Klasificiranje galaktika svrstavanje je galaktika u skupine na temelju raznih kriterija, najčešće oblika, ali također i drugih svojstava.
Uvod
Postoji više takvih sustava podjele, od kojih su najpoznatiji sljedeći:
1. Klasifikacija Knuta Emila Lundmarka nastala je oko 1922. godine, a prvi put je objavljena 1926. godine. Isključivo je morfološka.
2. Hubble-Sandage klasifikacija se idejno pojavljuje 1925. godine, prva inačica objavljena je 1936. godine, a druga 1961. godine. Također je morfološka, ali se mogu slijediti i neka fizikalna svojstva galaktika.
3. Klasifikacija Gerarda de Vaucouleursa objavljena 1956. godine predstavlja jednu modifikaciju Hubble-Sandage sustava.
4. Klasifikacija Williama Wilsona Morgana idejno nastaje 1957. godine, a biva objavljivana 1958., 1959. i 1961. godine, svaki put u malo izmijenjenoj inačici. Temelji se na fizikalnim svojstvima galaktika, dok je oblik same galaktike od manje važnosti.
5. Erik Holmberg objavljuje modifikaciju Hubble-Sandage sustava 1958. godine.
6. Klasifikacija Sidneya van den Bergha, koja se temelji na fizikalnim svojstvima, javlja se 1960. godine.
7. Fritz Zwicky temelji svoju klasifikaciju isključivo na fizikalnim svojstvima galaktika. Ova klasifikacija objavljena je 1964. godine.
Klasifikacije Lundmarkova klasifikacija Klasifikacija je nastala oko 1922. godine, prvi put je objavljena 1926. godine. Isključivo je morfološkog karaktera. Uvod Ova klasifikacija nije toliko poznata kao Hubble-Sandageov sustav, ali je zanimljiva zbog toga što joj je vrlo slična, pa su je neki držali plagijatom, iako je dokazano nastala prije Hubbleova prijedloga. Kriterij po kojemu je Lundmark svrstavao galaktike drugačiji je od Hubbleova. Podjela unutar razreda temelji se na stupnju koncentracije prema središtu. Klasifikacija "anagalaktičkih" maglica dijeli galaktike u četiri razreda:
1. Anomalni objekti 2. Kuglaste, eliptične, elongirane, ovalne ili lećolike maglice 3. Magellanove maglice 4. Spiralne maglice
Opis klasifikacije Lundmark je klasificirao sve vrste nebeskih maglica, a galaktike je pod imenom "anagalaktičke maglice" označio s II, ili A:
II. Anagalaktičke maglice..........A
Anagalaktičke maglice dijele se u četiri razreda:
1. Anomalne maglice..........Aa Struktura vrlo osebujna i podsjeća na neke od planetarnih maglica. Primjeri: NGC 2537, NGC 5144 2. Kuglaste, eliptične, elongirane, ovalne ili lećolike maglice..........Ae Spiralna se struktura ne može slijediti, no ovdje spadaju spiralne galaktike koje se vide sa strane. Obuhvaća velik broj objekata. S obzirom na stupanj koncentracije prema središtu, razlikuje se šest tipova:
mini|desno|200px|NGC 4382 (M 85) - Lećasta galaktika u zviježđu Berenikine kose, Ae3 tipa
a) Vrlo malo zbijene prema središtu..........Ae0 Primjer: NGC 4302 b) Malo zbijene prema središtu..........Ae1 Primjer: IC 2233c) Nešto zbijene prema središtu..........Ae2 Primjer: NGC 1600 d) Prilično zbijene prema središtu..........Ae3 Primjer: NGC 4382e) Mnogo zbijene prema središtu..........Ae4 Primjer: NGC 4278 f) Vrlo mnogo zbijene prema središtu..........Ae5 Primjer: NGC 4486
U slučaju ako je prisutna apsorpcija, dodaje se nakon oznake tipa slovo a, (npr. Ae2a)3. Magellanove maglice..........AmOvaj razred obuhvaća nepravilne galaktike ili galaktike kod kojih se može nazrijeti degeneracija spiralnosti. Lundmark je vjerojatno ovim razredom htio obuhvatiti prijelazne galaktike s onih bez spiralne strukture na spiralne galaktike. S obzirom na stupanj koncentracije prema središtu, razlikuju se dva podrazreda, odnosno šest tipova:
mini|desno|200px|NGC 4449 - Nepravilna galaktika u zviježđu Lovačkih pasa, tipa Am01) Vrlo malo ili uopće bez zbijenosti prema središtu a)..........Am0 Primjer: NGC 44492) Različiti stupnjevi zbijenosti prema središtu b)..........Am1c)..........Am2 d)..........Am3e)..........Am4 f)..........Am5
mini|desno|200px|NGC 4594 (M 104) - Galaktika Sombrero u zviježđu Djevice, tipa As04. Spiralne maglice..........As Razlikuje se sedam podrazreda, odnosno jedanaest tipova: 1) Spiralna struktura jedva vidljivaa)..........As0 Primjer: NGC 4594
2) Različiti stupnjevi zbijenosti prema središtub)..........As1 c)..........As2d)..........As3 e)..........As4f)..........As5
Unutar ovoga podrazreda razlikuju se dvije varijante: Kontinuirani spiralni krakovi..........As1c - As5cSpiralni krakovi razbijeni u pjege ili odijeljene točke..........As1b - As5b
3) Jednom granate spiraleg)..........Aso Primjer: NGC 5278
4) Spiralni krakovi oblikuju sjajan prstenh)..........Asr Primjer: NGC 4736
mini|desno|200px|NGC 5194-95 (M51) - Galaktika Vrtlog u međudjelovanju s drugom patuljastom galaktikom, obje u zviježđu Lovačkih pasa, tipa Asa
5) Dvojbena veza prstena sa središtemi)..........Ass Primjer: NGC 936 6) Prsten ili krakovi povezani sa središtem kroz prečkuj)..........Asp Primjer: NGC 1326 7) Spiralni krakovi imaju neku dodatnu maglicuk)..........Asa Primjer: NGC 5194-95
Zaključak Lundmarkova je klasifikacija isključivo morfološka. Podjela na razrede temelji se na vanjskom obliku, odnosno stupnju razvijenosti spiralnih krakova: prvo su maglice bez oblika, zatim slijede simetrične maglice bez spiralne strukture, potom maglice kod kojih se može nazrijeti spiralna struktura, te na kraju maglice sa spiralnom strukturom. Podjela unutar razreda izvršena je na temelju stupnja koncentracije prema središtu. Fizikalna svojstva galaktika ne mogu se doznati iz ove klasifikacije (za razliku od Hubble- Sandage, gdje se može, na primjer, pratiti smjer evolucije). Na sljedećoj tablici prikazana je usporedba Lundmarkove i Hubble-Sandage klasifikacije:
Lundmark Hubble-Sandage Aa Sc Ae E, S0, SB0 Am Irr I As Sa, Sb, Sc, SBa
Sljedeća tablica prikazuje popis navedenih primjera u ovom prikazu Lundmarkove klasifikacije, njihov tip u toj klasifikaciji, te, za usporedbu, tip u Hubble-Sandage sustavu:
NGC Lundmark Hubble-Sandage 936 Ass SBa 1326 Asp - 1600 Ae2 E5 2537 Aa Sc 4278 Ae4 E1 4302 Ae0 - 4382 Ae3 S0 4449 Am0 Irr I 4486 Ae5 E0 pec 4594 As0 Sa/Sb 4736 Asr Sb 5144 Aa - 5278 Aso - IC 2233 Ae1 -
Hubble-Sandage klasifikacija Uvod Hubble je ovaj oblik klasificiranja galaktika predložio 1925. godine, a sustav se prvi put javlja detaljno opisan u Hubbleovoj knjizi The Realm of the Nebulae ("Carstvo maglica") 1936. godine. Shema toga prvobitnog sustava sastoji se od niza eliptičnih galaktika (E) koji se kreće od E0 (okrugli oblik) do E7 (lećoliki oblik) i dva paralelna niza spiralnih galaktika: normalnih spiralnih galaktika (S) i prečkastih spiralnih galaktika (SB). Svaki od ta dva niza podijeljen je na tri dijela: rani (a), intermedijarni (b) i kasni(c). Na kraju se ta dva paralelna niza opet spajaju u jedan koji predstavlja galaktike nepravilna oblika podijeljene u dva tipa (I i II) prema mogućnosti razlučivanja zvijezda.
Neprikladnost prvobitnog sustava očituje se u tome što paralelni tipovi spiralnih nizova označeni jednakim indeksima (a, b,c) nemaju jednake karakteristike razvijenosti spiralnih krakova i građe (npr. rane S galaktike (Sa) nisu slične ranim SB galaktikama (SBa), nego više intermedijarnim SB galaktikama (SBb)). Tip SBa ove klasifikacije obuhvaćao je sve galaktike bez spiralne strukture, ali s izraženom prečkom, a odgovarajući dio u S nizu (Sa) sadržavao je galaktike s razvijenom spiralnom strukturom čije je prisustvo, gdje nije mogla biti izravno otkrivena, pretpostavljena, a nemogućnost njezina otkrivanja pripisivana je nezgodnom položaju galaktika ili nekim drugim uzrocima. Osim toga, prijelaz od E7 na Sa bio je previše nagao, pa je bilo potrebno pretpostaviti prijelazne oblike, dok kod prečkastih galaktika to nije slučaj, jer SBa galaktike još uvijek nemaju spiralnu strukturu, pa kao takve predstavljaju prijelaz od E7 na SB niz.
Nakupljanjem podataka i povećanjem broja kvalitetnih fotografija, nedostatak prvobitne Hubbleove klasifikacije je ispravljen. Otkrivene su mnoge galaktike kasnije od tipa E7, a još uvijek ranije od Sa (što znači, bez prečkaste građe). To su galaktike s eliptičnošću koja prelazi granice razreda E, ali još uvijek bez znakova spiralne strukture. Kako je taj podrazred, po svojim osnovnim karakteristikama, stajao paralelno s SBa ( onim iz 1936. godine), morala je u novom sustavu biti uvedena još jedna izmjena i to u SB nizu, kako bi se oznake i osobine galaktika podudarale. To je bilo učinjeno na način prikazan na sljedećoj tablici:
mini|desno|400px|Sl. 1. Hubble-Sandage klasifikacija, Hubbleov dijagram
Stara oznaka Oznaka u revidiranom sustavu Sa S0 Sa Sb Sb Sc Sc SBa SB0 SBb SBa SBb SBc SBc
Tako sad u oba niza oznaka a označava pojavu spiralnosti, a indeks 0 prijelazni stupanj, to jest, galaktike kasnije od E7, ali bez spiralne građe. Na Sl. 1. je prikazan konačni izgled Hubble-Sandage klasifikacije.
Hubble je umro 1953. godine, a sređivanja njegovih rukopisa prihvatio se Allan Sandage koji je pritom unosio i neke svoje izmjene, te je stoga u naziv ove klasifikacije uključeno i njegovo ime.
mini|desno|400px|Sl. 2. Hubble-Sandage klasifikacija - Hubbleov dijagram s detaljnom podjelom
Opis klasifikacije Hubble je, za razliku od Lundmarka, podjelu izvršio na temelju tri klasifikacijska kriterija: 1) relativna veličina nerazlučenog područja jezgre 2) otvorenost spiralnih krakova 3) stupanj razlučenosti krakova u zvijezde
Na Sl. 2. prikazana je detaljna shema klasifikacije. Na lijevoj strani su ranije, na desnoj kasnije galaktike (ne odnosi se na razvoj), kako ih je nazivao Hubble. Ranija galaktika, u odnosu na neku kasniju, ima relativno veće nerazlučeno područje jezgre, manje otvorene spiralne krakove, te manji stupanj razlučenosti krakova u zvijezde.
1) Razred E – eliptične galaktike
Ovaj najraniji razred obuhvaća galaktike potpuno simetričnih oblika kod kojih su dvije osi jednake, a treća može, ali ne mora, biti manja. Raščlanjivanje u tipove napravljeno je na temelju geometrije projicireanih slika, jer stvarna eliptičnost kod nekih nije bila poznata (osim kod tipa E7), to jest, nije bila poznata orijentacija glavnih osi prema pravcu gledanja. Podjela je, dakle, izvršena isključivo prema stupnju eliptičnosti koji je izražen formulom: gdje je a promjer velike osi, b promjer male osi (Sl. 3).
mini|desno|200px|Sl. 3 Eliptičnost
Tako se dobiva osam tipova, označenih od E0 do E7 (za tip E0, n=0; za tip E7, n=7). Eliptičnih galaktika spljoštenijih od E7 nema, jer one kod kojih je n veće od 7 pokazuju tragove osnovne ravnine (vanjsko područje niskog površinskog sjaja) koja je karakteristična za spiralne galaktike i to su galaktike tipa S01.
Stvarna eliptičnost galaktike nije poznata, pa, na primjer, jedna galaktika tipa E5 može u projekciji predstavljati bilo koju od E0 do E5. Statistički je bilo utvrđeno (pod pretpostavkom da su simetrične osi slučajno orijentirane u prostoru) da su stvarne eliptičnosti raspodijeljene gotovo jednolično od E0 do E7 kao i u prividnim tipovima (a ne da ima više E0 nego E7, zbog spomenutih razloga).
mini|desno|200px|NGC 185 - Patuljasta galaktika u zviježđu Kasiopeje, Epec tipa mini|desno|200px|NGC 4621 (M59) Eliptična galaktika tipa E5 u zviježđu Djevice
Zajednička svojstva svih E galaktika su ova:
- površinski sjaj opada ravnomjerno od jezgre prema rubu - razlučivanje u zvijezde je gotovo moguće, ili vrlo teško - galaktike se sastoje uglavnom od starih zvijezda (koje su vjerojatno u istom stadiju razvitka kao i zvijezde u kuglastim skupovima - prašine također nema (vidjeti 3.3. Zaključak - o odnosu prašine i mladih zvijezda u galaktikama)
Kako u eliptičnim galaktikama nema prašine, ne mogu se stvarati mlade zvijezde, jer nema više materijala, pa takve galaktike možda predstavljaju posljednje stadije u razvoju.
Primjeri galaktika tipa E:
{| class="wikitable" |- ! NGC ! tip |- | 185 | Epec |- | 750-751 | E0/E0 |- | 3377 | E6 |- | 4278 | E1 |- | 4406 | E3 |- | 4486 | E0pec |- | 4621 | E5 |- | 4697 | E5
2) Prijelazni razred s eliptičnih na spiralne galaktike