ELAS, kratica od Grčka narodnooslobodilačka armija (grčki: Ελληνικός Λαϊκός Απελευθερωτικός Στρατός, Ellinikos Laïkos Apeleftherotikos Stratos) je ime za pokret otpora. To je bilo vojno krilo EAM - a ljevičarskog Nacionalne oslobodilačke fronte, tokom drugog svjetskog rata( 1941. – 1945.) i Grčkog građanskog rata (1946. – 1946.).
Nastanak ELAS-a
Plan nacističke Njemačke za napad na SSSR, - Barbarossa (Lipanj. 22. 1941.), uključivao je prije samog napada, osiguranje desnog krila napada. U tu svrhu - napadnuta je prvo tadašnja kraljevina Jugoslavija, a odmah nakon toga i kraljevina Grčka, čiji je veći dio i pored britanskih vojnih snaga, vrlo brzo okupiran u Travanjskom ratu. Odmah nakon Bitke za Kretu, i njemačke okupacije otoka( 1. Lipanj, 1941.) Grčka komunistička partija (KKE) u skladu s tadašnjom politikom Kominterne, pozvala je narod na otpor i tako bila jedna od prvih koja je to uradila. U istom trenutku osnovana je i masovna politička organizacija EAM, - ( Nacionalni oslobodilački front) kao jedinstvena politička organizacija, lijevo, ali i centristički orijentiranih političkih organizacija i brojnih malih nepolitičkih organizacija koje su za cilj imale otpor silama osovine. ELAS je počeo s vojnim akcijama protiv Njemačkih i talijanskih okupacijskih snaga 7. lipnja, 1942. Aris Velouchiotis (jedan od vođa ELAS-a) s malom grupom, od desetak partizana ušao je u selo Domnista u prefekturi Euritania(centralna Grčka) i iznenađenim seljacima objavio da je otpočeo rat protiv sila osovina i njihovih domaćih pomagača.
Snaženje pokreta
Operacija Gorgopotamos (u britanskim izvorima; operacija Harling).
U rujanskoj noći 1942., mala grupa britanskih komandosa iz SOE ( Special Operations Executive), spustila se padobranima blizu planine Giona u središnjoj Grčkoj. Grupu je predvodio brigadir Eddie Myers, sa zadatkom da dignu u zrak jedan od tri mosta (Gorgopotamos, Papadia ili Asopos) na glavnoj željezničkoj pruzi i da u akciju uključe dva glavna rivalska pokreta ELAS i EDES. Poslije detaljne analize izabran je most Gorgopotamos, jer je njegov popravak bio neobično težak i složen. No za uspjeh misije bilo je važno i ostvariti kontakt s grčkim partizanima, odred Dimos Karalivanos ( ELAS - ov odred), je prva grupa s kojom su britanci uspostavilli kontakt. Krajem listopada, druga grupa britanskih komandosa, desantirani su u grčke planine, s vođama Themisom Marinosom i pukovnikom Christopherom Woodhouseom. Njihov cilj bio je pronaći partizane EDES-a i njihovog vođu Napoleona Zervasa, koji su bili bliži britanskom stožeru za Bliski Istok u Aleksandriji, to su i uspjeli kao i u namjeri da obadvije grupe sudjeluju u akciji. Britanci su nevoljko prihvatili suradnju s ELAS-om koji je bio pro-komunistički pokret, ali bolje organiziran i s više ljudi.
Dana 14. studenog, 12 britanskih diverzanata sa snagama ELAS-a (150 ljudi) i EDES-a (60-65 ljudi) susrele su se u selu Viniani(Prefektura Euritanija) i akcija je započela.
Za deset dana bili su kod mosta Gorgopotamos. U noći 25. studenog, u 23:00, otpočeo je napad partizana na talijanski garnizon. Poslije slabog otpora, talijanski garnizon se predao, diverzanti su postavili eksploziv, ELAS-ovi borci osiguravali su prilaze mostu, zasjedama da spriječe dolazak pomoći garnizonu. Most je dignut u zrak u 03:00. Nakon toga partizani su se povukli u selo Viniani.
Rušenje mosta Gorgopotamos, je pored sabotaže pogona za proizvodnju teške vode u Norveškoj (Rjukana), jedna od najvećih gerilskih operacija u okupiranojEuropi. Rušenje mosta omelo je i strateški iznimno značajnu dostavu ratnog materijala njemačkom Rommelovom afričkom korpusu, koji je išao preko Grčke, i to za više tjedana i time pomogao da se odbrani El Alameina.
Od 1942. do 1943.
Uspjeh akcije kod mosta Gorgopotamos pridonio je popularnosti i snaženju ELAS -a. Mnogi seljaci iz centralne Grčke pridružili su se ELAS-u, popularnosti ELAS-a doprinosila je i paradoksalna činjenica da ih Britanaci nisu toliko pomagali kao favorizirani EDES. Tijekom zime 1942. – 1943. brojne ELAS-ove jedinice osnivane su i po Tesaliji i Makedoniji, i uskoro je čitav sjeverni planinski dio Grčke potpao pod kontrolu ELAS-a i drugih partizanskih grupa. Ustroj ELAS-ovih vojnih formacija, bez obzira na veličinu jedinice bio je utemeljen na - trojci; satnik (kapetánios) je bio vođa kojega su birali sami borci, vojni specijalist (stratiotikós), uobičajeno bivši vojni časnik, bio je odgovoran za taktičko planiranje i vojnu obuku a politički vođa (politikós), najčešće je to bio član Grčke komunističke partije ( KKE ) bio je i EAM-ov predstavnik u jedinici. Vođa ELAS-a Aris Velouchiotis postupno je postajao legenda, koji je željeznom disciplinom stvorio i krupnije vojne formacije koje su se mogle suprotstaviti i snažnijim Njemačkim i Italijanskim vojnim formacijama. Uz Arisa lideri ELAS-a u to doba bili su; Stefanos Sarafis i Andreas Tzimas (ratno ime: Vasilis Samariniotis). Važno je napomenuti i da se KKE( Grčka komunistička partija), poslije velikih predratnih poteškoća kad ih je razbijala diktaktura generala Metaxasa, uspjela uspješno reorganizirati i privući brojne nove članove. Tako da je ELAS uz njezino vodsvo postao najveći vojni pokret otpora s oko 50 000 aktivnih boraca ( 150 000 sa rezervama), a njegova politička organizacija EAM, najveća masovna politička organizacija u grčkoj povijesti s gotovo 1 500 000 članova, i s ograncima u gotovo svakom grčkom zaseoku. Značajan događaj bilo je i osnivanje Ujedinjene panhelenističke organizacije mladih - EPON (grčki: Ενιαία Πανελλαδική Οργάνωση Νέων).
Planinska vlada
Na početku 1944. EAM - ELAS, kontrolirao je većinu teritorije Grčke, 10. Ožujka, 1944. osnovao je Politički komitet nacionalnog oslobođenja (PEEA), poznatiji kao - Planinska vlada (grčki: Κυβέρνηση του βουνού), zapravo treću grčku vladu, pored one kolaboracionističke u Ateni, i one u egzilu u Kairu. Ciljevi ove vlade po njihovom temeljnom programu bili su; - intenziviranje otpora protiv zavojevača(...), za potpuno nacionalno oslobođenje, za ustanovljenje neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti zemlje (...) i čišćenje zemlje od domaćih fašista i izdajnika. PEEA-u je izabralo gotovo 2 000 000 grčkih građana, povijesno je to i prvi put da su žene imale pravo glasa. Ministri - Planinske vlade (PEEA), pokrivali su široki spektar političkih ideja od ljevice do centra.
Sukobi s ostalim pokretima otpora — prva faza Grčkog građanskog rata
ELAS je postao vojno najsnažniji pokret otpora, kontrolirajući tri petine zemlje 1944. i imajući u svojim redovima oko 800 vojnih časnika bivše Nacionalne vojske. ELAS je otpočeo borbu protiv ostalih pokreta otpora, a osobito protiv para vojnih formacija kolaboracionističke vlade u Ateni. Njegovo političko krilo EAM počeo je s napadima na - EDES pod optužbama za kolaboraciju s okupatorima. Pravi razlog je bio vlast, ELAS je bio svjestan situacije da će iza rata EDAS uz pomoć Britanaca osigurati vojnu nadmoć. U tom trenutku EDAS je imao oko 3000 boraca, a ELAS je imao snagu ravnu Grčkoj nacionalnoj armiji. Manji okršaji odvili su se u Epiru, gdje je EDAS imao glavno uporište svog pokreta, kasnije je dolazilo do bizarnih trijangularnih bitaka između ELAS-a, EDAS-a i Nijemaca. Sve je to navelo britanske agente da pregovorima navedu zaraćene strane na takozvani - sporazum o prekidu vatre iz Plake, taj sporazum je razvrgnut ubojstvom vođe EKKA ( pokret otpora) - Dimitriosa Psarrosa u do danas nerazjašnjenim okolnostima, taj događaj je i dan danas predmet žestokih rasprava.
Važnije ELAS -ove bitke
Bitka kod Ryka, Bitka kod Mikro Horio, Bitka kod Gorgopotamosa, Bitka kod Fardykambosa, Bitka kod Saradapora, Bitka kod Porta, Osvajanje Kastorie, Osvajanje vojne zračne luke Elefsina Poznati vođe ELAS-a
Aris Velouchiotis (Thanassis Klaras) Stefanos Sarafis Markos Vafiadis Charilaos Florakis Kostoulas Agrafiotis (Nikos Kavretzos) Nikiforos (Dimitrios Dimitriou) Periklis (Giorgos Houliaras) Thanos (Fotis Mastrokostas) Pelopidas (Pandelis Laskos) Diamantis (Yannis Alexandrou) Ahilleas (Lambros Koubouras) Lefteris (Leuteris Tsiliyannis) Lambros (Spiros Bekios)
Kategorija:Povijest Grčke Kategorija:Hladni rat