Petrijevci su općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Osječko-baranjskoj županiji.
Zemljopis Općinu Petrijevci čine dva mjesta: Petrijevci i Satnica.
Područje Općine Petrijevci nalazi se u sjevernom dijelu Osječko-baranjske županije, na geoprometnom položaju koji karakterizira važan cestovni pravac koji od Osijeka vodi prema zapadu prema Virovitici, kao i položaj Općine Petrijevci na rijeci Dravi.
Općina Petrijevci zauzima 1,3 % površine Osječko-baranjske županije.
Površina Općine Petrijevci iznosi 55,6 km2. Od toga Petrijevci zauzimaju 28 km2, a Satnica 27,6 km2. Gustoća naseljenosti je 55,1 stanovnik na km2.
Stanovništvo Prema popisu iz 2001. godine na području Općine Petrijevci obitava 3068 stanovnika u 1028 domaćinstava.
Naselje Petrijevci ima 2439 stanovnika, a Satnica 629 stanovnika.
Uprava Načelnik općine: Ivo Zelić Općinsko vijeće: Josip Koški, predsjednikTijela općine, Općina Petrijevci, pristupljeno 16. rujna 2022.
Povijest Ime i značenje mjesta Prije dva tisućljeća, u doba Rimljana, krajevi oko Osijeka, tada grada Murse, bili su dobro naseljeni i obrađeni. Na mjestu današnjih Petrijevaca bila je rimska naseobina Mursola ("Mala Mursa"). Danas se taj brežuljak zove Kraljevo brdo i na njemu je petrijevačko groblje. Od propasti Rimskog Carstva (6./7. stoljeće) pa do 15. stoljeća nema povijesnih tragova Petrijevaca. Koncem 16. stoljeća javlja se na tom području mjesto Karaševo, koje po imenu očito ima vezu s tamošnjom rječicom Karašicom, a pokraj sela i danas postoji polje koje se zove Karaševo.
Karaševo je u srednjem vijeku bilo sjedište redovnika ivanovaca. U doba turske vladavine (1526. – 1687.) Karaševo je raseljeno, ivanovci protjerani i nestali. Dio žitelja Karaševa prebjegao je na područje tadašnjih Petrijevaca. Žitelji Petrijevaca, naime, bili su tada najvećim dijelom preko Karašice, na Sigetu (mađarski "na otoku"), okruženi vodama, a tek oko 1705. prešli su Karašicu i naselili se uz ili u Karaševo, jer je to područje bilo zaštićenije od tada čestih poplava.
U tom preseljenju spajaju se dvije skupine žitelja i dva mjesta Karaševo i Petrijevci. Povijesno je, dakako, vrlo teško utvrditi, kada se mjesto prestalo nazivati Karaševo, a počelo zvati – Petrijevci. U starim povijesnim dokumentima se ime Petrijevci pojavljuje u nekoliko oblika: Petroc, Petrovac, Petrovci, Petrijevci. Ime Petrijevci očito ima i vezu s patronom župe, svetim Petrom, apostolom.
U početnim godinama nakon protjerivanja Turaka bosanski biskup Toma Mrnjavić, koji je obilazio ove krajeve, spominje u Karaševu župnika Nikolu, svjetovnog svećenika, što je za tadašnje doba rijetkost, jer su u to vrijeme pastorizaciju vodili većinom redovnici, franjevci. Župa u Petrijevcima spominje se 1723. godine. Nakon konačnog protjerivanja Turaka (1687.) u Petrijevcima je godine 1723. ponovno i pravno osnovana župa, a župom upravljaju franjevci Provincije Bosne Srebrene.
Činjenica da su Petrijevci "stara" župa govori da od davnine pripadaju među značajnija mjesta. Nisu malobrojno naselje, već važno središte. Zato stari dokumenti za Petrijevce rabe latinski izraz "oppidum", a to znači gradić. Posljedice triju ratova Prvi svjetski rat. O atmosferi uoči, u vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata Emerik Gašić, pišući u biskupijskom Glasniku o Petrijevcima, kratko konstatira: "Došle su teške ratne godine, koje su uništile mnogo tekovina. Jer su mnogi članovi otišli u rat prestala je djelovati katolička čitaonica, s istog je razloga prestao i petrijevački ceh, kojega je povelja datirna od cara Ferdinanda g. 1819."
Gašić nadalje zapisuje: "Za vrijeme rata skinuta su sva četiri zvona sa zvonika i cijevi od orgulja, koje su otad postale neuporabive, došao je i prevrat (1918.) s grdnom pljačkom vlastelinstva i razorom Jelengrada, na pr. u Lipovcu je bilo u to doba 300 jelena i 200 košuta, što je sve uništeno… Nastupile su teške poratne prilike. Najprije komunističke agitacije, zatim starokatoličke u Petrijevcima i Satnici. U samoj su Satnici "Žuti" (tako su popularno zvali starokatolike, op. m.) 52 kuće zaveli. No na sreću pokret je brzo likvidiran, tako da nije ostalo ni jednog starokatolika u župi. Bilo je to g. 1923/24."
Drugi svjetski rat. Godine 1945. po okončanju Drugog svjetskog rata, na vlasti su komunisti. Crkva je progonjena, opljačkana, izbačena iz javnog života i svedena na djelovanje samo u crkvenom prostoru. Vjeronauk je izbačen iz škola. Ne samo svećenici, nego i mnogi vjernici zlostavljani su zbog svoje vjere. Iako pod strogom paskom i pritiscima, vjernici su najvećim dijelom bili neustrašivi. Dolazili su u crkve, djecu slali na vjeronauk, a mnogi koji to zbog polažaja nisu mogli javno, prakticirali su svoju vjeru tajno. Iako desetljećima proganjani vjernici su ostali jaki.
Domovinski rat. Domovinski rat je Đakovačku i Srijemsku biskupiju bio rastrgao na troje: srijemski dio je došao u granice SR Jugoslavije (sada SiCG), hrvatsko Podunavlje je od 1991. do 1997. bilo okupirano, a treći dio biskupije (Slavonija, Podravina), iako slobodan, bio je teško razaran i prepun prognanika i izbjeglica. Razarane su crkve, župni domovi, samostani, vjeronaučne (župne) dvorane, inventari i arhivi, matice, umjetnički i historijski predmeti (kipovi, slike), kapelice i križevi na otvorenom i gospodarske zgrade. Službena statistika bilježi da je na području biskupije stradalo 138 crkava. Potpuno je razoreno 25, teško oštećeno 46, a manje manje oštećeno 67 crkava.
U Petrijevcima je u ratnoj godini 1991. i 1992. u nekoliko je navrata stradala župna crkva. Izravno je pogođena dvjema granatama, a od mnogih eksplozija uokolo oštećeni su vanjski zidovi, vjeronaučna dvorana i župni dom. Prva granata doletjela je iz Baranje 1. rujna 1991. a do 19. rujna bilo ih je već 40. Dan kasnije troje mrtvih. Ukupno je u župi poginulo 14 osoba, od toga trojica vojnika koji nisu bili iz mjesta. Posljednjih pet granata palo je u blizini crkve 5. svibnja 1992. U mjestu je bilo puno prognanika, napose iz Baranje i Srijema. Mnogima je pomogao župni Caritas, a u najtežim danima i pošiljke hrane i odjeće u organizaciji Petrijevčana iz Njemačke. Računa se da je u vrijeme rata na područje sela palo oko 3500 granata.
Zanimljivosti iz prošlosti Stare matične knjige – Župa Petrijevci posjeduje stare, povijesno vrijedne Matice, "Status animarum" (Popis župljana) i Župnu spomenicu (kroniku). Kasnije spomenute knjige mikrofilmirao je Državni arhiv u Zagrebu. Originali su u župi. To su: Matica krštenih 1746. – 1771. godine. Matica krštenih 1807. – 1843. godine. Matica umrlih 1841. – 1857. godine. Matica umrlih 1807. – 1840. godine. Status animarum iz 18. stoljeća. Status animarum iz 19. stoljeća. Župna spomenica (kronika) od 1781. godine do (s prekidima) danas.
Škola – godine 1788. otvorena je u Petrijevcima škola. Prvi učitelj bio je Josip Taglieber. Za vrijeme župnika Užarevića u Petrijevcima je godine 1861. sagrađena nova škola. Godine 1898. petrijevačka škola je proširena od dvorazredne u trorazrednu, a 1912. u četverorazrednu. Škola u Satnici otvorena je 1900. godine. Staro stanovništvo – nakon izgona Turaka, vojne vlasti su 1697. načinile popis petrijevačkih stanovnika u kojem se spominju ova imena i prezimena: Tomo Harambaša, Kosta Kokan, Ilija Golja, Vidak Salaški, Vidak Furlić, Mihočan Memić, Šimeta Perokov, Iavaniš Petnarić, Marko Satnički, Krsta Škarić, Martin Vojnovac, Vidak Skriževac, Petar Domanovac, Grgo Bologovac, Mišo Bokočev, Jurko Topoljanac, Andriš Topoljanac, Božo Bošnjak. – Navodi se da je u selu bilo deset trgovaca. Zvonari – koncem 18. stoljeća u Petrijevcima su dva zvonara Ivan Furlić i Đuro Zdelar. Kad je Zdelar umro nastala je jagma tko će biti drugi zvonar. Služba je bivala plaćena u žitu i kukuruzu. Početkom 19. stoljeća spominju se zvonari Josip Ištvanović iz Petrijevaca i Josip Bračevac iz Satnice. Iz obitelji Bračevac zvonari su bili desetke godina. Godine 1898. prestao je biti zvonar Ivo Andraković, koji je tu službu obnašao 30 godina. Naslijedio ga je sin Antun Andraković, a godine 1904. zvonarsku službu preuzima član iste obitelji Stjepan Andraković. Tri križa – uz župnu crkvu i danas stoje tri kamena križa. Na srednjem je raspeti Krist. S njegove desne i lijeve strane razapeti su, kako to opisuje Evanđelje, dva razbojnika. Križevi su postavljeni 1795. godine. Telefon – godine 1905. u Petrijevce je uveden telefon. Prvi pretplatnici bili su Općina, Župni ured i Jelengrad. Električna rasvjeta u crkvi – godine 1930. župna crkva je temeljito renovirana. Tom prilikom u crkvu je uvedena i električna rasvjeta. Radove je izveo Stjepan Borić iz Valpova, rodom Petrijevčanin. Mljekara – godine 1900. osnovana je u Petrijevcima mljekara. Već od početka dnevno je primala oko tisuću litara mlijeka. U upravnom odboru mljekare bili su župnik Ladislav Charvát, vlastelinski šumar Andrija Gettwert i mještani Stjepan Andrišić, Ignjo Blagović, Antun Mačvan, Antun Poštić, Adam Fleckenstein, Franjo Poštić, Ignjo Šmider i Josip Strišković. U nadošlim promijenjenim prilikama zadruga je prestala raditi. Pogrebno društvo u Satnici – na poticaj župnika Charváta godine 1895. osnovano je u Satnici pogrebno društvo. Svrha mu je bila osigurati pokojnicima doličan sprovod, a rodbini pomoći da izbjegne novčane neprilike kod sprovoda. Društvo je vrlo dobro djelovalo više od tri desetljeća. Predsjednik mu je bio župnik Charvát do svoje smrti. Potpredsjednik novoosnovanog društva bio je šumar Andrija Gettwert, tajnik učitelj Antun Sip, a blagajnik Đuro Krčag.
Gospodarstvo Poznate osobe
Franjo Jungert
Rođen je u Ilači 8. prosinca 1917. Četverogodišnju osnovnu školu polazio je u Ilači, a gimnaziju u Osijeku (prva četiri razreda) i Vukovaru (druga četiri razreda). Teologiju je studirao u Đakovu od 1936. do 1941. godine. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1941. Iste godine bio je kratko kapelan u Petrijevcima. Od 1941. do 1945. upravitelj je župne ispostave u Tenji (kod Osijeka). Niz godina obnašao je i službu dekana Valpovačkog dekanata. Godine 1966. odlikovan je čašću začasnog kanonika Stolog kaptola đakovačkog. Za svoga dugogodišnjeg djelovanja u Petrijevcima župnik Franjo Jungert posebno se skrbio za crkvene objekte. Primjerice: obnovio je crkvu zvonik izvana i iznutra, postavio novi kameni pod u crkvi, ornamentima ukrasio slike Srca Isusova i Srca Marijina na pobočnim oltarima, sagradio vjeronaučnu dvoranu uz župni dom, uredio svećeničku grobnicu kapelu sv. Roka na mjesnom groblju, u više prilika obnavljao župni dom i župne druge zgrade. Od prvih dana svoga dolaska u Petrijevce uključio se i u društveni, napose športski život sela. Najprije kao aktivni igrač, a kasnije kao član uprave mjesnog kluba. Često se uključivao u ratzličite akcije korisne za mjesto i mještane. Umro je 6. travnja 1986. u 66. godini života i 45. godini svećeništva. Sahranjen je u Petrijevcima u grobljanskoj kapeli. Jungert Franjo bio je u Petrijevcima župnik 41 godinu: 1945. do 1986.
Ladislav Charvát
Rođen je u Zagrebu 3. lipnja 1861. Škole je učio u Češkoj i Slovačkoj te u Vršcu i Segedinu. Teologiju je studirao u Pečuhu. Ondje je zaređen za svećenika 19. listopada 1884. Bio je kapelan u Harkanovcima, Podravskim Podgajcima, Viljevu, Petrijevcima i Valpovu. Godine 1887. ponovno je u Petrijevcima kao župni vikar (zamjenik) i upravitelj župe, pomažući i zamjenjujući bolesnog župnika Luku Užarevića. Dana 26. rujna 1892. župnik Užarević je umro. Odmah zatim, 18. listopada 1892., Charvát je imenovan petrijevačkim župnikom. U to je vrijeme razdvojeno valpovačko vlastelinstvo na Valpovo i Bizovac-Petrijevci. Petrijevci su tako došli pod pokroviteljstvo grofa Gustava Normana koji je stanovao najprije u Bizovcu, a od 1894. u luksuznom dvorcu Jelengrad, podignutom uz Dravu, nedaleko od Petrijevaca. Župnik Charvát umro je 5. prosinca 1934. u 74. godini života i 50. godini svećeništva. Sahranjen je u Petrijevcima. Charvát Ladislav bio je župnik u Petrijevicima 42 godine: 1892. do 1934.
Antun Domaćinović