Strumica

Strumica (makedonski: Струмица, grčki: Στρούμιτσα ili Στρώμνιτσα, turski: Ustrumca) grad je na jugoistoku Sjeverne Makedonije, blizu graničnog prijelaza s Bugarskom (Novo Selo – Petrič). Sjedište je istoimene općine Strumica. Grad nosi ime po rijeci Strumici, koja teče kroz njega.

Porijeklo toponima

Naselje se prvi put spominje u spisima iz 2. stoljeća pr. Kr. pod grčkim imenom Astraîon.. Text says: "Unlocated town in Macedonia, also called Astraion, mentioned by Ptolemy and Pliny" U rimsko je doba poznato po nazivu Tiveriopolis.

Današnje ime Strumica slavenskog je porijekla. Grčko ime Στρωμνιτσα (Stròmnitsa) rabilo se za bizantinske uprave, dok se za Otomanskog carstva naselje zvalo Ustrumca.

Povijest lijevo|200px|mini|Rimsko termalno kupalište Bansko Strumica je u 9. stoljeću potpala pod vlast Prvog bugarskog carstva, koja je trajala do 1014. godine. Nakon bitke kod Kleidona, ponovno je pod vlašću Bizanta. Godine 1395. zauzeli su je Turci, pod čijom je vlašću ostala sve do Balkanskih ratova. Po statistikama Otomanskog carstva iz 1873. godine Strumica je imala 2400 domaćinstava s 3300 muslimana i 3120 slavenskih kršćana.„Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, стр.186-187.

U Strumici je 1895. Hristo Tatarčev jedan od povijesnih vođa VMRO-a osnovao revolucionarni odbor VMRO-a. Godine 1897. Strumica je došla pod upravu novoustanovljene Bugarske pravoslavne crkve – Bugarskog Egzarhata. Popis stanovništva izvršen tri godine poslije pokazao je uspješnost djelovana Egzarhata, jer se stanovništvo izjasnilo ovako: 6100 Bugara, 3100 Turaka i 700 Židova.Васил Кънчов. „Macedonia. Ethnography and statistics“. Sofia, 1900.

Za vrijeme Prvog balkanskog rata grad je oslobođen od Turaka i sljedećih šest godina bio je u sastavu Bugarske. Nakon Bugarskog poraza u Prvom svjetskom ratu, i potpisivanja Mirovnog ugovora iz Neuillya 1919., Bugarska je bila prisiljena ustupiti Strumicu ( i okolicu) novoustanovljenoj Kraljevini SHS kasnijoj Jugoslaviji. Bugari su okupirali Strumicu i za Drugog svjetskog rata. Od 1944. Strumicu su oslobodili partizani i nakon toga se nalazi u sastavu Jugoslavije sve do 1991. kada postaje dijelom novoustanovljene Republike Makedonije. Današnja Strumica jedan je od najznačajnijih makedonskih gradova. desno|260px|mini|Manastir Sv. Bogorodice Veljuse

Gradske znamenitosti

Manastir sv. Bogorodice Veljuse (osnovan 1080.) Crkva Sv.Leontija u selu Vodača Džamija Orta Crkva četrdeset svetih mučenika iz Sebastea Carevi kuli (Strumičko Kale) Strumin grob kod sela Banica Rimsko termalno kupalište Bansko iz III. i IV. st. Gradište (Bansko) – ostatci utvrde

Gospodarstvo

Strumica je centar bogatog poljoprivrednog kraja. U gradu je razvijena industrija, rade dvije tekstilne tvornice (dd Edinstvo i dd Geras Cunev) tvornica sanitarne keramike Sankeram, Vinarija, pored grada je rudnik kalcij karbonata.

Stanovništvo Po popisu iz 2002. nacionalni sastav stanovništva u gradu bio je: Makedonci – 32.075 Turci – 2642 Srbi – 157 Romi – 130 Ostali – 307

Poznati sugrađani Ksente Bogoev (1919. – 2008.), makedonski i jugoslavenski ekonomist i političar Dušan Džamonja (1928. – 2009.), hrvatski kipar Goran Pandev (* 1983.), sjevernomakedonski nogometaš Baba Vanga (1911. – 1996.), bugarska proročica Boris Trajkovski (1956. – 2004.), bivši makedonski predsjednik

Šport FK Akademija Pandev Brera Strumica FK Belasica Strumica FK Tiverija Strumica

Zbratimljeni gradovi Reykjavík, Island

Izvori

Vanjske poveznice

Službene stranice Strumice Osnovne informacije o gradu Strumici

Kategorija:Gradovi u Sjevernoj Makedoniji

Strumica

Źródło i licencja