mini|200px|desno|Strukturna formula fulminatnog iona Fulminati (prema lat. fulmen: munja, grom) su soli ili esteri nestabilne fulminatne kiseline, HONC. Fulminati su kemijski spojevi koji se sastoje od fulminatnog iona. Fulminatni ion je pseudohalični ion, koji se ponaša kao halogen svojim nabojem i reaktivnošću. Zbog nestabilnosti fulminatnog iona, fulminati su eksplozivi osijetljivi na trenje. Najpoznatiji je živin fulminat koji se koristio kao inicijalni eksploziv u detonatorima. Fulminati mogu nastati reakcijom metala, kao što su srebro i živa, otopljenih u dušičnoj kiselini u reakciji s alkoholom. Kemijska formula fulminatnog iona je O−N+C−. Prisustvo slabe jednostruke dušik-kisik veze dovodi do njegove nestabilnosti. Dušik vrlo lako formira stabilne trostruke veze s drugim atomom dušika, stvarajući plinoviti dušik.
Povijesni razvoj Fulminate je otkrio Edward Charles Howard 1800. Njihovu uporabu u vatrenom oružju u obliku fulminatnog praška, prvi je demonstrirao škotski ministar A. J. Forsyth, kome je odobren patent 1807. Joshua Shaw je napravio prijelaz na uporabu fulminata u metalnim kapsulama, na taj način formirajući udarnu kapsulu, ali nije patentirao svoj izum do 1822. 1820 godine organski kemičar Justus Liebig otkrio je srebrov fulminat (Ag-NCO). Činjenica da ovi spojevi imaju isti kemijski sastav dovela je do rasprave, koja nije bila riješena sve dok Jöns Jakob Berzelius nije predložio koncept izomera.
Spojevi Srebrov fulminat Živin(II) fulminat Fulminatna kiselina Cijanat ima povezanu OCN− strukturu.
Kategorija:Kemijski spojevi