Everetta McGilla. Bluegrass soundtrack, nekonvencionalni humor, kao i zadivljujuća fotografija osigurali su da film postane umjetnički i komercijalni hit. Soundtrack za film postao je popularniji od samog filma. Organiziran je koncert na kojem je snimljen DVD (Down from the Mountain), a poraslo je zanimanje za američku narodnu glazbu.
Braća Coen 2001. su promijenila tempo s još jednim noir trilerom, Čovjek kojeg nije bilo. Smješten u kasne četrdesete u Kaliforniju, film govori o rezigniranom brijaču i strastvenom pušaču (Billy Bob Thornton) koji u pokušaju da namakne nešto novca počne ucjenjivati ženina šefa, koji joj je ujedno i ljubavnik. Neobično za suvremene filmove, film je u cijelosti prezentiran, iako ne snimljen, u crno-bijeloj tehnici. Obrati u filmu i crni humor bili su tipični za filmove Coenovih, iako su spori zaplet i crno-bijela tehnika značili da je film namijenjen užem krugu gledatelja.
Zavedi me, razvedi me, vjerojatno najkomercijalniji film braće Coen, objavljen je 2003., a u glavnim ulogama nastupili su George Clooney i Catherine Zeta-Jones. Film je bio vraćanje na romantične komedije četrdesetih s pričom o Milesu Masseyju, poznatom odvjetniku za razvode, i prelijepoj ženi koja se razvodi koju je Massey spriječio da dobije novac od razvoda. Ona mu se odlučuje osvetiti, dok se on u isto vrijeme zaljubi u nju. Film je podijelio kritiku: dok su neki hvalili elemente romantične urnebesne komedije, drugi su se pitali zašto su Coenovi uopće snimili takav film. Bilo kako bilo, opći je osjećaj bio da film nije zadovoljio u potpunosti te da je ostvario osrednji komercijalni uspjeh.
Braća Coen 2004. su objavili Gangstersku petorku, remake istoimenog klasika iz 1955. Priča govori o profesoru (Tom Hanks) koji okuplja ekipu kako opljačkao kasino. Unajmljuju sobu u kući starije žene kako bi izvršili prepad. Nakon što starica otkrije njihov plan, banda ju odlučuje ubiti kako bi osigurali tajnost. No, to je lakše reći nego učiniti. Coenovi su za ovaj film dobili daleko najslabije kritike u karijeri; većina kritičara je zamjerila to što su isključivo prepravili stari klasik bez da su mu dodali vlastiti pečat.