Franjevački samostan i crkva na Kaptolu u Zagrebu sjedište je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Kompleks crkve sv. Franje Asiškog s franjevačkim samostanom zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske.
Franjevci u Zagrebu mini|desno|200px|Katarina Galović prima sv. Franju. U pozadini, zagrebačka katedrala. Zidna slika iz barokne kapele sv. Franje na ulasku u samostan. Prisutnost franjevaca u Zagrebu seže duboko u 13. stoljeće u vrijeme kada su prvi sljedbenici sv. Franje Asiškog odlazili iz Italije po cijelom europskom kontinentu. Djelujući ovdje preko sedam stoljeća, kaptolski su franjevci udarili gradu Zagrebu neizbrisivi duhovni, kulturni i povijesni pečat. Prema jednoj predaji u Zagrebu je boravio i sam sv. Franjo Asiški, osnivač Reda Manje braće, poznatog pod imenom franjevaca. Prema toj predaji sveti je Franjo za svoga boravka u Zagrebu stanovao kod bogate udovice Katarine Galović, a na mjestu njezine kuće danas se nalazi kapela posvećena upravo sv. Franji,HORVAT, Rudolf, Zagreb, Zagreb 1942., str. 17. unutar današnjeg franjevačkog samostana na Kaptolu. Nadalje ta ista predaja kaže da je Franjo tada blagoslovio Galovićkin zdenac te da je na njezinu molbu četiri godine prije svoje smrti, 1226. godine, poslao u Zagreb dvojicu svoje braće, kustoda fra Grgura i fra Ortolsa. Njima je spomenuta udovica poklonila svoj posjed na kojem su oni kasnije sagradili samostan i crkvu.CVEKAN, Paškal, Kaptolski franjevci, Zagreb 1990., str. 22.
mini|lijevo|250px|Kip Bezgrešne u klaustru samostana. Vjeruje se da je kip na čudesan način sačuvan u vrijeme bombardiranja samostana 22. veljače 1944. Franjevci su se u Zagrebu nastanili najvjerojatnije prije provale Mongola 1242. godine, pretpostavlja se na području napuštenog benediktinskog samostana. Zagrebački je samostan najprije pripadao ugarskoj Provinciji sv. Marije i bio središte Zagrebačke kustodije u čiji su sastav od kraja 14. do početka 16. stoljeća ulazili samostani u Virovitici, Našicama, Požegi, Kostajnici i samostan na području današnjeg Kloštra Podravskog. U 17. stoljeću zagrebački je samostan postao središnja kuća novoosnovane Ilirske kustodije sv. Ladislava kralja, uskoro i provincije. da bi 1900. godine postao sjedište provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, ur. Franjo Emanuel Hoško, Marija Mirković, Vitomir Belaj, Zagreb 1992., str. 157.
Smješten u blizini jakih političkih, kulturnih i vjerskih institucija i središta, koja su u prošlosti igrala ključnu ulogu u životu hrvatskog naroda, samostan i njegovi stanovnici bili su često dotaknuti samim događajima. U 16. stoljeću za vrijeme sukoba pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje samostan je teško oštećen, a nekoliko godina kasnije, oko 1560. zbog malog broja redovnika i napušten. Početkom 17. stoljeća franjevački provincijal Franjo Drašković vraća franjevce u samostan te uz pomoć plemkinje Eufrozine Palffy obnavlja crkvu. Nekoliko godina poslije, 1613., u samostanu započinje s radom škola moralnog bogoslovlja, na kojoj predaje Bartol Kačić, kasniji makarski biskup. U svom razgranatom pastoralnom djelovanju kaptolski franjevci preuzimaju i brigu o sestrama klarisama, čiji su duhovnici od 1655. do 1782. godine. Osnivaju se i bratovštine, kao specifičan oblik pobožnosti, i to bratovštine sv. Petra Alkantarskog, sv. Mihovila i sv. Antuna.Isto., str. 157.; CVEKAN, P., n. dj., str. 132. – 135. Franjevci su i dalje razvijali obrazovni sustav tako da je 1670. teološka škola prihvatila program fakultetske nastave kao prva u kontinentalnoj Hrvatskoj. Udružena s filozofskom školom proglašena je generalnim učilištem II. razreda, a 1700. godine od uprave Reda podignuta je na rang učilišta 1. razreda. Uz školstvo braća u samostanu bavila su se i medicinom, sukladno odredbama Pravila reda vezanim uz njegovanje bolesne i nemoćne braće, tako da su vrlo rano uvedene službe ranarnika i ljekarnika.CVEKAN, P., n. dj., str. 143. – 145. Krajem 19. stoljeća započela je obnova Franjevačkog svjetovnog reda, tada zvanog Treći red sv. Franje, kao specifičnog oblika posvećenog života pridržanog laicima. Upravo ta obnova inicira i tiskarsku djelatnost, pa kaptolski franjevci uređuju i izdaju Glasnik sv. Franje, glasilo Trećega reda (1912. – 1945.), zatim časopis Dušebrižnik (1919. – 1920.) i vjerski časopis za mlade Anđeo Čuvar (1920. – 1945.).Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, str. 158.
Danas je kaptolski samostan mjesto evangelizacije i razvijenog pastoralnog rada, napose sa srednjoškolcima i studentima. On je također i odgojna kuća Provincije, te je tu smješteno sjemenište i bogoslovija. Također je i središnja upravna kuća Provincije. Ovdje je smješteno i uredništvo časopisa Brat Franjo i istoimene izdavačke kuće. Svakako treba spomenuti i veliki doprinos kaptolskih franjevaca u vrijeme Drugog vatikanskog sabora, koji su poneseni duhom koncilske obnove počeli izdavati Glas koncila.
Samostan i kapela sv. Franje Samostan i kapela sv. Franje čine arhitektonsko jedinstvo. mini|desno|200px|Samostanski hodnik.
Samostan sv. Franje Kaptolski samostan građen je slično kao i većina ostalih samostana u Provinciji. Uz samostansku crkvu sagrađena su tri samostanska krila koja zatvaraju četvrtastu površinu slobodnog zemljišta. Tako izgrađeni samostani bili su uvjetovani klauzurnim načinom života redovnika i čine zatvorenu cjelinu dostupnu samo redovnicima. Crkva kaptolskog samostana smještena je sa sjeverne strane u smjeru istok–zapad, tri krila samostana sagrađena su s južne strane i zajedno s crkvom čine cjelinu povezanu hodnicima. Sva tri krila podignuta su na dva kata, dok četvrto krilo uz crkvu, zbog otvorenih prozora na gornjem dijelu južnog crkvenog zida, ima prostranu terasu.CVEKAN, P., n. dj., str. 75. – 82.
mini|lijevo|250px|Samostanski refektorij (blagovaonica) Jedna od značajnijih i najvažnijih prostorija svakog samostana jest refektorij (blagovaonica), mjesto zajedničkog blagovanja i susreta braće, ono je ujedno i kapitularna dvorana samostana, čime je njezina funkcija višenamjenska. Refektorij kaptolskog samostana jedno je od najmonumentalnijih ostvarenja baroka u Hrvatskoj. Nastao u 17. st. nadsvođen je visokim badnjastim svodom sa susvodnicima.Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 101. U skladu s franjevačkom tradicijom prostorija je ukrašena slikama franjevačkih svetaca, znamenitih gvardijana i provincijala, kao i slikom Blažene Djevice Marije. Na istočnom zidu blagovaonice nalazi se freska s prikazom Posljednje večere.
Nakon provale Mongola na području današnjeg samostana sagrađena je nova crkva u ranogotičkom stilu, propovjedničkog tipa kao jednobrodna, dvoranska s dugim korom. Pretpostavlja se da je u istom slogu izgrađen i tadašnji samostan. Teško oštećen i napušten u 16. stoljeću, kaptolski samostan svoju obnovu doživljava početkom 17. stoljeća u vrijeme provincijala Franje Draškovića. U njemu je u međuvremenu bila smještena škola koju su držali zagrebački kanonici, a neko vrijeme bio je i dom izbjeglih franjevaca Bosansko-hrvatske provincije. Veliki požar iz 1645. godine uništio je samostan i crkvu, koji su se dosta dugo obnavljali. Obnova je započela uz pomoć grofice Elizabete Muskon-Erdődy, ovaj put u baroknom slogu. Novi požar iz 1674. ponovno je zaustavio radove tako da je novi samostan, u današnjem obliku, biskup zagrebački Martin Borković blagoslovio tek 1683. godine. Crkva i samostan ponovno su oštećeni u požaru 1731., a obnova je trajala sljedećih pet godina. Opasnost od Osmanlija nagnala je braću da se 1787. privremeno presele u bivši kapucinski samostan u Gradecu. U par navrata on je služio i kao vojna bolnica i to u vrijeme Napoleonskih ratova, od 1797. do 1802. godine i opet 1806. godine. Tijekom velike obnove samostana i crkve, nakon katastrofalnog potresa koji je zadesio Zagreb 1880. godine, a u kojemu su oba zdanja teško oštećena, samostan je za razliku od crkve obnovljen u izvornom baroknom slogu. Godine 1936. uz samostan je izgrađena tzv. Franjevačka dvorana, danas zgrada kazališta Komedija, za potrebe sve razgranatijeg pastoralnog rada. Teško oštećenje doživio je u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su 22. veljače 1944. dvije avionske bombe oštetile crkvu i srušile zapadni dio samostana, čija je obnova trajala sve do 1952. godine.Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, str. 157. - 158.
Kapela sv. Franje mini|desno|200px|Oltar u baroknoj kapeli sv. Franje. U vrijeme velike obnove franjevačkog samostana na Kaptolu tijekom 17. stoljeća uređena je i kapela sv. Franje, kao uspomena na legendarni svečev boravak u Zagrebu. Kapela je uređena darom plemkinje Helene rođ. Patačić,Anđelko Košćak: Podno Grebengrada. Sub castro Greben, Tkalčić, društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb-Novi Marof, 2011., 192 stranice. (Tkalčić); 978-953-97177-4-0 (OMH). Pristupljeno 24. veljače 2017. udovice Ivana Ručića, a blagoslovio ju je biskup Martin Borković 1683. zajedno sa samostanskom crkvom. Sama kapela raskošno je opremljena baroknom štukaturom i ciklusom od 24 slike. Pretpostavlja se da je kapela nastala na mjestu gdje se prema predaji nalazila kuća bogate udovice Katarine Galović u kojoj je boravio sv. Franjo. O tome kao i o prvom samostanu ne postoje nikakvi materijalni dokazi.„Kaptolski franjevci“, Croatia – putni časopis, 2008., str. 30.
Kapela je sastavni dio južnog samostanskog krila, kao zadnja soba u nizu prema kaptolskoj ulici. Na južnom zidu nalazi se kameni oltar. Na profiliranom postolju oltara sa svake strane stoji po jedan veliki, krilati anđeo, a okrenuti su jedan prema drugome uz oveći oval sa zrakama sunca u kojemu se nalazi oblikovani franjevački grb. Iznad dva veća anđela postavljena su dva manja koji rukama pridržavaju krunu postavljenu iznad ovala s grbom. Oltarna slika prikazuje sv. Franju u stojećem stavu. Na malim postamentima nalaze se kipovi sv. Antuna i sv. Bernardina. Iznad oltarne slike dva anđela pridržavaju obiteljski grb Patačića. Isti ovaj grb, u obliku raskošne barokne štukature, nalazi se i na ulazu u kapelu.
Uređenje ove kapele pokrenuo je kaptolski gvardijan fra Aleksa Buzjaković, a štukature je izradio Josip Antun Quadri 1716. godine. Dvadesetčetiri bogato ukrašene i izrađene slike u štukaturi prikazuju događaje iz Franjina života kao i Franjinu vezu sa Zagrebom. Uglavnom se nalaze na bačvastom svodu kapele i simetrički su podijeljene u tri zone. U središnjem medaljonu prikazana je u slici bit Franjina života i franjevačkog poslanja: Franjo od Krista prima Evanđelje mini|desno|200px|Stropna slika sv. Franje koji od Krista prima Evanđelje. U kapeli se nalazi i grob dobrotvorke Helene Patačić. Ovdje su neko vrijeme bili smješteni i zemni ostaci sluge Božjega fra Vendelina Vošnjaka, koji je umro na glasu svetosti.CVEKAN, P., n. dj., str. 50. – 54.
Stručnjaci s područja povijesti umjetnosti mišljenja su da je kaptolska kapela sv. Franje vrednija s kulturnopovijesnog stajališta nego li s umjetničkog.HORVAT, Anđela, Između gotike i baroka, Zagreb 1975., str. 314. Svakako je ono što je čini zanimljivom i danas turistički privlačnom njezin raskošni barokni izgled koji cijelom prostoru kapele daje reprezentativan izgled bogoslužnog i molitvenog prostora.
Kapela sv. Franje restaurirana je od 1997. do 2000. godine.
Crkva sv. Franje mini|desno|250px|Unutrašnjost crkve sv. Franje