Susa (ar. سوسة Sūsa; fr. Sousse), je lučki grad u Tunisu, oko 140 km južno od glavnoga grada Tunisa na obalama Sredozemenog mora (Hammametski zaljev).Sousse, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21. kolovoza 2026. Susa je treći grad po veličini u Tunisu i glavni grad istoimenog vilajeta. Poznat je po jednoj od najočuvanijih i najvećih medina (stari grad) u islamskom svijetu koja je 1988. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi.Medina of Sousse na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 21. kolovoza 2026. Do početka francuske kolonizacije, cijeli grad je bio smješten u okvirima medine, a kasnije se naglo raširio na okolinu. U blizini medine se nalazi i luka.
Povijest mini|lijevo|Bakhov trijumf u Arheološkom muzeju u Susi. Dokumentiran razvoj grada počinje u 11. stoljeću pr. Kr. kad su feničanski trgovci, zbog povoljnog položaja na moru, osnovali Hadrumetum. Grad je u vrijeme Punskih ratova prihvatio savez s Rimljanima, zbog čega je izbjegao sudbinu Kartage na sjeveru. Nakon toga je uslijedilo mirno 700-godišnje razdoblje pod Rimskim carstvom. Nakon sloma Zapadnog Rimskog Carstva današnju Susu su zauzeli Vandali, i promijenili joj ime u Hunerikopolis. Ubrzo nakon toga, grad je došao pod bizantskim kontrolu i dobio je novo ime, Justinianopolis, no bio je tek blijeda slika nekad uspješnog trgovačkog grada.
7. stoljeće je donijelo važnu prekretnicu civilizacija, jer je cijela sjeverna Afrika zahvatila arapska kultura i islam. Tako je počeo proces arabizacije rimskih kršćanskih mjesta. Arapi su mu dali novo ime, Susa, koji se u nekoliko desetljeća razvio u važnu luku. To je središnja luka dinastije Aglabida od 827. godine i služila je kao baza za vojni pohod na Siciliju. Grad su nakratko okupirali Normani u 12. stoljeću, a kasnije su ga preuzeli Španjolci. Vlast je ponovno promijenio u 18. stoljeću kada su ga napali Mlečani koji su ga predali Francuzima. Za francuskog protektorata grad je preimenovan u Sousse. mini|lijevo|Luka Suse 1899. godine
Krajem 18. stoljeća grad je stradao od francuskih (1770.) i mletačkih (1784. i 1786.) bombardiranja. Grad je propao nakon 1864. kada se u ustanku protiv poreza suprotstavio Sadok-begu.
Kao i ostatak Tunisa, došao je pod francuski protektorat 1881. godine. No, stvaranje nove luke (1884.) obnovilo mu je ulogu pomorskog izlaza za proizvode iz zaleđa. Općina Sousse osnovana je 16. srpnja 1892. godine.Arfaoui Khémais, Politički izbori u Tunisu od 1881. do 1956.: Kolonijalizam i političke slobode, Éditions L'Harmattan, Pariz, 2011., str. 139.
Znamenitosti mini|lijevo|Središte medine s dvorcem Ribat. Unatoč promjenama vlasti i kultura, te nemira koji su prožimali grad kroz stoljeća, on je sačuvao izvorni arapski izgled. Danas je njegova stare gradske jezgra, Medina Susa, priznata kao jedan od najljepših primjera obalnih arapskih utvrda. Izgrađena je tijekom vladavine Aglabida (800.-909.) kad je bila važna trgovačka i vojna luka. Visoki zidovi štite nagužvane kuće tzv. Ribateja (ispred utvrda), a s njegova tornja se pruža pogled na cijeli grad. Grad je ispresjecan slikovitim ulicama i trgovačkim natkrivenim sokacima, a na trgu se nalazi dvorac Ribat, džamije Bu Ftata i Velika džamija. One su ujedno i vjerske i fortifikacijske građevine.
Ribat je izgrađen 821. godine, izvorno mu je ime bilo Ḥiṣn Sūsa („Utvrda Susa”), a postupno je izgubio svoju vojnu funkciju nakon izgradnje gradskih zidina 859. godine. Kompleks je služio kao skladište za susjedni arsenal.Heinz Halm (1992.), str. 142. Osim male džamije s mihrabom na gornjem katu, na donjem katu vidljive su dodatne prostorije, ostave i ostaci preše za masline. Impozantni ulaz, okružen s dva korintska stupa, dizajniran je kao dvostruka vrata i mogao se zaključati i sprijeda i straga kada se uđe unutra, čime se sprječavao daljnji pristup utvrdi.
Veliku džamiju sagradio je 236. godine po hidžri (između 850. i 851.) aglabidski emir Abu al-Abas Muhamed I. Molitvena dvorana proširena je za tri broda prema zidu kible između 894. i 897. Kupolasti paviljon na sjevernom kutnom tornju džamije, koji služi kao minaret, kasniji je dodatak.
U blizini glavne džamije, u ulici Rue de la Sicile, gdje se stambeni dijelovi starog grada spajaju s tržnicama, nalazi se medresa azakakija (المدرسة الزقاقية Medresa al-Zaqqāqiya), čija se džamija nalazi uz minaret u turskom stilu. Vjerojatno je izvorno bila privatna kuća iz vremena Algabida, koja je pretvorena u školu pod Ziridima ili Hafsidima.
Džamija Bu Fatata najstarija je u gradu. Nalazi se u blizini južnih vrata, na rubu tržnica, i ima susjednu musalu. Posebno je značajan najstariji sveti natpis na kufijskom pismu u Sjevernoj Africi, koji se nalazi na vanjskom zidu građevine. Potkovasto oblikovane arkade unutra usporedive su s rasporedom molitvene dvorane kasnije Velike džamije.
Kazba (utvrda) iz 844. godine nalazi se na najvišoj točki starog grada. Godine 853. dodan je 30 metara visok svjetionik Halaf al-Fatâ. Danas je pretvorena u arheološki muzej s mozaicima mnogih rimskih vila iz okolice, te punski i ranokršćanski artefakti.
Iz Medine se mogu posjetiti i punske katakombe.
U blizini je nasad maslina koji se proteže na 2,500 km², a datira iz antike. Ljetovalište uz plažu se pruža prema sjeveru i integrirano je u kompleks Port El Kantaoui, koji je jedan od najraznovrsnijih turističkih zona na Sredozemlju
Gospodarstvo mini|Industrijska zona Suse. Gospodarstvo se bazira na transportu, proizvodnji hrane (središte bogatoga poljoprivrednog kraja, npr. uljare, tvornice sardina i uzgoj trave esparto), maslinova ulja, tekstila, te turizmu. Jako je turističko središte s pješčanim plažama i kulturnim znamenitostima koji pribvlače brojne turiste iz Europe. Duž dugačke pješčane plaže nalazi se veliki broj hotela. Zadnjih godina su povećana ulaganja u hotele te niču sve veći i raskošniji hoteli.
Središte grada je udaljeno samo 20 km od internacionalne zračne luke Monastir.
Sport
Nogometni klub iz Suse, Etoile Sportive du Sahel, je osvojio afrički kup nekoliko puta i smatra se jednim od najvažnijih nogometnih klubova na kontinentu.
Gradovi patneri Boulogne-Billancourt, Francuska Braunschweig, Njemačka Constantine, Alžir Marakeš, Maroko Miami, SAD Nica, Francuska Quebec City, Kanada Izmir, Turska Latakija, Sirija Ljubljana, Slovenija Sankt-Peterburg, Rusija Serpukhov, Rusija Thiès, Senegal Weihai, Kina
Literatura Heinz Halm, Vijesti o građevinama Aglabida i Fatimida u Libiji i Tunisu, Svijet Orijenta. Svezak 23., 1992., str. 129–157.
Izvori
Vanjske poveznice
Hoteli u Susi Made in Sousse Turističke informacije i više
Kategorija:Gradovi u Tunisu Kategorija:Fenički gradovi u Tunisu Kategorija:Rimski gradovi u Tunisu Kategorija:Svjetska baština u Tunisu