Nagrada Iso Velikanović je nagrada koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Nagrada je utemeljena na Vladinoj sjednici 30. lipnja 2005. godine. Dobila je ime po velikom hrvatskom prevoditelju Isidoru Isi Velikanoviću.
Nagrada se dodjeljuje za "najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela"Ministarstvo kulture RH Odluka o 'Nagradi Iso Velikanović' (NN br. 82/2005.) i to kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo. Nagradu čine plaketa, povelja i novčani iznos. Dodjela nagrade je jednom godišnje i to na nadnevak rođenja Isidora Velikanovića, 29. ožujka. Nužni uvjet za dobivanje godišnje nagrade jest da je prevoditelj državljanin Republike Hrvatske i da je prijevod književnog djela objavljen u prošloj godini. Životna nagrada ide "književnim prevoditeljima koji su svojim prevoditeljskim radom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske".
Dobitnici za 2004. godišnja: Truda Stamać, za prijevod antologije austrijskog pjesništva 2. pol. 20. st. Jezik i svijet životna: Josip Tabak za 2005. godišnja: Bratislav Lučin i Darko Novaković, za prijevod Latinskih stihova Marka Marulića životna: Nada Šoljan, za prijevode s engleskog jezika za 2006. godišnja: Ante Stamać, za prijevod s njemačkoga Goetheova Fausta životna: Branimir Glavičić, za prijevode hrv. latinista i klas. grč. pjesništva za 2007. godišnja: Mate Maras, za prijevod Shakespeareovih djela životna: Milivoj Telećan, za fra. i špa. (hispanoam.) prozu, posebice Borges i Garcia Marquez za 2008. godišnja: Andy Jelčić, za prijevod Čovjeka bez osobina Roberta Musila životna: Mirko Tomasović, za prijevode kapitalnih djela s francuskoga, talijanskoga, španjolskoga, portugalskoga i provansalskog jezika
za 2009. godišnja: Mladen Martić, za prijevod djela Trans-Atlantik poljskog autora Witolda Gombrowicza. životna: Višnja Machiedo, za prevoditeljstvoVišnja Machiedo dobitnica životne nagrade "Iso Velikanović" za prevoditeljstvo, min-kulture.hr, (30. ožujka 2010.)
za 2010. godišnja: Irena Lukšić, za prijevod djela Sanjin ruskog autora Mihaila Arcibaševa. životna: Zlatko Crnković, za prijevode kapitalnih djela s francuskoga, talijanskoga, ruskog, i engleskog jezika
za 2011. godišnja: Sead Muhamedagić, za prijevod romana Brisanje. Raspad Thomasa Bernharda. životna: Giga Gračan
za 2012. godišnja: Xenia Detoni za prijevod romana Paralelne pripovijesti Pétera Nádasa životna: Vladimir Gerić za mnogobrojne prijevode kapitalnih djela svjetske pjesničke i dramske literature
za 2013. godišnja: Mirko Tomasović, za prijevod epa Luzitanci Luisa Vaza de Camõesa životna: Vjera Balen-Heidl
za 2014. godišnja: Vanda Mikšić, za prijevod romana Georgesa Pereca Život način uporabe životna: Zvonimir Mrkonjić
za 2015. godišnja: Stjepan Pavić, za prijevod Zlatne legende Jacobusa de Voragine životna: Nedeljka Paravić
za 2016. godišnja: Dinko Telećan, za prijevod Bijela božica Roberta Gravesa. životna: Mirjana Hećimović
za 2017.Magazin HRT VM/IS/HRT: Nagrađeni naši najbolji književni prevoditelji , 24. travnja 2018. (pristupljeno 30. travnja 2018.) godišnja: Dubravko Torjanac za prijevod satire njemačkog književnika Sebastiana Branta Brod luđaka iz 15. stoljeća životna: Dora Maček, zbog opsežna prevodilačkog opusa sa skandinavskih jezika – staronordijskih te srednjovjekovnog islandskog
za 2018. godišnja: Anda Bukvić Pažin za prijevod romana „Manji smo boemi“ spisateljice Eimear McBride životna: Mate Maras posebna pohvala: Lea Kovács za prijevod pjesničke zbirke „Tijelu“ Szilarda Borbelya
za 2019. godišnja: Maja Tančik za prijevod romana V. Thomasa Pynchona životna: Mia Pervan
za 2020. godišnja: Adrian Cvitanović za izbor i prijevod s poljskoga Dnevnika pisanih noću Gustava Herlinga-Grudzinskog životna: Mladen Machiedo
Izvori
Vanjske poveznice Ministarstvo kulture RH Odluka o 'Nagradi Iso Velikanović' (NN br. 82/2005.)
Kategorija:Hrvatske književne nagrade